Na zvuk svih zvona Škabrnjani izlaze na ulice

Gotovo svaki dom u tom ravnokotarskom mjestu 18. studenoga ostao je bez nekoga od najmilijih. 'Svatko tko je počinio zločin mora stati pred lice pravde, mora imati ime i prezime, to je naše obećanje', poručila je premijerka Jadranka Kosor. S njom se složio i predsjednik Republike Ivo Josipović, koji je istaknuo kako 'bez mira nema pravde' te da nije dovoljno što su neki za svoje zločine osuđeni u odsutnosti.

Pročitajte i ovo Obilježavanje obljetnice Kako danas žive stanovnici Škabrnje? "Okreću se ka budućnosti, ali ne zaboravljaju žrtvu koju su podnijeli" Dan sjećanja FOTO Milanović u Škabrnji: Pogledajte susret s ministrom Butkovićem

>> Komemoracija: 'Zašto nema osuđenih za zločine u Škabrnji?'

Jedno crkveno zvono u Škabrnji uvijek poziva na sahranu. No, prolomi li se mjestom zvuk svih zvona, Škabrnjani izlaze na ulicu. Ne 'pjeva' mrtvima, znak je to rođenja i novog običaja krštenja, koji je župnik uveo. Krštenih je puno više nego umrlih. Grad tužne prošlosti s djecom ima svijetlu budućnost. Kad Pomorski fakultet u Zadru privede kraju, 19-godišnji Jure Škara ima samo jedan cilj. 'Ostat ću tu živjeti, tu je moje selo, moj dom', kaže.

'Treba gledati pozitivno'

Svoju energiju mjesto ulaže upravo u najmlađe, a oni u sebe brojnim aktivnostima. Perspektivu imaju, no za život u Škabrnji potreban je podeblji novčanik. Nezaposlenost je velika, ulaganja mala, a oni osnovni uvjeti za život, porazni su. Unatoč svemu, optimistično gledaju naprijed. 'Ako gledamo negativno, onda sve možemo gledati negativno. Evo, toliko je obitelji bez posla, nema vode, ali treba gledati pozitivno', istaknuo je don Boris Pedić, župnik Škabrnje i Nadina.

Novim generacijama Škabrnjanaca, takvi su problemi i prazni džepovi, vjerojatno nepoznanica, ali sanjaju bolju Škabrnju. 'Tu nema više srušenih kuća, nema tragova rata, najdublji ožiljci su u ljudskim dušama. Ovi mlađi niti ne znaju što je rat, samo po priči', rekla je Irena Bajić, časna sestra zajednice za duhovna zvanja 'Dobri pastir'.

Ona je i sada bila neizbježna. Ponos i tuga na ovom se mjestu isprepliću svakog dana i tako punih 19 godina, nakon rata. Ožiljci manje bole s djecom, koja su škabrnjska nada.