Ljubica, Goran i Zoran Mudrinić, supruga i sinovi ubijenog Bogdana Mudrinića podnijeli su ustavnu tužbu zbog nepostupanja Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru. Oni su, naime, podnijeli kaznenu prijavu 7. travnja 2010. protiv 'nepoznatog počinitelja', a zbog ratnog zločina nad Bogdanom Mudrinićem.
Pročitajte i ovo
"Bogdan Mudrinić, suprug i otac podnositelja ustavne tužbe smrtno je stradao između 11. i 13. prosinca 1991. kada je odveden iz svoje kuće od strane pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (vojne policije) te sproveden u vojni zatvor u Virovitici gdje je i preminuo, a nakon čega je njegovo tijelo izneseno iz zatvora i do danas nije pronađeno", utvrdio je tijekom postupka Ustavni sud.
U presudi se dodaje da je "u povodu smrti Bogdana Mudrinića otvorena istraga protiv Željka Iharoša, Ivana Vrbana, Anđelka Kašaja i Luke Peraka zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, te je 15. studenoga 2001. ŽDO Bjelovar protiv istih podigao optužnicu pred Županijskim sudom u Bjelovaru, kojom je istima stavio na teret da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH-a na štetu, između ostalih, i Bogdana Mudrinića. Tijekom postupka ŽDO Bjelovar odustao je od gonjenja protiv Ivana Vrbana i Anđelka Kašaja, te je u odnosu na njih donijeta presuda kojom se optužba odbija".
Oslobođeni zbog nedostatka dokaza
Željko Iharoš terećen je po zapovjednoj odgovornosti kao zapovjednik vojne policije, a Luka Perak kao izvršitelj ubojstva Bogdana Mudrinića. Županijski sud u Bjelovaru 2006. oslobodio ih je zbog nedostatka dokaza. Prema objašnjenju suda, Mudrinić je priveden protuzakonito, no to nije ratni zločin, već mučenje i ubijanje prisilno dovedenih osoba.
Nadalje, u objašnjenju Županijskog suda u Bjelovaru se navodi da "ključari koji su vodili brigu o zatvorenicima nisu bili vojni policajci, niti im je I optuženik Iharoš bio zapovjednik". Nadalje, sud od Uprave vojne policije MORH-a nije dobio bilo kakav akt koji bi dokazao da je vojna policija bila nadležna za obavljanje poslova vezanih za vojni pritvor unutar vojarne u Virovitici. "Iz pisane zapovijedi o formiranju voda vojne policije koju je izdao zapovjednik 127. brigade HV-a Đuro Dečak proizlazi da vojni zatvor nije u ingerenciji vojne policije", navodi se u objašnjenju suda.
Za Iharoša se nije moglo utvrditi da je kao zapovjednik bio obavezan spriječiti ratni zločin nad civilima, a njegova zapovijed o privođenju nije se mogla povezati s posljedicom privođenja. Vrhovni sud je u ožujku 2009. potvrdio prvostupanjsku presudu.
Bez iskaza svjedoka
"ŽDO Bjelovar je 28 svibnja 2009. održao radni sastanak s policijom i naložio Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj provođenje obavijesnih razgovora sa svjedocima Mićom Tojčićem, Miroslavom Nikolčićem, Matom Vukovićem i Josipom Žiga, te pribavljanje dokumentacije koja se odnosi na ustroj zapovjednih osoba u vojarni u Virovitici u studenom i prosincu 1991. Međutim, dopisom od 5. listopada 2009., policija je obavijestila ŽDO Bjelovar da navedene osobe ne žele iskazivati jer da su svoj iskaz dale pred Županijskim sudom u Bjelovaru u gore navedenom kaznenom postupku", stoji u presudi Ustavnog suda. Zbog toga je obitelj ubijenog podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja 11. lipnja 2010.
ŽDO u Bjelovaru je nastavio istragu, a od nadležne policijske uprave zatraženo je daljnje policijsko postupanje. Ustavni sud je neprihvatljivim ocijenio obrazloženje propusta pri utvrđivanju identiteta počinitelja. "Nakon što je Željko Iharoš oslobođen zapovjedne odgovornosti za smrt Bogdana Mudrinića, nadležna tijela u daljnjem tijeku istrage nisu uložila dostatne napore kako bi utvrdila tko je uistinu bio zapovjednik vojnog zatvora u Virovitici u kojem je smrtno stradao Bogdan Mudrinić", navodi se u presudi.
Zastoji u postupku
"Tijekom slijedećih razdoblja bilo je zastoja u postupku: od 5. listopada 2009. i 22. ožujka 2012., pa nadalje do 10. veljače 2015. Te odgode, zajedno s ukupnom duljinom izvida, dovele su u pitanje djelotvornost istrage te su nužno morale imati negativan utjecaj na izglede za utvrđivanje istine. Ustavni sud smatra da čak i ako istraga na početku naiđe na određene objektivne poteškoće zbog rata i poslijeratne situacije, neaktivnost tijela vlasti kroz naknadno dulje razdoblje više se ne može opravdati", piše u presudi.
Odmjeravajući primjerenu zadovoljštinu imao je u vidu iznose koje je Europski sud za ljudska prava utvrdio u drugim slučajevima nedjelotvorne istrage ratnog zločina pa je zaključio kako je naknada od 70.000 kuna koju podnositelji ukupno traže dostatna i u skladu s kriterijima ESLJP-a, zaključuje se u presudi Ustavnog suda.
