Dan prije nego što je pušten iz zatvora u rujnu 2017. godine, majku zlostavljanog djeteta nazvali su i javili joj kako će se drugi dan zlostavljač njezina djeteta vratiti na istu adresu na kojoj je bio prije suđenja. S obzirom na to da su susjedi i žive vrata do vrata, ona je bila šokirana saznanjem o njegovu povratku.
Kaže da se ni tri godine kasnije situacija nije promijenila. I dalje su susjedi i viđaju se svakodnevno. "Uredno ga izbjegavamo, no on ne izbjegava nas, šepiri se na dvorištu, a jedan dan je puhao na mene kao mačka", opisuje za DNEVNIK.hr.
"Oni su u gradskom stanu, supruga je nositelj stanarskog prava, zaštićeni je najmoprimac, ne mogu ju natjerati da se preseli. Iz Grada su im ponudili drugi stan, ona ga je odbila. Još je gore što živi na 20 metara od osnovne škole, to je kao da narkomana stavite u ljekarnu", dodaje majka zlostavljanog djeteta.
Fizički snažan, no psihički slomljen
Navodi da je njezin sin, žrtva u ovom slučaju, sad već gotovo punoljetan. "Fizički se osjeća snažno, zna da mu ovaj ništa ne može, ali psihički je slomljen, prekinuo je i školovanje", navodi njegova majka i dodaje da se dobro sjeća poziva koji je primila prije otpusta pedofila iz zatvora.
"Mene nisu ni pitali imam li nešto protiv njegova ranijeg puštanja, nazvali su me i rekli mi: 'Dužnost nam je obavijestiti vas da je pušten iz zatvora'", istaknula je i dodala kako smatra da su najveći propusti u sudstvu.
"Oni su morali u presudi napisati da postoji nekakvo ograničenje, da više ne smije prilaziti djetetu koje je zlostavljao. To se nije dogodilo. Nakon zatvora se vratio u stan, vrata do našega. Zašto ta djeca nisu poslije zaštićena zabranom prilaska?" pita se.
Zvali zbog otpusta nakon pola odslužene kazne
Slučaj te majke, nažalost, nije jedini. Pedofil koji je u više navrata silovao, u to vrijeme desetogodišnju djevojčicu, osuđen je na četiri godine i osam mjeseci. Nakon prvotnog šoka zbog male kazne, pokušaja da se cijela obitelj silovanog djeteta vrati u normalan život, uslijedio je novi šok za majku.
"Zvali su me sa suda, rekli da on želi izaći nakon više od pola odslužene kazne i pitali me imam li što protiv toga. Nedugo nakon toga, na vrata mi je pokucala i policija s istim pitanjem", rekla je.
"Bio je u zatvoru nešto više od dvije godine i pitaju me imam li nešto protiv da ga puste, ja sam ostala bez riječi. Rekla sam im da imam sve protiv toga jer se bojim za sigurnost svojeg djeteta", kazala je majka djevojčice.
Udruga pokušala doći do odgovora
Iz Udruge RUKA navode da ti slučajevi nisu usamljeni i da pedofili budu otpušteni iz zatvora uz opasku da su rehabilitirani i pod nadzorom.
"Potrudile smo se kontaktirati s osobama koje rade u zatvoru kao psiholozi i psihijatri da saznamo na koji se način provodi rehabilitacija pedofila. Nikako. Nema je. Prolaze isti psihološki tretman kao svi ostali zatvorenici u zatvoru. Niti jedan od psihologa i psihijatara s kojima smo razgovarali nije htio svojim imenom potvrditi rečeno", kazala je za DNEVNIK.hr predsjednica udruge Erika Valić.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
"I tako 'rehabilitirani' pedofili budu pušteni na uvjetni otpust zbog dobrog vladanja? Pedofil koji se dobro vlada? Zato, između ostaloga zastupamo i radikalan stav da za pedofile ne smije postojati opcija olakotnih okolnosti, uvjetnog otpusta zbog dobrog vladanja. To ne bi smjelo postojati. To šalje poruku kako je neki pedofil koji je npr. otac sedmero djece, ujedno i hranitelj te obitelji, pa će mu to biti olakotna okolnost. Manje je kriv jer je otac iako je nečije dijete upropastio zauvijek? Kakve to veze ima što je otac? Baš zato nije smio upropastiti život drugom djetetu!" dodaje Valić.
Bez olakotnih okolnosti
Smatra da ne bi smjelo biti olakotnih okolnosti prilikom donošenja presude pedofilu. "Jednom kada suci počnu razmišljati na taj način, na način da sagledaju zločin sa strane žrtve, u ovom slučaju djeteta koje se ne može niti zna braniti od odrasle osobe koja mu je u većini slučajeva bliži član obitelji, susjed, trener, prijatelj, možda će doći do nekih promjena. Da bi se to dogodilo, potrebno je javno prozivati suce i cijelu sudsku akademiju", ističe Valić.
"Ne moraju nužno svaki put dodjeljivati najniže kazne. Time se žrtvama kontinuirano šalje poruka da nisu važne, da njihova bol i strah i ono što su preživjeli i što još uvijek proživljavaju nije važno, nije bitno i nije tako strašno. Zaista vam dođe da se zapitate: Zašto? Koga štite?" zaključuje Valić.
