Testirali smo: koliko su nam tanki živci? U nekoliko tipičnih gradskih situacija upalili smo kameru i pustili da snima koliko sekundi će biti potrebno da ljudi počnu vikati, psovati, trubiti, a sve zbog najobičnije sitnice.
I pola sata u prometu Zagreba, Rijeke ili Splita može biti dovoljno da na površinu ispliva sva nervoza i bijes vozača. 'Vidio sam da su se ljudi potukli na cesti i vrijeđali jedni druge, stvarno se nedolično ponašali. To se prije događalo, znate u mjesecu sam znao vidjeti dva, tri puta navečer da se to dogodi', ispričao je Niko Nikić, taksist. Ni ritam pješaka nije puno drugačiji, svi negdje žure, trče, čini se da bi pregazili osobu koja im se nađe na putu. Ekipa Provjerenog je probala, i doslovno je teško uloviti građana da na minutu stane i popriča. 'Prije su ljudi čekali tramvaj na tramvajskom stajalištu, to su bili naši putnici, a sad vozimo atletičare, tu je razlika. Život, tempo života je takav da ljudi žure, trče', rekao je Andrija, vozač tramvaja.
Vezani članci
Oni žure i trče, a ne usporavaju ih samo prometni čepovi. Koliko tek glavobolje uzrokuju kilometarski redovi. Ljudi nemaju ni strpljenja ni volje stajati i čekati. Mnogi se guraju preko reda u dućanima, bankama ili kod liječnika.
Gladni i nervozni
Ljudi koji imaju kontrolu ne luduju zbog vremena, manje su nervozni i oko sebe ne stvaraju neurotičnost
Nekoliko minuta čekanja hrane u restoranima je nekoliko minuta previše. 'Čim su oni gladni, odmah su i nervozni, željeli bi dobiti hranu što prije bez obzira što je restoran pun i što konobar ne stigne sve izbaciti odnosno poslužiti svakog gosta u što kraće vrijeme', kazao je Luka, konobar. 'Ja mislim da su ljudi u Hrvatskoj bezrazložno nervozni, da nisu tako nervozni u puno većim gradovima, u New Yorku, Beču nisu toliko nervozni kao što su u Zagrebu, a koji je tome uzrok ne znam', rekao je Milan Košuta, psihoterapeut. Tempo života u velikim hrvatskim gradovima sve je brži, gradovi se šire, broj stanovnika raste, a prag tolerancije pada.Na ulicama Zagreba svakodnevno cirkulira oko četiristo tisuća vozila, previše kaže Niko, taksist koji u zadnjih 30 godina ni sam više ne zna kolikom broju svađa je svjedočio u prometu. Jednom je i sam skoro bio napadnut, a da ni sam ne zna što je skrivio tom nervoznom vozaču. Najviše je nervoze u poslijepodnevnim satima kada se građani vraćaju s posla kući. Ulijeće se u škare, prebrzo vozi zbog čega se naglo koči, svako malo netko sjedne na trubu. 'Čini mi se da čovjek koji je dobar i mudar je vrlo rijetko ljut', kaže Košuta. Sve se stigne, dodaje on, a stres i nervozu od ranog jutra uzrokuje strogo pridržavanje prenatrpanom rasporedu.
'Ljudi krenu s tim krivim od početka, ja sad moram tu negdje u sedam nešto pa u 9 pa u 10 pa ne znam kako se to već ide. Ja to nešto moram, a na kraju se najčešće pokaže da se ništa ne mora', objašnjava Košta. Sutradan sve ispočetka, pretrpan dnevni ritam s prevelikim brojem sastanaka i mjesta na kojima se moraju pojaviti u određeno vrijeme, probijajući se kroz silne gužve i čekajući u dugačkim redovima sjetite se riječi psihoterapeuta: sve se stigne!
Pravila objave komentara