Predsjednik Zoran Milanović izjavio je u četvrtak u Donjoj Lastvi da je potrebno preispitati hrvatsko sudjelovanje u zajedničkoj NATO-ovoj nabavi i korištenju transportnih zrakoplova Airbus jer takav tip aviona ne odgovara u potpunosti potrebama hrvatske vojske.
Hrvatski ministar obrane Ivan Anušić objavio je u utorak u Ankari da će Hrvatska sudjelovati u zajedničkom projektu zračnog transporta u koaliciji sedam zemalja članica NATO-a. Istaknuo je da to ne znači da će Hrvatska morati posjedovati takve zrakoplove, nego da će ih koristiti zajedno s ostalim partnerima koji sudjeluju u projektu.
Milanović je, međutim, ustvrdio da su iz Glavnog stožera Oružanih snaga RH problematizirali takvo rješenje i smatra da taj tip aviona ne odgovara u potpunosti potrebama hrvatske vojske.
"Milanović iznosi neistine"
Iz MORH-a su reagirali u petak i ustvrdili da predsjednik iznosi neistine: "Predsjednik Milanović obmanuo je hrvatsku javnost i kada je to neobvezujuće Pismo namjere, koje je ministar obrane Ivan Anušić potpisao 7. srpnja 2026. u sklopu samita NATO-a u Ankari, proglasio 'kupnjom aviona za koju pouzdano zna da je Glavni stožer izrazio rezervu'."
Činjenice su, tvrde u MORH-u, u potpunoj suprotnosti s Milanovićevim tvrdnjama pa su, kako ističu, "da hrvatska javnost ne bi bila dezinformirana, iznijeli očitovanja Oružanih snaga Republike Hrvatske Ministarstvu obrane":
1. Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske u dva kruga koordinacije pozitivno se očitovao Ministarstvu obrane u proceduri pripreme Pisma namjere.
Prvi put 9. ožujka 2026. kada pišu da Glavni stožer OSRH nema primjedbi na nacrt teksta Pisma namjere. Štoviše, u očitovanju pišu da je Dugoročnim planom razvoja OSRH 2025.–2036. iskazana potreba za mogućom nabavom transportnih zrakoplova te da je posjedovanje zračne komponente koja bi osigurala strateški prijevoz naših snaga značajan pokazatelj sposobnosti koje imamo.
Nadalje navode da inicijative u kojima trenutačno sudjelujemo ne mogu u potpunosti ispuniti naše zahtjeve, ali i da je prilikom donošenja odluke o pristupanju ovoj inicijativi potrebno uzeti u obzir sve uvjete pod kojima bi se koristio navedeni strateški transport.
A to su dijeljenje sati naleta, dijeljenje troškova operacija i održavanja, raspodjela sredstava između baza, mogućnost suradnje NATO-a i EU-a te, najznačajnije, potrebno je voditi računa o tome hoće li u okviru toga biti omogućen siguran pristup uslugama, odnosno hoće li se zrakoplov moći koristiti u zadanom vremenskom okviru spremnosti.
2. Glavni stožer Oružanih snaga 18. lipnja 2026. očituje se Ministarstvu obrane na konačni tekst Pisma namjere i njihovo očitovanje glasi da na njega – nemaju primjedbe.
3. Oružane snage RH 9. travnja 2026. imenuju svojeg predstavnika u radnu skupinu koja će se formirati potpisivanjem Pisma namjere (potpisnici hrvatski ministar obrane i još šest ministara obrane zemalja članica NATO-a). Glavni stožer imenovao je predstavnika Oružanih snaga RH uz napomenu da su stajališta kako bi nacionalni predstavnik trebao biti predstavnik Ministarstva obrane.
4. Predsjednik Milanović, čini se, ne zna što znači neobvezujuće pismo namjere pa ga kategorički proglašava kupnjom aviona. Ipak, vjerojatnije je da predsjednik namjerno iznosi neistinitu tvrdnju. Pismo namjere koje je potpisao ministar Anušić zajedno s ministrima obrane Belgije, Poljske, Turske, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, kao što je Ministarstvo obrane i objavilo, Republici Hrvatskoj daje mogućnost sudjelovanja u radu stručne radne skupine u sklopu koje će se razraditi modeli i aranžmani suradnje oko korištenja Airbusa A400M Atlas. Budući da je pismo namjere neobvezujuće, Hrvatska nije obvezna sudjelovati ni u jednom modelu ako on ne bude odgovarao našim nacionalnim potrebama.
5. Republika Hrvatska preuzela je, u sklopu NATO-ova procesa obrambenog planiranja, cilj sposobnosti Strateško raspoređivanje i održivost koji obuhvaća sposobnosti teškog i srednjeg transporta vojnika i vojne opreme.
Važnost razvoja sposobnosti strateškog zračnog prijevoza prepoznata je u Strategiji obrane kao i u Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2025.–2036., u kojima se u poglavlju 9.4. (Združene i potporne sposobnosti) iskazuje potreba i obveza utvrđivanja mogućnosti nabave transportnih zrakoplova. Riječ je o temeljnim dokumentima na području obrane i obrambenog planiranja. Rješavanjem problematike strateškog zračnog prijevoza, ispunio bi se navedeni cilj tih strateških dokumenata.
"Ne bi bilo loše da se predsjednik prvo dogovori sam sa sobom"
Uza sve navedeno, iz MORH-a naglašavaju da sredstva za modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske osigurava Vlada, a ne Ured predsjednika.
Za kraj su iz MORH-a dodali da je Milanović, u razmaku od samo 24 sata iznio dva potpuno oprečna stava o projektu transportnog aviona: "Od toga da je prvo sebi pripisivao zasluge za rješavanje potrebe Hrvatske vojske za transportnim avionom i 'podržavao namjeru da se Hrvatskoj vojsci nabavi transportni avion' do toga da je u četvrtak iznio neistine da su Oružane snage RH protiv tog projekta. Ne bi bilo loše da se predsjednik prvo dogovori sam sa sobom."
