Godine nemira, pritiska u prsima, mučnine i znojenja i onda hitna pa dugotrajan oporavak i spoznaja da moraju usporiti. Sindrom izgaranja ili burnout bolest je modernog doba i to ona u kojoj najčešće stradavaju mladi.
Znojenje, nemir, nesanica, mučnina i besmisao, sve su to simptomi bolesti modernog načina života, takozvanog "burnouta", koji kosi poput domino kockica. Više nego ikad prije bitno je pripadati, biti uspješan i raditi. No priznati da nisi dobro, da si umoran i da ti treba odmor, je stigmatiziran. Sugovornice novinarke emisije Provjereno, Sare Duvnjak, nisu se bojale progovoriti upravo o tom iskustvu koje ih je naučilo da raditi više ne znači nužno i raditi bolje.
"Budim se ujutro i ne mogu udahnuti. Nije to bio nikakav anksiozni napad, nego fizički ne mogu disati", govori Selma.
Priključuje joj se Tea "Bilo je jako bolno. Dotakla sam svoje dno i bila sam toga svjesna".
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
U tom trenutku je već je bilo kasno. Tijelo je odbilo poslušnost. Simptoma je bilo i ranije, no godinama su ih ignorirale. Mislile su, ma sve to ide u rok službe.
"Uopće ne kužiš da si sve živčaniji, da si sve luđi, da uopće više ne spavaš", kaže Selma.
Za Teu nije postojao društveni život, nije postojao ljubavni život, "moja prehrana je bila kompletno neregulirana, pušila sam kao manijak".
"Mozak samo šiba"
Burnout sindrom ili "sindrom izgaranja" postao je milenijski problem suvremenog načina života. Prvi put spominje se 70-ih godina kada se odnosio isključivo na zanimanja koja su usmjerena na pomaganju drugima. Danas se odnosi na gotovo sve.
Selma Terlević iz Zagreba 2015. godine radila je kao glavna urednica jednog časopisa, što joj je tada bio posao o kojemu je dugo sanjala. "To su bile kombinacije velike količine posla i puno različitih poslova… Kad prvi put osjetiš da se prema tebi dešava neka vrsta nepravde, stanje nezadovoljstva je još jače i kada se aktivira strah od egzistencije…", govori Selma i dodaje da se posao, za koji je mislila da je posao snova, pretvorio u nešto upravo suprotno, gdje je svakodnevno testirala granice svoje izdržljivosti. "Mozak samo šiba, ajde sad ćeš ovo, sad ćeš ono".
Sve dok se jednog jutra nije probudila jedva hvatajući zrak u pluća. "I to opet izignoriraš... odradiš bolovanje dva tjedna i idemo nazad u mašineriju jer tko će ako nećeš ti", priča Selma.
Sve se promijenilo kad joj je doktorica postavila ključno pitanje "želim li da moj sin i dalje ima mamu. Tu sam ja se ozbiljno zapitala".
Tea nema obitelj, kaže da je "u određenim godinama i nekako sam uvijek osjećala pritisak ostvariti se što bolje, što više u profesionalnom planu. Kompletno sam se predala poslu, živjela sam posao i doslovno prva do zadnja misao mi je bila posao".
14-satno radno vrijeme za nju je bila najnormalnija stvar, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, sve dok i ona nije došla do svoje točke pucanja.
"Pušila sam jako puno, do dvije kutije dnevno, nisam vježbala, prehrana mi je bila usputna stavka i sve su to bile stvari koje su doprinijele mom kompletnom pucanju, burnoutu", kaže.
Vrijeme kratkotrajnih užitaka
Stručnjaci tvrde da je sve to donijelo ovo novo doba, doba kratkotrajnih užitaka i konstantnih potreba za odobravanjem i pripadanjem. Vrednuju se puno neke prolazne stvari, ali kako su one prolazne, onda brzo prođu i treba ih stalno generirati i to je jedno veliko iscrpljivanje i veliki pritisak koji onda naravno ostavlja svoje posljedice.
Burnout je bolest koju nekadašnje društvo nije poznavalo u ovolikoj mjeri. Živjelo se mirnije, normalnije i bezbrižnije. Živjelo se skromnije i cijenile su se stvari koje se danas možda uzimaju zdravo za gotovo.
Tea kaže da je naučila da raditi puno ne znači i raditi dobro, a Selma je svoju najveću hrabrost pronašla kroz najranjiviji dio sebe. Priznati da nismo dobro nije poraz, već prilika za usporiti, udahnuti i početi iznova, na drugačiji način.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr
