Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Loše socijalno stanje građana BiH bilo je platforma za očito pomno i unaprijed oraganizirane prosvjede. Sve događa u trenutku kad je Velika Britanija ozbiljno Hrvatima počela osporavat status konstitutivnog naroda.


Prosvjedi u BiH posljednjih su se dana pretvorili u mirne prosvjede i plenume građana. Loše socijalno stanje građana BiH bilo je platforma za očito pomno i unaprijed oraganizirane prosvjede koji su počeli u Tuzli, brzo se pretvorivši u vandalizam. Po već mnogo puta viđenom načinu organiziranja ''revolucija i proljeća'', vrlo brzo se vidjelo da postoje tri grupacije onih koji prosvjeduju.

Vezani članci Slika nije dostupna 'Imam dojam da su željeli brzo stvoriti anarhiju' Slika nije dostupna Bosansko ili bošnjačko proljeće

Prva - prosvjednici s isključivo socijalnim motivima, drugu su činile navijačke i supkulturne skupine i treću ''organizatori'', točnije ciljano dovedeni prosvjednici, među kojima su bile skupine pristigle iz Sandžaka. S obzirom na to da su prosvjedi buknuli u kantonima s bošnjačkom većinom, i brzina kojom su se širili prema Mostaru, ubrzo je postalo jasno da je riječ o još jednom pokušaju da se politička razmimoilaženja između bosanskih unitarista i hrvatskih federalista pokušaju prenijeti na izvaninstitucionalno područje, odnosno područje ''upravljane krize''. Tiho samoorganiziranje Hrvata u zapadnom Mostaru, Čapljini, Čitluku, Posušju, itd. u subotu su spriječili Čovićevi HDZ-ovci uz pomoć nekoliko hercegovačkih fratara, prepoznavajući model izazivanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba iz vremena rata.

Sve ovo događa se u trenutku kad je Velika Britanija ozbiljno Hrvatima počela osporavati status konstitutivnog naroda. Ta zemlja ima duboke veze s formiranjem postrojbi uvezenih islamskih ratnika. Njihov dolazak označio je i početak ratnog hrvatsko-bošnjačkog sukoba 1993. Njihova ideologija, do rata potpuno strana lokalnom stanovništvu, ostala je umrežena u BiH. Osporavaju je mnogi bošnjački intelektualci, ali bez većeg uspjeha. Ona je ukorijenjena u politici. Analizirajući izjave bošnjačkih političkih prvaka (od kojih svi nisu bošnjaci po narodnosti) prije, i za vrijeme prosvjeda postaje jasno da prijedlogom o ukidanju županija Federaciju žele pretvoriti u bošnjački ekskluzivitet.

Kolumna Ivane Petrović: Hrvatskoj ne treba 'spasenje', Hrvatskoj treba pamet

Američki ''foreign policy'' u posljednjoj analizi, za sva događanja u BiH okrivljuje Daytonski sporazum, što je nonsens. Točno je da Sporazum nije dobio demokratski legitimitet svih triju naroda, ali u kontekstu vremena u kojem je potpisan, bio je nužnost. Sve poslije što se događalo zapravo je i najveći ''grijeh'' politike SAD-a koji je bio ključan za takvo zaustavljanje rata, ali ne i za stvaranje stabilnog mira. Svojom vanjskom politikom ''take money and run'' sferu svojih interesa su ubrzo nakon Daytona preselile na Bliski istok. Omogućivši i podupirući turski come back na Balkan. Malo pomalo Turska je počela upravljati procesima u BiH.

Hrvatska koja se trebala nametnuti kao lider, prije svega zbog svog naroda koji tamo živi, te sigurnosnih i geopolitičkih interesa - tu je šansu propustila vodeći godinama vanjsku politiku samo jednog cilja - a to je bio ulazak u EU. SAD je tiho podupro turski angažman na prostoru, koji je toj zemlji povijesno bitan. Uloga Turske Americi je bila važna i zbog njezinih interesa u novom ''postproljećarskom'' poretku arapskog svijeta, ali i zbog izrazito proturuskih stavova premijera Erdogana. Stoga ne čudi što je Dodig odmah otišao na konzultacije u Beograd, Milanović stigao u Mostar, a Davatoglu u Sarajevo. Turski ministar vanjskih poslova Ahmed Davatoglu, autor je ''Strateške dubine'' koja je jedan od najčitanijih vanjskopolitičkih manifesta u zapadnim diplomacijama (iako nije prevedena na engleski). Davatoglu, inače i šef odjela za međunarodne odnose sveučilišta Bijkent, u tom je strateškom dokumentu predstavio principe neoosmanske ideologije kao glavne smjernice turske vanjske politike. Predavajući 1990-1995 na Islamskom sveučilištu u Kuala Lumpuru sprijateljio se i s bivšim reisu-l-ulemom Mustafom Cerićem. Dolaskom u Sarajevo, ipak je podržao sve i svačije napore da se situacija u BiH sredi i pozvao i Hrvatsku da u tome Turskoj bude partner - na zasadama suradnje predsjednika Tuđmana i Demirella.

Partnerstvo s Turskom u tom diplomatskom pothvatu u svakom slučaju je poželjno, u jednom dijelu i s pozicija hrvatskih interesa, ali BiH ipak mora postati ''vrijeme Europe'', točnije EU koja je taj prostor svih ovih godina potpuno politički zapustila. Novi, europski koncept, koji je tek u začetku i na pomolu, vidljiv je u rezoluciji Europskog parlamenta o BiH koja jasno i nedvosmisleno negira bosanski unitarizam, suprotstavljajući se centralizaciji vlasti u Sarajevu, i zalažući se za koncept federalizma i konstitutivnosti naroda. Premijer Milanović to je snažno potvrdio svojim odlaskom u Mostar. Zastupnik u EP Andrej Pleković (HDZ-EPP), prije dva dana u Europskom parlamentu je imao istup u kojem je kazao da se stvarni uzroci nereda u BiH trebaju dubinski analizirati, a ne ih promatrati kao ''socijalnu frakturu na BiH način''. Održanje cjelovitosti BiH je kontinuirani prioritet hrvatske politike od 1991. Model prerastanja BiH iz međunarodnog protektorata u državu triju konstitutivnih naroda, neće bit ni kratak ni lagan. Zadatak hrvatske politike je da svim diplomatskim sredstvima i svojim političkim kapacitetom za to stvori zdravu, demokratsku pretpostavku.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook