Obrane generala osporavaju nadležnost suda

Optužnica tereti trojicu hrvatskih generala za zločine nad srpskim stanovništvom počinjene prije, tijekom i nakon operacije 'Oluja' u razdoblju između srpnja i studenog 1995. godine, počinjene etničkim čišćenjem koje je smišljeno u sklopu zajedničkog zločinačkog pothvata.

Pročitajte i ovo Komentirat će reakciju na presudu Što očekujete od današnjeg boravka glavnog haškog tužitelja u Zagrebu? Nastavlja se zajednička strategija Obrani Markača zločinački pothvat, Gotovininoj topnički dnevnici

Obrane trojice generala u podnescima osporavaju da dokazi
tužiteljstva podržavaju tezu kako je u vrijeme i na prostoru koje
obuhvaća optužnica bilo stanje oružanog sukoba, iz čega proizlazi i da tužitelji pogrešno primjenjuju međunarodno pravo.

Obrane Čermaka i Markača u svom se podnesku u prilog osporavanju postojanja oružanog sukoba pozivaju na izvješće glavnog tajnika UN-a iz tog vremena. Obrane, naime, tvrde da se stanje na terenu u tom razdoblju, a posebno nakon okončanja višednevne operacije Oluje, može opisati ne kao 'stanje internog oružanog sukoba' nego 'stanje napetosti i previranja' na koje se primjenjuju drugi međunarodni zakoni. Njihova je teza da su vodstvo i snage pobunjenih Srba tako brzo 'kolabirale' da se ne može govoriti o oružanom sukobu.

Obrana generala Gotovine osporava nadležnost po još pet osnova.

Osporava se standard tužiteljstva po kojem odgovornost generala Gotovine postoji zato što su zločini bili 'moguća posljedica' udruženog zločinačkog pothvata. Iz tog proizlazi da bi svaki zapovjednik bio kazneno odgovoran jer uvijek postoji mogućnost zločina, zaključuje obrana. Primjenjivi kriterij u Haškom sudu jest uži, kaže Gotovinina obrana, samo ako je zločin bio 'predvidiva posljedica'.

S obzirom da tužiteljstvo ne tretira sukob kao međunarodni, obrana tvrdi kako se njihova branjenika ne može stoga ni teretiti za deportacije i prisilno premještanje civila.

Također, takva se odgovornost za etničko čišćenje ne može protegnuti ni na razdoblje prije uspostave hrvatske vlasti jer su tek uspostavom hrvatske kontrole nad okupiranim područjima ispunjeni potrebni pravni standardi predviđeni odgovarajućim međunarodnim pravnim aktima. Jednako, obrana tvrdi kako se u uvjetima oružanog sukoba, koji nije međunarodni, ne može državu optuživati za kolonizaciju vlastita teritorija.

Na kraju, Gotovinini branitelji osporavaju i to da se njihova
branjenika može teretiti za djela počinjena nakon Oluje jer to,
okončanjem vojne operacije, više ne predstavlja povredu međunarodnog humanitarnog prava.

Također, obrana smatra da se ni optužbe za nečovječna djela i zlostavljanje ne mogu protegnuti na razdoblje prije nego je Hrvatska uspostavila kontrolu nad okupiranim područjima.

Obrana generala Gotovine u svom je podnesku zatražila i da joj se omogući usmeno obrazlaganje stajališta, a pozvala je sudsko vijeće na odbacivanje zajedničke optužnice kojom se terete trojica generala za zločine počinjene tijekom i nakon operacije Oluja, jer ne postoje zakoni koji bi se mogli primijeniti na opisana djela.

U drugom podnesku obrana generala Gotovine traži od Vijeća da naloži tužiteljstvu doradu optužnice zbog niza nejasnoća i nepreciznosti, od toga da ne navodi poimence članove udruženog zločinačkog pothvata do toga da ne definira precizno opseg odgovornosti generala Gotovine za neka djela.

Početak suđenja zakazan je za 7. svibnja.

Obrane su u više predmeta pred Haškim sudom pokušavale osporavati nadležnost Haškog suda na različitim osnovama, no dosad bez uspjeha.