Lukajić je tijekom iznošenja obrane kazao da je u logoru Manjača bio vođa operativnog tima ispitivača te da je o svakom događaju ili smrtnom slučaju u logoru sačinjavao izvješća koja je prosljeđivao svojim nadređenima.
"Pojedini ispitivači, poput Rade Radinkovića, bili su nestručni u ispitivanju ratnih zarobljenika, što ne čudi jer se radilo o osobi s dva razreda srednje trgovačke škole. Nije mi poznato da je on zlostavljao zarobljenike, budući se radilo o čovjeku blage naravi. Ja sam oduvijek bio protiv primjene sile te sam na sastancima ispitivača najmanje desetak puta upozoravao da se zlostavljanjima ništa ne postiže. Smatrao sam da su nam zarobljenici dragocjeni te da ih treba sačuvati kako bi nam poslužili u razmjenama kojima smo se radovali", izjavio je Lukajić.
Optuženi je dodao da je o svim propustima tijekom ispitivanja izvještavao sebi nadređenog načelnika sigurnosti banjalučkog Prvog korpusa Stevu Bogojevića i zapovjednika logora Božidara Popovića.
Nakon ispitivanja, Lukajićev branitelj, odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, u spis je kao nadopunu dokaza priložio presliku optuženikovog dopisa u kojem Bogojevića i zapovjedništvo logora upozorava na nedolično ponašanje pripadnika vojne policije. Uz to, priložena je i preslika dokumenta iz kojeg je vidljivo kako se Ante Kukuruzović vodio kao nestala osoba znatno ranije nego što je u logor stigao Dubravko Vučković koji je svjedočio da je kao zarobljenik vidio njegovo tijelo u Lukajićevom uredu u Manjači.
Zagrebačko tužiteljstvo 68-godišnjeg državljanina Srbije te Bosne i Hercegovine tereti da je zlostavljanja zarobljenika naredio kao kapetan I. klase vojske Republike Srpske i vođa tima zaduženog, uz ostalo, za prikupljanje obavještajnih podataka od ratnih zarobljenika.
Pretučeni HOS-ovci
Lukajić je optužen da je od sredine lipnja do 16. rujna 1992. tijekom oružanog sukoba na području Bosne i Hercegovine, u logoru ratnih zarobljenika Manjača prilikom ispitivanja dvojice zarobljenih pripadnika HVO-a i trojice zarobljenih pripadnika HOS-a, u više navrata unaprijed zapovjedio podređenim pripadnicima vojske Republike Srpske da za vrijeme ispitivanja ili nakon njega tjelesno zlostavljaju, tuku i ozljeđuju zarobljenike.
Njemu podređeni pripadnici vojske Republike Srpske su, po okrivljenikovim prethodno izdanim zapovijedima, od sredine lipnja pa do kraja srpnja 1992. prilikom ispitivanja u njegovoj prisutnosti, u više navrata palicama pretukli dvojicu pripadnika HVO-a te u razdoblju od 8. do 16. rujna 1992. rukama, nogama i palicama pretukli dvojicu pripadnika HOS-a.
Trećeg pripadnika HOS-a su okrivljeniku podređeni pripadnici vojske Republike Srpske po njegovim zapovijedima u više navrata udarali rukama, nogama, palicama i drugim predmetima po čitavom tijelu i spolovilu te mu gurali palicu u anus.
Lukajića se tereti i da je osobno, prilikom ispitivanja trećeg pripadnika HOS-a, udarao drškom pištolja po glavi, metalnom stolicom po leđima te mu čupao nokte, a jednom prilikom udarao čekićem po šaci desne ruke dok su mu pripadnici vojske Republike Srpske držali ruku govoreći da to radi kako ovaj više nikad ne bi mogao na nekoga pucati.
Uhićen je 30. lipnja prilikom ulaska u Hrvatsku s grupom koja je išla na komemoraciju fašističkim žrtvama u Jadovnom. Nakon policijskog kriminalističkog istraživanja ispitalo ga je i državno odvjetništvo, nakon čega mu je određen istražni zatvor. (Hina)
nastavak drame
Kampanja službeno počela
Samo kod nas
