Nije u šoldima sve: Poslodavci moraju biti fleksibilniji, evo kako sve mogu izaći u susret radnicima

Jedna od njih je 36-godišnja Siščanka Irena, po zanimanju trgovkinja koja je u svom radnom vijeku imala kratka razdoblja zaposlenosti i duga razdoblja nezaposlenosti. Poslovi koje je dobivala u manjoj sredini, naročito u branši u kojoj ona radi, vrlo su nesigurni. S obzirom na velik broj zainteresiranih za pojedino radno mjesto, poslodavac unatoč malim plaćama, lako mijenja zaposlenike, a to je Irena itekako osjetila na vlastitoj koži. Nedostatak radne snage za radnike poput nje znači više prilika i u konačnici, ako im je to potrebno, i veću sigurnost.

Pročitajte i ovo Razmišljanje izvan okvira Potraga za najboljim mladim inovatorima: "Ovo je najbolji način učenja" Hrvatsko gospodarstvo na respiratoru Gospodarstvo pred kolapsom, a poslodavci očajni: ''Pet tisuća obitelji bit će zahvaćeno ovim mjerama“

''Nakon završetka srednje škole počela sam raditi u Sisku, u trgovini mješovitom robe gdje sam odrađivala prvu godinu prakse. Bez posla sam bila oko osam godina prvenstvo zato što do nekog isplativog posla bilo jako teško doći, a u zadnjih par godina bilo je tu i malo dijete pa sam vrijeme radije provodila s njim'', priča Irena.

No, zbog nedostatka radne snage, poslodavci su morali postati kreativniji u privlačenju zaposlenika. Tako je trgovački lanac Spar koji svoje trgovine ima diljem Hrvatske, osim na uvjetima rada, poradio i na privlačenju zaposlenika iz mjesta u kojima nemaju nužno svoje trgovine. Irena se prijavila na razgovor za posao te su joj ponudili prijevoz iz sela u kojem živi u blizini Siska, do jedne njihove zagrebačke trgovine. Tako joj osiguraju prijevoz od njezinog sela do trgovine u Zagrebu i nakon posla natrag kući.

''U Sparu sam se zaposlila sasvim slučajno putem portala Moj posao. Privuklo me prvenstveno to što je organizirao prijevoz za radnike iz Siska što je odlično. Radna atmosfera je opuštena. Ima i teških i napornih dana, ali sve u svemu ok'', kaže Irena.

Da poslodavci moraju naučiti biti fleksibilniji, što ne uključuje samo podizanje plaće nego i radne uvjete te odnos prema zaposlenicima, za DNEVNIK.hr naglašava Ana Jergović koja se bavi ''employer brandingom'' u Infobipu.

Što sve više traže zaposlenici?

''Zaposlenici su u ovoj godini često tražili od poslodavca klizno radno vrijeme, rad od kuće, treći stup mirovinskog osiguranja, sportske aktivnosti... Onda ide pregovor s upravom oko toga. Na Infobipovom primjeru mogu reći da postoji sluh i da se izlazi u susret ljudima'', priča Jergović ističući da se zahtjevi posebno udovoljavaju onim zaposlenicima koji se bave deficitarnim profesijama. Osim IT stručnjaka, čime se bave u Infobipu, na tržištu rada sve je veća potražnja od ponude i za uslužnim djelatnicima poput ugostitelja, ali i trgovaca.

''Primjećujem da se kod poslodavaca često javlja strah, boje se izaći u susret zaposlenicima, jer misle da bi to moglo utjecati na njihovu efikasnost, da će ih razmaziti, da će kraće raditi, opustiti se, radit će od doma pa će manje raditi. Treba osvijestiti da je to samo strah jer kada udovoljite zaposleniku jača se spona između njih i poslodavca, zahvalniji su, motiviraniji'', kaže Jergović.

U zemljama zapadnije od Hrvatske s nedostatkom radne snage u svom zavičaju suočavaju se već desetljećima, pa su imali prilike razviti modele kako tome doskočiti. Hrvojka Kutle, iz Udruge U4 HR navela je neke od modela koje je po uzoru na zapadne zemlje preuzela Hrvatska.

''Jedna od njih je da velik dio poslodavaca svojim zaposlenicima plaća privatno zdravstveno osiguranje. To je model koji je došao izvana. Ali samo privlačenje ide iz 'employer brandinga', morate svojim zaposlenicima unutar kuće dati razlog da ostanu. Ako oni imaju razlog ostati onda će to privući druge zaposlenike da dođu. To je puno bitnije, jače, da netko kaže da radi tu i da mu je dobro, nego ono što ćete napisati o sebi u oglasu'', samo su neki od primjera koje navodi.

Ograničavajući zakon

Na podosta toga, ističe, poslodavce ograničava zakon. ''Kod nas u Hrvatskoj postoji puno stvari u kojima vas zakon ograničava, onda ne možete puno svari ponuditi. Odnosno kad ih ponudite onda vas puno više koštaju nego što vrijede. Onda se nađete u situaciji da radite da rubu zakona. Hrvatska ima dobre zakone i nije problem u zakonima, problem je u provođenju zakona. Neki zakon provode, neki ne i onda država umjesto da kontrolira tko ne provodi zakon, donese još rigorozniji zakon. Onda ste onima koji su poštovali zakon dodali još neke restrikcije, a oni koji to nisu radili ne rade to ni sada. To je problem hrvatskog društva. Ljudi iz Hrvatske ne odlaze jer nemaju posao. Ako meni radnik kaže da odlazi, a ima dobru plaću za hrvatske prilike, on ne odlazi zbog plaće'', rekla je Kutle.

Da su plaće radnicima ipak još uvijek najvažnije, kaže urednik poslovnog tjednika ''Lider'' Miodrag Šajatović: ''Prvo se traže veće plaće. Poslodavci često nemaju drugog izlaza nego povećavaju plaće. Posljedica toga će biti da će manje izdvajati za investicije. Time će naše firme biti tehnološki zaostalije i gubit će utrku s ostalima. Država bi trebala smanjiti poreze da bi poslodavci imali za veće plaće. Postaje i sve važnije kakva je atmosfera u nekoj firmi, osjećaju li se u zaposlenici u njoj ugodno''.