Jevgenij Nikolov, jedan od trojice preživjelih s Bourbon Rhodea, otkrio je detalje havarije broda šibenskoga kapetana u rujnu 2019. godine. Od njih 14 samo su trojica preživjela havariju. Za magazin Morskoj ukrajinski pomorac iz Odese otkrio je neljudski odnos ljudi iz kompanije prema posadi.
Pročitajte i ovo
Havarija Bourbon Rhodea
Na satelitskim snimkama uočen objekt veličine 16 metara, dimenzije ne odgovaraju veličini splavi
Uskoro i nove satelitske snimke
Fotografija s komandnog mosta broda koji traga za nestalim pomorcima: "Atlantik je toliko golem, ali dajemo sve od sebe u potrazi!"
Nakon tri dana plutanja Atlantikom na splavi, borbe s uraganom, halucinacijama i valovima od deset metara, preživjele su doveli na otok Martinique i prebacili ih u bolnicu, gdje su počela brojna ispitivanja. "Rekli su da će pomoći, da će nas nakon pružanja medicinske pomoći preseliti u hotel", izjavio je Jevgenij Nikolov, prenose 24sata.
Bili su, kaže, okruženi vrlo dobrim liječnicima, izvrsnim psihologom. Ispočetka, činilo se da tvrtka brine za njih. "Ubrzo su nam ograničili dnevnu prehranu. Nekoliko sam puta slučajno premašio ograničenje koje je postavila tvrtka i želio sam dodatno platiti obroke, ali hotelsko osoblje odbilo mi je uzeti novac", prisjeća se ukrajinski pomorac.
Tegljač Bourbon Offshorea (Foto: AFP)
Foto:
Afp
Potom su počeli problemi i s osiguravajućom kućom. Stvarnost se nevjerojatno razlikovala od onoga što je obećano. Počeli su problemi s uplatama od osiguranja. "Po povratku tvrtka me uputila u privatnu medicinsku kliniku Odrex na liječenje i rehabilitaciju. Rekli su mi da sakupljam račune koji potvrđuju moje troškove. Međutim, kad sam pokušao dobiti naknadu troškova, ispostavilo se da odgovorni zaposlenici nisu znali tko bi što trebao platiti i tko bi za što trebao odgovarati. Osiguravatelji su me slali predstavniku tvrtke Olgi Ivanovoj, a predstavnik tvrtke preusmjerio me natrag u osiguravajuće društvo", kaže.
"Preživjeli ste i nemate pravo ni na što"
Odvjetnik kompanije potom je nestao i prestao odgovarati na pozive. "Kontaktirao sam preživjelog montera Igora Morozova, koji živi u Rusiji, i on ima istu situaciju. Tvrtka ne odgovara ni na njegove zahtjeve", kaže. Sve što je dobio bila je, kaže, četveromjesečna plaća prema ugovoru, kao i tromjesečna isplata bolovanja u iznosu od tisuću eura. Odvjetnik tvrtke Jevgenij Sukačev čak mu je u jednom trenutku rekao: "Preživjeli ste i nemate pravo ni na što."
"Preživio sam, ali po koju cijenu? Nije lako skočiti u vodu i preživjeti, borio sam se tri dana da bih preživio. Vidio sam kako drugi umiru, vidio sam kako umiru oni koji su pokušali spasiti se sa mnom", kazao je.
Rezultati istrage havarije broda još nisu objavljeni. "Ono što se dogodilo nemoguće je jednostavno izbrisati. Prošla je godina, a ja još ne mogu zaboraviti taj užas, strah i duboki očaj. U bijesnim valovima Atlantika ostali su naši prijatelji. Netko je poslao naš tegljač u sigurnu smrt. Želim pravdu. Želim da se utvrdi istina i da se počinitelji kazne. Borit ću se za to, bez obzira na cijenu", kaže Nikolov.
Kapetan Dino Miškić (Foto: Dnevnik.hr)
Foto:
DNEVNIK.hr
Dan potonuća broda
Prisjetio se tog mučnog dana kada je brod nestao u Atlantiku. "Otišao sam u Španjolsku kako bih se ukrcao na brod Bourbon Rhode u Las Palmasu. Čim sam nagazio na brod, bio sam, blago rečeno, šokiran onim što sam vidio. Posvuda je bilo hrđe, rupa, pustoši, prljavštine", rekao je za pomorski magazin "Morskoj" preživjeli mornar.
Kazao je kako su prije isplovljavanja popravljali brod koji je bio u iznimno lošem stanju. Jedan čovjek iskrcao se s broda. Bio je to član posade koji je odmah shvatio da Borubon Rhode nema šanse stići do Gvajane. Posadu ni obalne službe ni operater tvrtke nisu upozorili da se na ruti broda sprema snažni uragan. To nisu znali.
U noći 19. rujna Bourbon Rhode isplovio je ka Južnoj Americi. Istodobno se u Atlantskom oceanu počeo stvarati uragan Lorenzo. Ujutro 25. rujna trup broda tresao se od stalnih udara snažnih valova. Mornari nisu imali ni minute predaha.
"Bio sam na komandnom mostu s kapetanom Dinom Miškićem i prvim časnikom. Oko jedan ujutro čuo sam kako glavni mehaničar preko radija viče kapetanu da smo poplavljeni, a sustav ispumpavanja vode ne radi. Kapetan me poslao u strojarnicu, gdje mi je trećo mehaničar izletio ususret. Vikao je: "Moramo dati SOS signal! Tonemo!"
Bourbon Rhode (Foto: bourbonoffshore.com)
Foto:
bourbonoffshore.com
"Mayday! Mayday!"
More je prodiralo sa svih strana. Svaki član posade borio se za preživljavanje plovila, za svoj život i živote svojih kolega. S mosta na kojem je bio kapetan čuo sam uzvike: "Mayday! Mayday!"
"Kapetan je odmah naredio da se pripreme splavi za spašavanje, no mehanizmi za oslobađanje splavi nisu radile", kazao je. Shvatili su da će morati skočiti s broda u more, u suprotnom se neće spasiti. U moru su uočili splav koja se uspjela odvojiti s broda. Nedaleko od Jevgenija bio je mornar Dmitrij, koji je skočio u more istodobno s njim.
Bio je 26. rujna 2019. i točno u 12:28 tegljač Bourbon Rhode, odnosno šibenski kapetan Dino Miškić, posljednji put kontaktiraju ured. Kako se kasnije pokazalo, brod je potonuo za 13 minuta.
Potraga za posadom potonulog tegljača (Foto: Marine Nationale)
Foto:
Marine Nationale
U središtu uragana
"Ne znam koliko dugo smo se davili ni koliko smo se mora nagutali. Mislio sam da je kraj. A onda sam odjednom osjetio da je pritisak oslabio. Brod je pustio splav, a mi smo doslovno izletjeli iz vode, kao katapultirani! Splav se okrenula naopako i nekako smo ostali na površini držeći se za nju. Vjetar je splav tukao i mučio, ali nas smo se petorica držali za njega svom snagom: ja, glavni inženjer Aleksandar, mornari Jevgenij i Dmitrij te monter Igor.
Vjetar je bio toliko jak da se prsluk za spašavanje neprestano otkidao sa starijeg mehaničara, a mi smo, čvrsto se držeći za konop, pomogli Saši da ga popravi. Još jedan nalet vjetra otpuhao je uže za koje smo se Saša i ja držali. On se nije više mogao držati, vjetar ga je odnio u tamu. Činilo se da više nema nade, osjećao sam kako mi snaga odlazi. Molio sam Boga da mi oprosti grijehe" priča Nikolov.
Kaže kako su bili u središtu uragana, a da to nisu ni znali. "Mornara Jevgenija Melgunova povukao je iznenadni val. Tada smo ostala nas trojica." Plutali su i čekali spas. Primijetili su avione kako lete iznad njih, ali nitko ih nije zamijetio u moru. Tek trećeg dana uspjeli su ući u splav. A onda su čuli avione kako prelijeću nekoliko krugova iznad njih. Primijetili su ih.
"Potekle su mi suze radosnice. Skinuli smo prsluke i počeli im mahati", kazao je. Ubrzo je došao brod Piet i spasio ih. Među spašenima nije bilo Dine Miškića.