Dinka Ćorkalo Biruški, profesorica socijalne psihologije na Filozofskom fakultetu bit će moderatorica ove debate. Odmah se zahuktalo na samom početku pri predstavljanju sudionika, publiku je zanimalo zašto je Judith Reisman predstavljena kao 'kontroverzna'.
O svojoj stručnosti Reisman je rekla kako je ona profesorica prava na sveučilištu u Sjevernoj Virginiji i istraživač za Ministarstvo pravosuđa, za područje djece, kriminala i nasilja. Govori o svom istraživanju u vezi časopisa Playboy, Penthouse i Hustler u kojem je bila glavni istraživač. Kaže da je to istraživanje uključivalo i materijale koji su imali veze s Kinseyem. Dodaje i kako se bavi i etikom te kako je izdala 4-5 knjiga.
'Ovdje sam da govorim o Kinseyevom istraživanju koje se uklopilo u spolni odgoj u Hrvatskoj. Kad sam došla ovdje uvidjela sam da ovaj program i nije bio izložen nekoj debati. Zapravo je to program koji je oidobren prije no što je provedena neka rasprava. Ja o tome nisam imala spoznaju. Pa bih pitala profesora Štulhofera što je po njemu svrha kurikuluma spolnog odgoja', upitala je Reisman.
'Odakle ideja da se prate postavke čovjeka koji je od 0 do 24 sata zlostavljao djecu, koji je tvrdio da su djeca seksualna bića od rođenja. Ja mislim da je to prevara i on nema nikakvih znanstvenih dokaza za svoje navode. Brinem se i zbog Kinseyeve postavke o 26 orgazama kod male djece', rekla je Reisman usporedivši Kinseya s dr. Mengeleom.
Štulhofer kaže kako mu se čini da se on i Reisman u potpunosti slažu da se radi o nečemu što je medijska seksualizacija djece, ne nužno pornografija već primjerice časopisi. 'To posebno šteti djevojčicama koje se uči da one moraju biti zavodnice, a ne dobar prijatelj, duhovite i zabavne. Zato dobivamo one fotografije na Facebooku djevojčica u pozama koje im ne priliče. Slažemo se i oko toga da je pornografija i potencijalni rizik za odrasle. Istraživanje poikazuje da su neki više izloženi riziku nego drugi. Ali sigurno je velik rizik. Možemo im pomoći tako da otvorimo tu temu rizika pornografije. Treća stvar u kojoj se slažemo jest da u takvom kompleksnom svijetu da je većini roditelja kao i djeci potrebna pomoć. Čini mi se u tom smislu da postoje dva rješenja. Nisam čuo od Judith što ona predlaže. Apstinencijski programi? To su programi koji govore da se seksualni odnosi moraju odgađati kako bi se izbjegli rizici', rekao je Štulhofer.
'Cjelovita seksualna edukacija traži prije svega provjerene informacije, zatim vještine koje će pomoći u očuvanju zdravlja. Kurikulum zdravstvenog odgoja upozorava na rizike preranog stupanja u spolne odnose. Sadrži i učenje razumijevanja medijskih poruka i poštovanje prema različitostima', kazao je Štulhofer.
Ako uzmete djecu koja nisu imala nikakvu seksualnu edukaciju i one koju su imali apsitenencijsku: oni u isto vrijeme stupaju u odnose i imaju isti broj partnera. Oni sa cjelovitom edukacijom kasnije ulaze u odnose jer imaju informacije o tome kako se nečemu oduprijeti ako nisu spremni. Uzmite primjer SAD-a gdje se većina programa bazira na apstinenciji i europske programe. U Nizozemskoj je broj maloljetničkih trudnoća manji nego u SAD-u, adolescenstskih abortusa je također puno manje. Nizozemska već dugi niz godina ima cjelovitu edukaciju. Činjenica da Hrvatska ima vrlo nizak broj maloljetničkih pobačaja. Ali problem je u tome što ne znamo pravu brojku jer se mnogi odvijaju ilegalno u privatnim ordinacijaama. Nemamo dobru evidneciju ni o spolno prenosivim bolestima', rekao je Štulhofer.
'Priča o Kinseyju je nevažna. Priča o cjelovitoj seksualnoj edukaciji dolazi iz Europe iz Nizozemske prije Kinseya. Tamo su se osnivali centri koji ženama pomažu da planiraju obitelj', rekao je Štulhofer.
Reisman je Štulhoferu rekla, vezano uz tradiciju, da u SAD-u postoji izreka 'ako nije pokvareno, nemojte popravljati'. 'Naša tradicija nije dovoljna jer se svijet promijenio. Što se Kinseya tiče, kad sam prvo došlao u Kinsey insititut 2000. godine rekli su mi da sam došao proučavati seksualnu edukaciju u SAD-u, ali da se oni time ne bave. Tada za mene rad Kinseya nije bio bitan. Slažemo se da postoje stvari koje su danas su etičke perspektive neprihvatljive', odgovorio je Štulhofer.
'Ono što ste i sami jednom rekli, nema nikakvih dokaza da je Kinsey zlostavljao djecu ili da je nekog drugog instruirao da to čini', dodao je Štulhofer.
'Statistike pokazuju da u SAD-u od 2010. godine postoji pad u seksualnom kriminalu. To kontrira vašim tezama. Kako to objašnjavate', upitao je Štulhofer Reisman. 'Ja sam to već objašnjavala u svojim publikacijama, možete to naći i na mojoj web stranici, objašnjenje je vrlo jednostavno. Policiji je bilo naređeno da brišu tu vrstu zločina iz evidencije', rekla je Reisman.
Slijede pitanja iz auditorija
'Rodna ideologija nije nešto što ovaj kurikulum promovira. Ono što govorimo pod rodom i spolom jest da je spol biološka odrednica. Mislim da djeci ne treba pojašnjavati je li djevojčica ili dječak. Ono što mislimo pod rodom jest da postoji nešto što je kulturno normiranje uloga muškaraca i žena. Tako da biološka žena u Hrvatskoj nema ista prava kao biološka žena u Saudiskoj Arabiji. To je ona razlika. Nismo manje žene ili muškarci ako shvatimo koliko se ta rodna ravnopravnost promijenila', odgovara Štulhofer na pitanje iz auditorija o kurikulumu.
Jedna sudionica, inače dječja psihologinja pitala je Reisman što ona točno zagovara, kaže kako je došla pomoći da se snađemo, ali što točno zagovara? Da nema seksualne edukacije ili neki drugi program od ovog ponuđenog. Koji elementi su sporni? Psihologinja je dodala i kako postoje istraživanja o dječjoj seksualnosti i da Kinseyeov nije jedino, kao što tvrdi Reisman.
'Ja nisam vidjela nijedno istraživanje koje tvrdi da je novorođenče seksualno biće. To bi bilo protuzakonito', kaže Reisman.
Moderatorica debate zamolila je Reisman da odgovori na pitanje o tome što joj točno sporno u kurikulumu. 'Sporno je to da je obvezan. Vlada to ne smije nametati', rekla Reisman.
Štulohofera su pitali o tome jesu li profesori zakonski obvezani prijaviti seksualno zlostavljanje. 'Ono što u kurikulumu postoji u 4. razredu osnovne škole, a što je dio većine kurikuluma cjelovite edukacije je pitanje dozvoljenih i nedozvoljenih dodira djece. Djeci se tako daje do znanja što je problematično. I učitelji su zakonski obvezani prijaviti seksualno zlostavljanje', odgovorio je profesor.
'Ima istraživanja o dječjoj seksualnosti poslije Kinseya i to jako puno od 2008. godine. Ja imam iskustva s roditeljima koji su zabrinuti zbog seksualnog ponašanja, a pitali su me i u vrtićima što raditi u slučajevima kada djeca masturbiraju. Znači, to postoji i to ne možemo ignorirati. Inače 1886. je bila već knjiga 'Psihopatia sexualis', istraživanja u Europi su počela puno prije Kinseya. Moje pitanje je, smatrate li da djecu treba podučavati koje su sve mogućnosti zaštite ikako se zaštititi od zlostavljanja', pitao je Reisman jedan psihijatar, seksualni terapet u i specijalist za seksualnu medicinu.
Reisman nije znala odgovoriti na pitanje o tome smatra li da djecu treba učiti zaštiti od spolno prenosivih bolesti i zlostavljanja. Kaže kako o tome treba raspravljati.
Negodovanje profesora Štulhofera izazvao je odgovor Judith Reisman vezan uz Thea Sanforda, s kojim je Štulhofer napisao jednu knjigu, a kojeg je prozvala pedofilom, te ga je ona upitala kako to da onda takav čovjek predaje na Sveučilištu Columbija u New Yorku. Štulhofer je rekao kako su oni zajedno uredili knjigu koja govori o seksualnosti te kako on ne zna je li taj čovjek pedofil ili nije i dodao kako on nije osoba koja bi radila sa sumnjivcem. Nakon što je Reisman spomenula Sanforda, Štulhofera je zbog toga prozvao studentski kapelan koji ga je upitao smatra li da može nešto ponuditi djeci kada je surađivao s tim čovjekom.
Završne riječi
'Prije nekoliko godina je Kinsey institut izdao knjigu 'Kinsey čovjek koji je promijenio svijet', vi u to unosite svoja gledišta i svoja znanja. Ima puno toga što bi trebalo znati i tko bi trebao govoriti djeci o spolnosti. Neka svi budu uključeni u raspravu, ali djeci se to ne može nametati od strane birokrata koji misle da o tome nešto znaju', rekla je Reisman.
'Bojim se da nismo puno rekli o onome što je bila tema i o onom ešto zanima javnost. Ljudi koji stoje iza kurikuluma žele učiniti neštošto će pomoći. Jasno mije da ima kontroverznih stvari. Ja sam rekao što mislim o pravu roditelja da isključi djecu s nekih sati. Roditelji moraju pročitati što će biti na tom satu', zaključio je Štulhofer.
Podsjetimo, zbog velike gužve na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, debata je u srijedu navečer otkazana.
>> Reisman: S ovakvim spolnim odgojem bit će više pobačaja i spolnih bolesti među djecom
Predavanje Judith Reisman
'Ovo u ovom obliku nije seksualni odgoj nego nešto što vam Vlada nameće i kao takva postoji seksualna indoktrinacija. Medicinski stručnjaci bi trebali donijeti ključne informacije djeci u suradnji s vjerskim zajednicama i zajedno stvoriti kurikulum', započela je predavanje nakon debate Reisman.
Resiman je govorila o zakonima koji su kroz američku povijest regulirali seksualnu aktivnost i o njihovu razvoju kroz povijest. 'Zakoni se vode nečime što je privatni moral , a to može biti bilo što', kaže Reisman.
Rekla je i kako je kampanju za podršku Kinseyevom izvješću financirao Rockefeller. 'Sada ćemo pogledati nešto što Štulhofer naziva seksualnom znanošću', kazala je pokazavši tablicu iz Kinseyeve knjige u kojima se daju podaci o višestrukim orgazama muškaraca u predadolescentskoj dobi. 'Petomjesečna beba s tri orgazma, četverogodišnje dijete koje ih je imali 26 u 24 sata. To je eksperimet od 0-24. Rekli biste: 'Tko je to učinio?' Vrlo jednostavno. No, to pitanje nitko nije postavio, ni danas se to pitanje ne postavlja. To su ljudi koji će obrazovati vašu djecu? Vidite li ovdje problem?', upitala je Reisman.
'Neka djeca trpe nepodnošljivu bol, neka i vrište. Ako se pokret nastavlja ili ako im se dodituje penis. Žele se oduprijeti i pobjeći od onoga što on naziva partnerom. Ali partner je bio muškarac koji zlostavlja dijete. Je li to partner ili je to predator? Kinsey zaključuje da djeca doživljavaju ugodu pri tome. Štulhofer je educiran u Kinseyevom institutu i nije rekao ni riječ', rekla je Reisman iščekujući pljesak publike. 'Tu je riječ o mučenju. Došli su mi ljudi koji su to pretrpjeli. Štulhofer to nije znao. Vjerujete li takvoj znanosti. Tko kaže da je to znanost?', upitala je.
Rekla je kako je Kinsey istraživanje obavljao sam nad osobama s raznim hendikepima, prijestupnicima, homoseksualcima, mentalno bolesnima i zatvorenicima jer su normalni muškarci i žene bili u ratu. 'Ovdje je riječ o prevari, o kriminalu. To je nešto s čim se oni izvlače', zaključile je Reisman.
Inače, Reisman je na poziv HDZ-a gostovala i u Hrvatskom saboru, gdje je nakon kraćeg izlaganja o spolnom odgoju odgovarala na pitanja okupljenih zastupnika.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
