Bivše zaposlenice doma za starije i nemoćne: "I mi i korisnici proživljavali smo pakao. Ne bih svog najgoreg neprijatelja dovela u taj dom"

U tom je domu za stare i nemoćne ekipa Provjerenog bila prije pet godina. Vlasnica je zvala u očaju, korisnici – jadni i bolesni starci – plakali su od stresa jer vlasnik zgrade u kojoj su se nalazili jednostavno im je isključio struju.

Doveo je tako u životnu opasnost one koji su bili na aparatima. Vlasnica doma već nam je tada rekla svoje sumnje – vlasnik zgrade želi njezin biznis predati svojem sinu i zato nju, unatoč ugovoru, tjera van. Pet godina poslije njezine su se sumnje obistinile.

''Bilo je slučajeva da se raskidaju pelene, a žena jede svoje fekalije. Bila je dementna. Pisala sam primopredaju i molila da se veže. Dođem sljedeći dan u smjenu, kao da ništa nisam napisala. Žena odvezana, puna fekalija u rukama, jede i još me pita hoću li ja malo'', priča Irena, bivša zaposlenica doma za starije i nemoćne.

"Ovo nitko nije zaslužio"

''Ne bih svog najgoreg neprijatelja dovela u taj dom jer nitko nije zaslužio takav način življenja'', kazala je Ineš Ilišević, bivša zaposlenica doma.

Sve svoje tvrdnje potkrepljuju fotografijama. Rane u ustima od dehidracije, dekubitusi, modrice i kontuzije nastale od padova s kreveta.

''Kada se reklo šefovoj tajnici da bi za jednu ženu trebalo donijeti antidekubitalni madrac, ona je rekla da njoj to ne treba jer je umiruća. Isto tako za obloge. Postoje jako skupi oblozi koji bi joj pomogli, međutim tajnica je rekla isto tako da je umiruća i da joj ne treba'', prisjeća se Ines.

''Čovjek mi padne s kreveta, dementan jako, otišao je do vrata puzajući i pao je televizor na njega. Kad sam rekla da je pao TV, kazali su – ma nije njemu ništa'', rekla je Irena.

Nisu međutim samo uvjeti rada u domu problematični. Bivše zaposlenice na račun vlasnika iznose i ozbiljnije optužbe.

"Vlasnik me počeo dirati po koljenima"

''Počeo me dirati po koljenima. Ja sam mu ruke micala jedno pet minuta i rekla sam mu da nisam takva. On je to okrenuo na zezanciju'', požalila se Irena.

Ipak, s neprimjerenim ponašanjem nije stao. ''Rekla sam mu da ću ga odvesti u sobu jer je pijan, da ide spavati, a da ja trebam paziti korisnike. Odvela sam ga u sobu i rekao mi je da sjednem i pitao me mogu li mu dići malog za 200 kuna. Tu sam se naljutila, ne znam zašto nisam otišla, pitala sam ga kakvom on to mene smatra. Onda mi je rekao da koliko hoću, je li hoću 500 kuna, onda sam mu rekla da ću ga tužiti za mobbing i onda mi je opsovao mamu i rekao znam li ja tko je on i istjerao me van iz sobe'', ispričala je Irena.

Otišla je, kaže, kući, a na posao se vratila tek nakon nekoliko dana: ''Kad sam došla za nekoliko dana u prvu smjenu, ponašao se kao da ništa nije bilo.'' Na pitanje zašto ga nije prijavila, odgovara da je njegova obitelj jako moćna: ''Oni su faktori u gradu.''

Nešto slično doživjela je i Ines: ''Kako sam se morala sagnuti, vrata su bila otvorena, šef je došao iza mene i bocnuo me sa strane. Vrisnula sam jer me boli, a on mi kaže: 'Jao, kako lijepo vrištiš, baš me zanima kako vrištiš tijekom seksa.'''

Nakon toga dala je otkaz. O prozivkama smo htjeli porazgovarati s vlasnikom doma. Telefonski smo pokušali dogovoriti snimanje, no nije pristao na to.

Vlasnik bez komentara

''Te radnice što su to radile zato su i dobile otkaz. Ništa nemam ja reći oko toga. Nemam što dati izjavu'', rekao je.

Cijela priča počela je davne 2014. godine, kada nas je bivša vlasnica doma zvala upomoć. Vlasnik zgrade isključio im je struju. Nemoćnim i nepokretnim starcima. Tvrdio je kako mu ona duguje stotinjak tisuća kuna za režije.

Dvadesetak korisnika doma, većina teško pokretnih i nepokretnih, ostalo je bez struje, grijanja i tople vode.

Dom Sunčana Svjetlana Lukačić vodila je od 2010. godine. Ugovor je potpisala s Tankerskom plovidbom, čiji je vlasnik Mijo Opačak. Zgradu koju je Svjetlana unajmila Mijo Opačak tada s tvrtke prebacuje na sebe osobno. I tada počinju problemi koji su kulminirali iskapčanjem struje.

''Tražim da nas pusti na miru do isteka ugovora. Mi nismo ovdje došli uzeti nečije zemljište'', rekla je tada Svjetlana koja je već tada sumnjala što se krije namjera vlasnika zgrade.

''On je htio preuzeti moj posao i za to imam indicije. Dokazano znam da je sin otvorio firmu za socijalnu skrb na ovoj adresi i tako je to i počelo'', rekla je Svjetlana.

''Ja sam sinu rekao da bolje da dam njemu prostor nego nekom tko ne plaća'', rekao je tada Mijo.

Pet godina poslije gorka istina izlazi na vidjelo. Biznis vođenja doma za stare i nemoćne preuzeo je doista njegov sin. A znate kako kažu, jabuka ne pada daleko od stabla. I zato su bivše zaposlenice doma odlučile progovoriti o svemu što se danas događa iza zatvorenih vrata. Kao i obitelji bivših korisnika doma.

Majka jedne žene s kojom smo razgovarali, a koja je željela ostati anonimna, jedva je ostala živa.

''Žalila se meni cijeli taj tjedan na bolove u trbuhu. Svaki sam dan nazivala glavnu voditeljicu doma i govorila da se s njom nešto događa, što je s njom. Voditeljica mi je govorila da je ona dementna, da izmišlja, da njima ne govori ništa. Odvela sam je liječniku i ispostavilo se da ona ima i krvi u mokraći, tešku upalu mokraćnih kanala i dobila je adekvatnu terapiju i liječila se'', priča žena.

Radnika je premalo, posla previše i svatko radi sve, govore nam, bez obzira na stručnu spremu.

''Morala sam sonde uvoditi kada ih žena iščupa van, a nisam smjela, to samo medicinska sestra smije'', rekla je Irena.

''Grijanje su palili povremeno. Grijanje im je palila čim dođem na ulazna vrata, čujem da na ulaznim vratima radi klima, i čim su sobe pootvarane, ta klima sa ulaznih vrata grije hodnik i sobe su otvorene, radijatori su hladni'', rekla je žena čija je majka bila korisnica doma.

Lijekovi se daju bez kontrole?

Ines je zamijetila i da se lijekovi korisnicima daju proizvoljno, bez kontrole.

''Lijekovi se kupuju u Bosni bez recepta. Lijekovi, injekcije daju se nepropisane od liječnika. Na primjer, antidepresivi se daju korisnicima koji ne mogu spavati, daju im kako bi imale mirnu noć'', rekla je Ines.

I same obitelji korisnika sumnjale su da se lijekovi ne daju kako treba. Jedna žena s kojom smo razgovarali, a koja je htjela ostati anonimna, to je zamijetila tek nakon što je majku odvela iz doma.

''Kad sam dobila vrećicu s njezinim lijekovima, kad sam otišla kod njezina liječnika, kad smo pročitali nalaze kako su liječnici napisali i propisali kako da se ti lijekovi piju, kad smo lijekove prebrojili, nije ih dobivala kako treba.Tih je lijekova ostalo puno i nije ih dobivala na vrijeme'', priča ona.

Pet godina poslije Svjetlana se s gorčinom prisjeća tih mjesec dana pakla koje je proživjela, ali i onoga što nam je već tada ukazivala.

''Strašno, strašno sam razočarana, ni dandanas ne vjerujem. Ne daj Bože da se nešto dogodi, da se morate nekome obratiti'', rekla je Svjetlana.

''Nigdje nikoga da pomogne tih 20 staraca koji su bili tamo, jedine žrtve. Da se razumijemo, šteta nije napravljena meni bez obzira na to što sam ja bila nositelj toga doma. Nitko iz institucija nije se sjetio da tamo leži 20 polupokretnih, nepokretnih ljudi koji su u biti najviše osjetili te sve neugodnosti'', rekla je Svjetlana.

Svjetlana je držala dom pet godina. Nikada nikakve nepravilnosti nisu utvrđene. Korisnici su bili zadovoljni, voljeli su je. Danas, pet godina kasnije, njezin je biznis preuzeo sin vlasnika zgrade. Dom radi tek šest mjeseci, a već je šest zaposlenica otišlo. Tri su dobile, a tri dale otkaz.

Vlasnik Filip Opačak danima uporno ne želi pred kamere, unatoč pozivima, porukama, pokušajima da dođemo do njega. Poručuje samo kako ih je inspekcija obišla dva puta i kako nije utvrđena neka nepravilnost u radu.

U inspekciji kažu da u navedenom domu još nisu bili u nadzoru.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr