U Hagu sutra počinju završne riječi u predmetu Oluja. Obrane i tužitelj sudu će predočiti svoja konačna stajališta. Konačna odluka u predmetu Oluja itekako će utjecati na budućnost Hrvatske. O tome je u Dnevniku Nove TV govorio povjesničar dr. Ante Nazor, ravnatelja Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog Centra Domovinskog rata.
>> Haag: Suđenje pri kraju, tužitelj traži drakonske kazne
Tužitelji traže 67 godina kazne za trojicu hrvatskih genarala, kvalifikacije u optužnici imaju vrlo jasne političke konotacije za cijelu zemlju - određuje li haško suđenje hrvatskim generalima povijesno budućnost Hrvatske?
Dakako da se političke posljedice te odluke neće moći izbjeći u političkom smislu, a nama povjesničarima odluke bilo kojeg suda su samo jedan od izvora, nikako nisu konačna istina o događaju. Nemojte zaboraviti da sud selektivno istražuje neki događaj, on istražuje samo jedan njegov dio. Mi koji se bavimo poviješću moramo događaj sagledati u cjelini. Kada je riječ od Domovinskom ratu i Oluji, od sredine 80-ih godina do kraja Oluje, Oluja je bila zaključni dio jednog procesa, odnosno njegov kraj te možemo reći da je Oluja posljedica velikosrpske agresije.
Što će pisati u udžbenicima iz povijesti o tom dijelu Domovinskog rata - ako presuda ne bude povoljna osobito u ovom dijelu oko udruženog zločinačkog pothvata?
Kod nas povjesničara je jasno da su se zločini dogodili i incidenti su postajali, ali ako prođe ova teza o udruženom zločinačkom pothvatu onda je to van svake pameti.
Pisat će isto što i sada jer, ponavljam, povjesničari ne ovise o odlukama suda. Radimo na tim stvarima 10, 15 godina i kako se povećava broj izvora, tako se povećavaju naše spoznaje. Možda će jedino biti novo komentar presude i sama činjenica da je donesena takva i takva presuda. Sami postupci tijekom suđenja su nam prikupile neke izvore ali oni nisu jedini izvori i to nisu konačni izbori. Ostaje nam mogućnost komentirati tu presudu i vjerujem da će i dalje pisati da je Oluja bila legitimna i oslobodilačka akcija i da imamo razloga biti ponosni na Hrvatsku vojsku i njezine zapovjednike, posebice na generala Gotovinu i generala Markača koji su vodili operacije u Oluji. Svi dokumenti koje imamo od 1991. govore da se radi o časnim ljudima. Tijekom same Oluje imamo primjere gdje su zapovjednik Gotovina i zapovjednik Markač inzistirali su da se ne ide u gonjenje neprijateljskih vojnika iako je bilo neke vojne logike da se ide u to. No vodilo se računa da ne nastradaju civili koji su bili pomiješani s vojnicima u koloni. Razgovarao sam i s pripadnicima Specijalne policije koji kažu da je general Markač zabranio da se djeluje prema neprijateljskim vojnicima iako su bili na puškometu.
Dio optužnice odnosi se na kvalifikaciju o neselektivnom granatiranju Knina - kako komentirate taj dio - osobito s obzirom na kontroverze oko topničkih dnevnika?
Sama priča oko topničkih Dnevnika pokazuje koliko je Tužiteljstvo ispolitizirano. I samo je mijenjalo optužnicu pa je prvo navodilo prekomjerno granatiranje i na kraju neselektivno granatiranje. Cijela ta priča oko topničkih dnevnika pokazuje da se cijela priča pokušava odmaknuti od činjenice koju pokazuju i srpski dokumenti i fotografije a to je da Knin nije razoren. Postavlja se pitanje što su ti dokumenti mogli promijeniti. Na kraju krajeva nisu ni postojali a mi već nekoliko godina mašemo sa dokumentima srpske provenijencije koji pokazuju točno koliko je granata palo na Knin.
Kakvu presudu vi očekujete?
Teško je očekivati bilo što kad mi povjesničari koji imamo dokumente pred sobom znamo da ako je netko trebao biti optužen, onda je to srpsko političko vodstvo i političko vodstvo Srba u Hrvatskoj. Ponavljam, Oluja je rezultat velikosrpske politike. Prema tome i van svega onoga što pokazuju dokumenti.
