Nakon priče koju smo emitirali početkom ožujka, javili su nam se građani s istim takvim problemom koji se unatoč sudskim presudama, ne pomiče s mrtve točke.
Pročitajte i ovo
Zašto su komunalni redari tu samo kada se pas uneredi u parku, a nemoćno sliježu ramenima kad to čini odrastao čovjek, usred bijela dana na stubištu zgrade!
Riječima je teško dočarati dom jednog takvog stanara. Slika govori mnogo, a miris još i više. No, njega vam ne možemo prenijeti. Srećom po vas, vjerujte.
Dva mjeseca kasnije, ekipa Provjerenog ponovo je bila na istoj adresi. Smrad je i dalje nesnosan.
Predstavnik zgrade obratio se upravi za zaštitu zdravlja, sanitarnoj inspekciji, hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, službi za epidemologiju, Specijalističko higijenskim epidemološkim tomova, gradskom stambenom, gradskom uredu za zdravstvo i komunalnoj inspekciji.
Jedina konkretna reakcija bila je od izvjesne 20-godišnjakinje koja je sama došla i počela čistiti. Susjedi kažu, rušila se i povraćala u nekoliko navrata. No uspjela je barem donekle.
Na drugom kraju zemlje, u Puli, možda i još gori slučaj! Stvari su se pokrenule s mrtve točke kada je došlo do invazije žohara. Pokrenuta je akcija čišćenja stana Damira Jovanovića u Marulićevoj ulici.
Susjedi su godinama trpili smrad, smeće, mahnito ponašanje susjeda koji se kako kažu skida gol i vrši nuždu po stubištu zgrade. Čak ni sve navedeno nije najšokantnije.
'On je i ubio svog oca i držao ga unutra sve dok se maltene nisu mirisili osjetili, onda je MUP ušao', ispričali su susjedi. Nakon pet godina, kažu susjedi, pušten je na slobodu.
Vratio se u stan i nastavio teror nad susjedima. U stanu inače nema ni struje ni vode. Čak ni sanitarni čvor nije u funkciji.
Jednom riječju pakao. Žive li ti ljudi tako vlastitom voljom, jesu li bolesni? Koji god razlog bio, opravdanja nema za ove prizore i torturu koju prolaze njihovi susjedi.
Milan Jokić je po struci pravnik. U udruzi stanara u kojoj volontira, dobro znaju za slučajeve o kojima radimo. Kažu, ima njih još.
'Jedan vlasnik stana je držao u stanu 50 živih mačaka u stan u i toliko isto u zamrzivaču', rekao je Milan Jokić, tajnik udruge stanara i savjetnik.
Postoje metode da se i svetost vlasništva dovede u pitanje. I da se problemi riješe. Za jedne je potreban sud, za druge centar za socijalnu skrb. Ili da se osoba proglasi psihofizički nesposobnom pa se izmjesti u neku ustanovu ili da se proglasi sposobnom i provede postupak isključenja. Suvlasnici mogu pokrenuti postupak za isključenje iz suvlasničke zajednice na osnovu toga što jedan od njih krši odredbe suživota.
U udruzi stanara ohrabruju naše sugovornike. Rješenje postoji. Traje dugo dok se do njega ne dođe, no postoji. Šaljite upite i prigovore svim institucijama. Odgovori će u pisanom obliku poslužiti kao dokazi na sudu. Susjedi iz pakla, mogu postati prošlost. Ili dobivanjem skrbnika ili isključenjem iz zajednice.
Sporost sustava, neefikasnost, tipične su i kronične hrvatske boljke! Koliko ljudi trebaju izgubiti živaca, vremena i novca pred sudovima? Da bi dokazali ono što je i na prvi pogled očito. Da ovakvo ponašanje nije normalno. Da mora postojati mehanizam koji će onemogućiti ovakvo ponašanje osoba koje su možda i same bolesne i trebaju pomoć!
Stanari u Zagrebu nadaju se reakciji centra za socijalnu skrb. Oni u Puli, su svoj problem već rješavali sudski! Trebaju li opet? Dokad tako?
