Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Ne, nisu podstanari, generalno gledano, anđeli, a stanodavci neki zli ljudi koji vam samo žele zagorčati život. Svakakvih nas ima, u obje navedene kategorije. Danas donosimo priče očajnih stanodavaca.


Mnogi čitatelji javili su nam se ponukani našom pričom o lošim iskustvima podstanara sa svojim najmodavcima. Neke priče doista se mogu okarakterizirati kao horor priče, no nama nipošto nije bio cilj stigmatizirati najmodavce kao grozne ljude koji žive za to da drugima zagorčavaju život.

Vezani članci Slika nije dostupna 'Ustala sam iz kreveta i krenula prema kupaonici. Ona je sjedila u kuhinji, pušila i pila moju kavu' Slika nije dostupna Skrivenom kamerom u potragu za stanom

Upravo suprotno - poanta je bila prikazati zakonsku nesređenost sektora podstanarstva i manjak odgovornosti te osoba i institucija kojima se možemo javiti u slučaju nerješivih problema između najmodavca i najmoprimca.

Ali odgovor na pitanje kome se obratiti u slučaju nerješivih problema između vlasnika stana i podstanara još uvijek nismo dobili.

U dosadašnjim pričama koncentrirali smo se na podstanare, no daleko od toga da i najmodavci nemaju problema s najmoprimcima iz pakla. Kako bismo prikazali obje strane priče sada puštamo iskustva stanodavaca. Na njihovo traženje ostali su anonimni, no podaci su poznati redakciji.

'Ustala sam iz kreveta i krenula prema kupaonici. Ona je sjedila u kuhinji, pušila i pila moju kavu'

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 Rođena sam i živim u Zagrebu, visokoobrazovana, a u sklopu životnih okolnosti dogodilo mi se da godinama  iznajmljujem i da ne mogu od toga pobjeći (napominjem da  uglavnom sve vjerujem što najmoprimci pričaju, i to im se stvarno događa , bez sumnje), ali morate čuti i drugu stranu medalje, znači što se meni ili nama koji iznajmljujemo događa (pokušavam sprati dio ljage sa najmodavaca).

 1. U ugovor o najmu napišem da je otkazni rok mjesec dana,  ja to poštujem, ali u 80 % slučajeva najmoprimci odlaze uz maximalnu najavu od 3-10 dana.

2. Primim u stan čovjeka, kojem će ( kao u drugoj sobi )povremeno tajnica slagati arhivu od firme i slično, da bi nakon mjesec dana otkrila da je  tajnica njegova ljubavnica, ( što me nije briga) , ali ih njezin muž juri automobilom po naselju (za  njihovim  autom,  juri sa svojim i putem ih udara u branik, u  bok itd), tuku se u dvorištu, pa nakon toga popiju zajedno bocu konjaka gotovo na ex, ordinira policija..

3. Ulazim u stan po stanarinu unutra sjede tri mlada muškarca, koji misle da sam ja ljubavnica njihovog oca ( a oni 'znaju' da je to stan od njihovog tate, jer je rekao da je novce na stan potrošio), žele me istući i izbaciti van, jer spašavaju roditeljski brak)

4. U stan primam čovjeka i ženu, mladi bračni par, nakon nekoliko mjeseci stanovanja muškarca ulove na granici i strpaju u zatvor, radi šverca droge. Naravno nakon toga ona nema prihoda za život, a mora negdje živjeti… I želi kod mene…

5. Prolaze moje dvoje  djece od cca 12-13 godina, popodne još je dan,  pored mojeg podstanara koji sjedi na pragu i djeca kažu : 'Gle on povraća u vrećicu', ja im kažem nemojte gledati ok, možda je popio. Nakon par minuta zvoni mi susjeda i kaže : ' Vidiš li ti šta  taj tvoj radi, snifa ljepilo iz vrećice. (Ja do tada nisam niti znala da tako nešto postoji). Nakon toga pričekam muža  da mu on  uputi koju pametnu, kao muškarac muškarcu, a momak kaže mom mužu. 'Kaj hoćeš ti si ovo gradio ja ću to srušiti.'

6. Dolazim po stanarinu na vratima me dočeka u visini kvake lijepi  primjerak, dobro uhranjenog  rotvajlera, naravno da me nitko nije o tome obavijestio, pa kada sam pitala kad je on stigao, rekli su ima već dugo… bio je kod mame, ali baš mu je tu lijepo i više voli biti tu. Ajde dobro i ja volim životinje, zamolim ih da održavaju higijenu i da ga vode u šetnju, sve obećaju, međutim stiže ljeto i mene učestalo zovu susjedi sa prvog, drugog i trećeg kata da iz mojeg dvorišta nesnosno smrdi, jer pas sve obavlja tu.

7. Poznata sam kao ljubitelj životinja, primim djevojku, koja prošverca macu u kutiji, ja kažem ok, kada ona nakon godine dana iseljava, naravno bilo bi u redu da očisti stan i ona kaže da je očistila, ja pronađem ispod kreveta i dvosjeda mačju kakicu. Suhu. To nije kraj sve očistimo i operemo, uđu drugi ljudi i nakon dva dana panika (ja ispadam nekorektna i dodajem se na crnu listu najmoprimaca), napale ih buhe po tijelima, izgrizle ih. Pozivam deratizaciju i mijenjam krevet!

8. Molim i ponavljam najmoprimcima, da u slučaju bilo kakvog kvara zovu mene. Neki to bukvalno  shvate i zovu me kada im mašina za veš ne izbaci vodu (jer su uključili program bez centrifuge) ili druga opcija, djevojci curi voda na vodokotliću, potiho i solidan mlaz, tko zna koliko dugo i ja dobijem račun za vodu 5.200,00kn, na kraju ga i platim (jer meni će isključiti vodu ili napraviti ovrhu, a ona i tako nema za život).

9. Na kućnu adresu mi stiže ovrha sa suda, radi duga za teleoperatera od podstanarke. Ona je otišla dva mjeseca prije toga, adresa za telefonske račune se može prijaviti bez pristanka vlasnika (ili joj je netko to pomogao), ja ne znam njezinu novu adresu, zovem sutkinju koja je u potpisu i nakon što sve objasnim gospođa mi kaže da će ovrha na kućnom pragu biti provedena i da ona tu ne može ništa. ila je vrijednost oko 2.000,00 kn i bilo je to prije više od 10 godina, ali shvaćate neugodnost, kada mi kod kuće ostaju malo dijete i baka, a na vratima policija i sudski ovršitelj.

10. Zovu me susjedi, jer gledaju kako u vrtu u malom plastičnom, napuhanom bazenu, moji mladi podstanari vode ljubav. (Koju bi ja odgojnu mjeru trebala provesti?)

11. Zovu susjedi da se iz mog  stana čuje da muškarac tuče  ženu.

12. Nekoliko puta  mi se dogodilo da led u  frižideru  čiste nožem, oštete i puste plin i naravno frižider više ne proradi..

13. Stranci kad iznajmljuju unajme posrednika da zove na telefon, prijavi ih se troje, ako ne dao Bog, uđeš u stan zatekneš ih po desetak.

Nema kraja mojim dogodovštinama, moram vam ipak napomenuti da i dalje volim ljude, nisam nikome uskratila polog i sa svima sam se pozdravila ( imam i puno lijepih priča o završenim fakultetima, odu od mene i kupe kuću bolju od moje, ožene se i sl.)

Anonimno, Zagreb

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

'Gazdarica je naplaćivala neke svoje režije. Nakon toga su počela deranja, psovanja i upadi u stan'

Iznajmljivanjem manjeg stana bavimo se par godina, nakon što smo ga dobili u nasljedstvo, te kompletno renovirali i namjestili. Do sada smo imali ukupno dva mlađa bračna para i odlično iskustvo u oba slučaja (doselili su, ali i odselili u druge gradove zbog posla). Došli bismo jednom mjesečno po potvrde o plaćenim režijama, kada su nas nudili kavom ili ručkom, no nikada se kao stanodavci nismo zadržavali duže od nekoliko minuta, niti podstanare ikada zvali ili inkomodirali. Treća nesreća. Sada u stanu imamo 'uvaženog menadžera' jedne kompanije s primanjima boljima od svih stanara prije. U stan nismo uspjeli ni zaviriti već godinu dana, na pozive ne odgovara, jer je uvijek 'na sastanku', a vlastitu poštu koja eventualno dođe na tu adresu možemo zaboraviti. Stanarinu plaća sa zakašnjenjem, a neki dan su nam došli iz komunalnog poduzeća s nalogom za isključenje plina jer je naš menadžer dužan preko 3.000 kuna. Bojimo se i pomisliti na što stan liči. Namjeravali smo biti idealni stanodavci, no zbog ovog slučaja ispaštat će idući podstanari koji će imati stroži ugovor odnosno uvjete boravka u stanu. Svi su uvijek prijavljeni i porez uredno plaćamo

Anonimno

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

S obzirom da su najmodavci u pravilu stigmatizirani kao perverzni gramzljivci koji podstanare tretiraju kao vlastito roblje, želio bih ispričati i drugu stranu medalje, najmodavsku priču.

Odrastao sam u najmodavskoj obitelji. U kući na Trešnjevci koju je izgradila moja baka, oduvijek smo imali podstanare. Tri suhe i solidne sobe u visokom podrumu iznajmljivale su se otkad pamtim. Nekada je standard općenito bio drugačiji i najam sobe bio je sasvim prihvatljiv. Kroz te sobe prošlo je zaista puno svijeta. S nekim podstanarima ostali smo dugogodišnji prijatelji. Jednima su moji postali vjenčani kumovi. Mnogi su iz tih sobica ulazili u brak i zasnivali obitelji. Znali bi neki i svratiti u posjetu. Međutim, tijekom rata stvari su se okrenule naglavačke. Na primjer, došao je neki tip koji osim prve stanarine nije platio ni lipe, ali je zato napunio sobu ručnim bombama, prijetio oružjem. Kad je konačno otišao soba je bila posve demolirana. Bila je jedna žena iz BiH, konobarica, koja je dovodila ljubavnika, pa su je njegova žena i majka naganjale po ulici. Bila je neka Kineskinja. Nakon nje ostao je doslovce prst masti po namještaju i zidovima. Ni danas mi nije jasno što je zapravo radila. Danas su sobe vrijedan dodatak mojim roditeljima na mizerne penzije, a ljudi koji prolaze kroz njih kao da su došli iz Zolinih romana. Trbuh Pariza uživo. Najčešće od sve životne imovine imaju jednu vrećicu i odjeću na sebi. Makar neki imaju i pristojan posao, nikad nemaju ni kune. Režije i stanarinu plaćaju u ratama, svakih par dana po malo. Obično odu tako da ključeve ubace u sandučić i nestanu ne plativši zadnji mjesec. Sobu ne čiste nikad, a i sebe rijetko. Neki od njih dobivaju socijalnu naknadu veću nego što je penzija mojih roditelja, makar su zdravi i radno sposobni. Bila je neka gospođa, pristojna žena. Na kraju je dobila stan od Grada. Poslije se javila da je bila puno sretnija kao podstanar jer u svom stanu o svemu brigu mora voditi sama.

Iz roditeljskog doma otišao sam prije već dosta godina i osnovao obitelj. Najmodavstvo me, međutim, prati i dalje. Sada sa suprugom iznajmljujem stan njenih roditelja u centru. Zvuči tajkunski, no beskrajno je daleko od toga. Stan nije luksuzan, ali je pristojan. I supruga je tamo živjela prije udaje. Iznajmljivanje tog stana prava je muka. Oni koji žele luksuz u centru ne žele tu stanovati. Oni koji žele, boje se režija ili im je prevelik. Ponekad u novinama vidim procjene raznih agencija po koliko se iznajmljuju stanovi u centru. Realna cijena je doslovce pet puta manja. Najčešće u stan dolaze grupe studenata koji dijele troškove. Stvar obično funkcionira par mjeseci, onda se posvađaju, jedan ode, pa se raspadne cijela družina. Često se desi da jednog cimera zamijene drugim, pa ode i on a da ga nikad nisam niti upoznao. Ponekad nisam sasvim siguran nema li stanara u stvarnosti više nego što kažu. Nikad ne dolazim u stan bez prethodne najave i dogovora. Plaćanje stanarine i režija obično se svede na cjelomjesečno natezanje. Čast iznimkama, ali ako ja ne nazovem, stanarina se ne plaća. Kod ulaska u stan ima tisuću želja. Jedni ne žele fiksni telefon, pa ga isključujemo. Drugi se poslije čude kako nema telefona, pa ga opet uključujemo, a nitko ne ostaje dulje od par mjeseci. Sad smo uveli da telekomunikacije rješavaju sami stanari s ugovorom na svoje ime. Za nekima šalju opomene i po par godina jer ne plate, a odu. Jedni žele zavjese, drugi ih se groze. Vucaramo namještaj po stanu, na tavan s tavana, sve prema željama. Neki se ponašaju kao da su u hotelu. Zovu me da objesim zavjesu. Smrdi im umivaonik koji ne čiste, pa ja dolazim uliti sredstvo za odčepljivanje. Zovu da je pregorjela žarulja. Kad odlaze, priča je sasvim drugačija. Potrgani ormari, uništeni zidovi, kauč s rupama od čikova, pokvaren televizor, ostava napunjena praznim bocama do stropa. Često nam treba i nekoliko dana rintanja i čišćenja da stan vratimo u početno stanje jer neki ne čiste nikad. Nakon toga slijedi još nekoliko dana tegljenja namještaja s tavana. Neću lagati, bilo je nekoliko pristojnih i korektnih stanara, no velikom većinom samo problemi.

Uopće ne sumnjam da ima groznih najmodavaca koji maltretiraju svoje stanare. No onaj koji zamišlja najmodavca kao bogatuna s cigarom kojem novci padaju s neba, ljuto se vara. Ili to samo ja nemam sreće.

Anonimno

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook