Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Tragična smrt mladića kod Županje ponovno pokreće pitanje tolerancije društva i pojedinca.


Zbog čega neka društva imaju manju toleranciju spram drugačijih ljudi, bilo da se radi o pripadnicima nacionalnih, seksualnih ili vjerskih manjina, ili članovima subkultura, izrazito je kompleksno pitanje i ne daje jedan točan odgovor, slažu se stručnjaci. Problem je složen i taložio se godinama, što znači da nema instant rješenja koje dolazi preko noći.

Vezani članci Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Buljan Flander oštro: "Struka bi trebala više raditi na zaštiti prava djeteta, jer kao da smatramo da je roditelj i vlasnik djeteta pa mu treba dijete vratiti pod bilo koju cijenu" Domagoj Mikić i bivši udomitelj zlostavljane djevojčice Bivši udomitelj ozlijeđene djevojčice u suzama: "Kad bih je zagrlio ne bih je nikad više pustio. Ne bih je pustio nikad da sam znao..."

>> Ostavili ga pretučenog na cesti pa ga usmrtio auto

>> Obitelj: Mrtav je jer je imao drugačiju frizuru

'S jedne strane tu se radi o predrasudama pojedinca, o ulozi društva na razini normi i prihvaćanju drugačijih grupa. Suvremena društva potiču svoje članove na ravnopravne odnose na razini norma, no bitno je naglasiti da sva društva nisu jednaka prema određenim grupama', objasnila je socijalna psihologinja, dr. sc. Renata Franc, s Instituta za društvene znanosti Ivo Pilar. Tako naprimjer, hrvatsko društvo, kaže, ima drugačiji odnos prema ženama i homoseksualcima, ili prema nekim nacionalnim manjinama.

Ugroženost od postojanja druge grupe

Dodaje kako se određena grupa u nekom društvu može osjetiti ugroženom od postojanja druge grupe na temelju čega nastaju problemu. 'Boje se da određena grupa ugrožava tradicionalne vrijednosti koje su postavljene. Tako postoji netrepeljivost prema doseljenicima npr. muslimanske vjere jer su njihove vrijednosti drugačije. Te negativne tenzije još se više produbljuju u doba krize, jer se određeni pripadnici društva nađu ugroženima zato što imigranti dobivaju posao u njihovoj zemlji, a u isto vrijeme raste nezaposlenost', ističe.

Stvari se ne rješavaju na način da se na školu stavi tabla na kojoj piše 'Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje', kaže psihologinja Krizmanić

Na individualnoj razini, pogodno tlo za podvlačenje agresije i netrepeljivosti prema drugačijim ljudima dolazi iz obitelji kojima agresija nije strana. 'Svi mi imamo određene stereotipe i predrasude, samo zavisi koliko ćemo se svjesno i namjerno ponašati pravedno i u kojoj mjeri nećemo biti izazvani drugačijima od nas i tolerirati njihovu različitost', objasnila je dr. Franc.

'Na našim ulicama malo je drugačijih'

'Ukoliko se netko izdvaja frizurom ili odijevanjem, jasno je da će više privlačiti pažnju i isticati se od ostali', kaže psihiloginja i dodaje da u takvim situacijama puno toga ovisi o sredini u kojoj se pojedinac nalazi. 'Mi imamo homogenu sredinu i na našim ulicama još je uvijek malo 'drugačijih' ljudi', dodala je.

Da hrvatsko društvo ne potiče toleranciju, tvrdi psihologinja Mirjana Krizmanić. 'Tako je kod nas oduvijek i na tome se ne radi ništa da bi se stvari počele mijenjati, naprotiv.. Tolerancija se uči prvo u obitelji, a kod nas se u obitelji baš ističu predrasude i na taj način se odgaja djecu. Tako često čujemo roditelje koje svojim sinovima i kćerima govore 'nećeš se družiti s onim......Bosancem, Zagorcem i sl.', objašnjava psihologinja Krizmanić.

Ističe kako se ni škole ne bave dovoljno tim problemom, kasnije se oglušuju fakulteti i, u konačnici, cijelo društvo. 'Naše društvo je izrazito netrpeljivo, ne samo prema vjerskim, nacionalnim ili seksualnim manjinama, nego i prema ljudima koji se drugačije odijevaju, imaju drugačiji ukus i drugačije navike. Veliki problem nastaje i zbog toga što se naše društvo ne bori ni protiv nasilja', dodaje psihologinja Krizmanić. Zaključuje da hrvatsko društvo ne potiče toleranciju, a obiluje predrasudama, ne sankcionira nasilje i ne uči djecu drugim vrijednostima.