Početak priče su narušeni međuljudski odnosi. S jedne strane, dio zaposlenika koji ne radi, ne voli životinje ili jedna od njih koja se čak boji pasa, a radi u skloništu za pse. Pa zamislite apsurda. Zato ih ona prska papar-sprejom. Drugom se gade mačke, pa ih neće čistiti. Ali plaća ide. Godišnje iz proračuna u tu ustanovu sjedne 4 milijuna kuna. I za to katastrofalno postupanje ne mogu reći da nisu znali i gradonačelnik i ravnatelj Zoološkog pod čijim je nadzorom azil - jer prije nego što je iscurio u medije, taj je izvještaj stigao na njihovu adresu.
Pročitajte i ovo
Fekalije, urin, proljev, krv posvuda. Fotografije su to koje su uznemirile javnost. Ali ne samo fotografije već i svjedočanstva.
Životinje se zanemaruju i kažnjavaju
"Miniwashem se kažnjavaju psi zbog toga što su živahni, ne zato što su agresivni, već zato što se djelatnici ne znaju ponašati s njima i kažnjavaju ih, tjeraju ih od sebe tako, s metlama", svjedoči jedna volonterka.
"Svjedočila sam kada je otvarao vrata da bi izvadio psa i vraćao ga udarcima. Kada se to prijavljivalo ravnateljici, rekla je da to nije istina, da za sve treba dokaz", kaže druga.
"Ja bih rekla zanemarivanje", kaže bivša volonterka.
Volonteri većinom ne žele otkrivati identitete jer, kažu, zabranit će im se ulazak unutra. No nisu progovorili samo volonteri već i generacije i generacije praktikanata koji su kao srednjoškolci tamo prisustvovali operacijama.
"I nakon operacije kuju stave na pod u boks gdje je kuja tri dana bila na pločicama s rezom na trbuhu u pišalini i na svojim fekalijama", kazala nam je praktikantica.
Građani pak doniraju na tone deka, a psi su na mokrom i hladnom, tvrde. Imenom i prezimenom prva je o svemu što se u Dumovcu događa progovorila zaposlenica Marina Rako.
"Nanošenje boli. Nepomaganje bolesnoj životinji je kazneno djelo", kaže Marina Rako i dodaje da se to tamo događa.
Kolega se išao uvjeriti na svoje oči. Kaže da fekalije i krv nije vidio, ali je vidio kako tih dekica, oko kojih se sručila lavina bijesnih komentara građana, nema.
"Sve upućuje na to da se tamo odvija kontinuitet slabog odnosa prema stanju pasa u azilu, zbog toga što neka svjedočanstva imamo iz 2004., a neka od ove godine", kaže novinar Vid Barić.
Dumovec je na sve prozivke odgovorio kako navodi nisu točni. Gradonačelnik je pohitao u azil, gdje je ustanovio kako je sve tip-top. I zaista je sve bilo tip-top i kao da za inspekciju - nema potrebe.
"Inspekcija smo mi, vi ste inspekcija evo na licu mjesta", rekao je Bandić.
Ako je sve u redu, kako je onda moguće da se na internetu prolomilo stotine svjedočanstava i kako je azil s najvećim budžetom spao na niske grane?
Provjereno u posjetu azilu
Došli smo u Dumovec nenajavljeno. Sad ćemo vidjeti hoće li nas pustiti unutra. Ako tvrde da je sve u redu, tu ne bi trebao biti problem. Evo, idemo zvati voditeljicu.
Voditeljica nam se nije javljala, no ušli smo bez problema prije vremena za posjetitelje. Uputili su nas prema voditeljici, a ona nas je provela kroz cijeli azil.
Kažu da je situacija bila loša dok je sve bilo puno pasa, pitali smo.
"Bila je jednaka situacija, ovi se boksovi nisu stigli očistiti", kazala je Tatjana Zajec, voditeljica Skloništa za životinje Dumovec.
Jer urin, fekalije, ponekad i krv sastavni su dio života u azilu. To nije dom. Ovo su takozvani PK kavezi, odnosno posebni kavezi gdje su sporne fotografije i nastale. U njima je, svjedoče volonteri, veći problem što ti psi i po nekoliko dana ne idu van.
Tatjana Zajec kaže da djelatnici nemaju vremena izvoditi pse van, pa ako nema volontera, neki psi neće ni izaći
No kada bi bilo bolje organizacije rada i kada bi svi radili svoj posao, govore i volonteri i zaposlenici, do toga ne bi dolazilo. I ne bi se radile još veće traume ionako traumatiziranim psima.
"Izvor s kojim sam ja svakodnevno razgovarao kaže da u smjeni zna biti troje njih koji sjede i ništa ne rade, a troje radi i onda dođe do raznih problema koji se na kraju prelamaju na životinjama", kaže Vid Barić.
Životinje ispaštaju zbog narušenih međuljudskih odnosa
Cijela se priča svodi na ljude.
"Svađaju se, vrijeđaju, bave se glupostima, koriste pet pauza u danu, a vidjela sam da se za to vrijeme propuštaju jako bitne stvari i događaju se gluposti zbog tih propusta baš psima", rekla je Marina Rako.
"Ljudi koji tamo rade, koji tamo sjede i koji tamo provode svoje radno vrijeme, da se izvadi 10 pasa iz boksova i da ih se pita koji je to pas, koji je njegov problem i koje je njegovo stanje, oni ne bi imali pojma, vjerujte mi", kaže bivša volonterka.
Puno je uznemirujućih stvari izašlo na vidjelo. Čini se da situacija u azilu već neko vrijeme ključa jer neka se svjedočanstva odnose na prošla vremena. Kao kažnjavanje miniwashem.
"Pa, ja mislim da taj zaposlenik nije shvatio da on kažnjava psa, nego je to njemu bilo normalno, njemu je odnos prema psima i pranju bio normalan. To je bilo prije nekoliko godina. Taj djelatnik mislim da više ne radi, da je u mirovini", kazala je volonterka.
Kavezi se peru dok su psi unutra, govore nam u Dumovcu, često se prostor jednostavno ne može posušiti, pa su psi u mokrom i vlažnom. To je jednostavno tako. Veći je problem pak, tvrdi nam osoba koja je insajder, to što neki rade, a drugi ne.
"Često nastaju svađe među djelatnicima što je čiji posao, tko bi trebao što", kaže osoba zaposlena u Dumovcu. "Obično se ne dogodi ništa taj dan i ostane za sutradan ili ako se radi o vikendu, ostane za ponedjeljak", dodaje.
Napišu se, recimo, terapije koje treba davati na ploču. Jedni ljudi daju terapije, drugi ne daju. Tako to ide.
Volonteri svjedoče kako su često životinje bile bez vode. Noću su prepuštene same sebi do dolaska djelatnika u 8 sati.
"Bilo je situacija gdje psi do 10, 11 sati nisu dobili vodu na vrijeme i onda se opravdavalo da će se im se dati kasnije, mogu čekati", kaže volonter.
Ili kako su, recimo, uporno upozoravali na zdravstvena stanja, no bez ikakva učinka.
"Upozoravali smo mjesecima, tri mjeseca sigurno, da pas ima jako loše zdravstveno stanje, i nitko nije reagirao jer je to bilo normalno, od stresa. To je bio izgovor, da bi na kraju pas bio nađen mrtav u boksu ujutro, a izgovor je bio da su mu se zapetljala crijeva i da mu se nije moglo pomoći. To je daleko od istine, moglo se pomoći, ali nije jer ima bitnijh obveza. Ja mislim da se u tri mjeseca jedna bolesna životinja stvarno može pregledati", kaže volonterka.
Neki su gubili na kilaži i vidno propadali iako bi trebali biti nadohranjivani.
"Onda se često i laže da se psa dohranjuje kada se to i ne radi", kaže Rako.
"Svađaju se hoće li to raditi medicinski tehničar jer je to medicinski problem ili timaritelj koji inače hrani pse ujutro. No on mora popodne i pokositi travu jer je bitnije cvijeće oko azila, a ne ti psi unutra", dodaje Rako.
"Ne da nisu premršavi, nego to što netko misli da je neki pas mršav, to ne znači da on zna je li taj pas premršav ili nije. To su ljudi koji imaju svoje mišljenje o nečemu o čemu ne znaju ništa. To su ljudi koji na kraju krajeva nemaju životinje", govori Zajec.
U azilu za pse radi osoba koja se boji pasa
Optužbe su išle i na račun korištenja paprenog spreja. Voditeljica je izjavila u intervjuima kako odgovorno tvrdi da se on ne koristi.
"Nikada. Papar-sprej... Već davno smo prešli na zračni sprej", kaže Zajec.
Ali koristio se i ponekad je zaista nužan za obranu od nasrtaja agresivnog psa kad druge nema.
"Jedna naša kolegica koristila je papar-sprej pretjerano jer se dotična nakon ugriza psa boji rada sa psima. Znala je špricati bezveze, na životinje koje skoče na nju iz razigranosti", kaže osoba zaposlena u Dumovcu.
Ekipa Provjerenog voditeljicu Dumovca pitala je kako je moguće da netko to se boji opasa radi u azilu? Kako netko može obavljati svoj posao?
"Kad je zaposlena, ona se nije bojala pasa. Nju je napao jedan pas i nakon toga se počela bojati. Dozvoljeno je da postanete bolesni. Ona se liječila i njezini doktori kažu da može normalno raditi", odgovorila je Zajec.
Iako je azil za pse, primaju i mačke. Napravili su za njih karantenu i imaju prostoriju u kojoj borave nakon karantene. Izvori nam govore da osim što imaju djelatnicu koja se boji pasa, imaju i djelatnika kojem se gade mačke pa ako on radi za vikend, onog koji radi u ponedjeljak dočekaju kavezi puni fekalija.
"Ne želi čistiti mačke, daj nekome drugome, neću to ja... I neće mačiće, neće pridržati životinji koja nije pas", kaže osoba zaposlena u Dumovcu.
Voditeljica pak tvrdi drugačije.
"To se događalo s Marinom Rakom. Ona nije dobro čistila mačke, nije koristila rukavice pri čišćenju", kaže Zajec.
Na loše stanje u azilu ne reagiraju
Marina Rako tamo je radila godinu dana. Bila je korak do ugovora na neodređeno, govori nam, ali više nije mogla šutjeti.
"Prijavila sam i nitko nije reagirao i sad sam izašla u medije", kaže Rako.
Loš odnos među djelatnicima, mobing, loše postupanje sa životinjama prijavila je ravnatelju Zoološkog vrta pod kojim je Dumovec, gradonačelniku i njegovim zamjenicama. Ništa se nije dogodilo i jednostavno je prestala dolaziti na posao.
"Moj zadnji kontakt s Dumovcem je da sam dobila opomenu pred otkaz i da se otad ne pojavljujem na poslu i da ne kontaktiram poslodavca", govori Rako.
Otkaz još uvijek čeka. Od svih prijava jedino je dobila odgovor ravnatelja Zoološkog vrta u kojem se sve optužbe odbacuju, izuzev one o lošim međuljudskim odnosima.
"Ja bih rekla da se ljudi dobro slažu, da se ne slažu svi kao u svakom kolektivu, ima boljih i lošijih. Bez obzira na to kako se slažu, to sigurno ne ide preko leđa životinja", tvrdi Zajec.
Kako je onda nastao ovakav problem? Grupa u kojoj se dopisuju volonteri s azilom dokazuje da od 2018. volonteri ukazuju na to da neki zaposlenici ne rade, što se posljedično odražava na životinje.
"Nikome ne prijavljuju. Oni sami vide, ali nama ne prijave", tvrdi Zajec.
"Volonteri su uporno i nju i djelatnike na redovnoj bazi izvještavali o svemu što se događa, predlagali smo, upućivali, međutim nailazili smo na zid i od toga jednostavno nije bilo ništa", kaže volonterka.
Postoje zapisnici sa sastanaka volontera s voditeljicom i ravnateljem Zoološkog vrta. Dakle, svi su sve znali.
"Složio bih se, no rekao bih nešto ne kao izvlačenje od odgovornosti, nego jednostavno znate da u gradskim i državnim firmama naslijedite određene ljude na određenim pozicijama i koliko je dobra zaštita radnika kolektivnim ugovorima i nekim drugim stvarima, tako ono štiti neradnike i vrlo je teško neke promjene napraviti, pogotovo kad ogovorimo o međuljudskim odnosima", kaže Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta grada Zagreba.
Stoga najavljuje što će za početak poduzeti. "Moj prvi korak je da ću preseliti svoju kancelariju u azil", kaže ravnatelj.
Upitali smo voditeljicu Dumovca smatra li se odgovornom i je li spremna odstupiti jer građani više nemaju povjerenje u ustanovu za koju se odvaja njihov novac?
Zajec kaže da zna čemu je posvetila život. "Znam što je istina, na kraju krajeva ja sama sa sobom idem leći navečer i onda mogu ili ne mogu zaspati", kaže Zajec, koju ne brine što su ljudi izgubili povjerenje. "Pa povjerovat će jer ćemo mi raditi dalje na pozitivnim stvarima", kazala je.
Pitanje je kako se šteta može popraviti. Tamo je 27 djelatnika i na desetke volontera, sklonište ima pozamašne financije. Problem je detektiran i priznat. Rade sa živim bićima, pa je red da se i riješi i to čim prije. Bez guranja pod tepih nakon što se slegne prašina.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
-
Penava poručioNestao spomenik koji veliča četničkog vojvodu: "Tko god ga je uklonio, znao je da dolazimo po njega"
-
Novi detaljiBlokiran dio Zagreba nakon pucnjave: Policija ulovila šest osoba, građani u šoku - "Bilo je kao u filmu"
-
Užas u okolici ZagrebaZastrašujući slučaj spolnog zlostavljanja u školi: "Zgrozio me postupak ravnateljice"
