Nakon nesretnog događaja Luka više nikada neće tipkati dok vozi

Rijetko će tko priznati da tipka poruke dok vozi, a ipak to radi većina. Novi statistički podaci koje je napravila Hrvatska udruga menadžera sigurnosti pokazuju kako čak devet od deset osoba koristi mobitel u vožnji. Jedan od njih pristao nam je ispričati svoju priču zbog koje to sigurno više neće činiti.

Luka B. (27) jedan je od onih koji u današnjem užurbanom životu koristi svaku priliku za neke dogovore ili rješavanje tekućih poslova za koje koristi mobitel. Vožnja kući s posla i čekanje u dugim redovima čini mu se poput gubitka vremena ako pri tome ne rješava neke stvari ili se dogovara prijateljima za piće poslije posla.

''I da priznajem, često mi se nije dalo uključiti hands free ili staviti nekog na spikerfon, a ne bih ni pričekao semafor kako bi brzinski odgovorio na poruku. '', priznao je Luka svoje navike pri vožnji.

Radilo se to, kako kaže, većinom o ''glupim porukama'' koje su mogle i čekati.

''Gdje si? Kasnim. Što ima za ručak? Hoćemo na cugu? Gdje se nađemo? Ili pak čiste neke zezancije s prijateljima ili obitelji – to su otprilike poruke koje sam imao običaj tipkati dok se vozim u autu'', kaže Luka, koji je netom prije nesreće koju će pamtiti cijeli život razmjenjivao poruke o rođendanskom poklonu za prijatelja.

''Taj dan vozio sam se s posla i trebao sam se naći s prijateljicama u šoping-centru kako bismo zajednički kupili poklon prijatelju. Na poslu sam se zadržao pa sam malo kasnio, a prijateljice su bile nestrpljive i već su krenule u potragu za poklonom pa su mi u zajedničku grupu slale fotografije s prijedlozima poklona i razne poruke poput ''Misliš da bi mu se ovo sviđalo?''. U vožnji sam sve gledao i odgovarao. Nekad čekajući semafor, a nekad jednostavno dok sam se kretao'', ispričao nam je detaljno što je prethodilo kobnom događaju u kojemu je Luka vozeći 70 na sat u srednjoj traci i lagano prešao u desnu bez davanja žmigavca ili bilo kakve najave svoga postupka.

Pri toj brzini okrznuo je zadnji kraj automobila koji se kretao u desnoj traci i prouzročio nesreću u kojoj je nastradalo nekoliko vozila.

''Sve se dogodilo toliko brzo da se nisam ni snašao. Samo sam okrznuo stražnji dio automobila u desnoj traci i to me odbacilo u lijevu traku na automobil u kojem se vozač nije ni snašao, već je naglo zakočio. Zavrtio sam se dva puta na cesti i istovremeno mi se cijeli život izvrtio pred očima.'', ispričao nam je Luka, koji se sjeća tog nesretnog događaja kao da je bilo danas.

''U jednom automobilu bila je obitelj s dvoje male djece, a u drugom mladi bračni par. Plač male djece koja su se uplašila urezan mi je zauvijek u pamćenje. Srećom, svi su prošli s lakšim ozljedama, no ja sam se noćima budio zbog te traume sanjajući scene iz nesreće i na kraju taj dječji plač. Ne znam bih li mogao živjeti sam sa sobom da se nekome dogodilo nešto ozbiljnije ili, ne daj bože, da sam nekog usmrtio'', rekao je Luka, koji je kao počinitelj nesreće snosio troškove svih automobila koje je oštetio, kao i polutotalke na svojem vozilu.

''Od tog udara na svoj džep dugo sam se oporavljao, no šoka i traume još se nisam potpuno riješio'', izjavio je Luka, koji nam je ispričao svoju priču kako bi drugi vozači naučili na njegovu primjeru.

'Nadam se da si vaši čitatelji nakon ove priče neće dopustiti da im jedna nebitna poruka koja može pričekati uništi život ili pak tuđe živote'', kaže Luka koji nikada više neće tipkati dok vozi.

Ne tipkaj dok voziš. Svijet može čekati. Tele2