Godinama slušamo kako bi trebalo ukinuti sezonsko računanje vremena, no u 2023. godini čeka nas još jedno pomicanje kazaljki na satu. U nedjelju, 26. ožujka, počinje ljetno računanje vremena i spavat ćemo sat vremena kraće.
Naime, u nedjelju, 26. 3. 2023., u 2 ujutro u Hrvatskoj završava zimsko računanje vremena, odnosno u nedjelju, 26. 3. 2023., u 2 sata kazaljke se pomiču jedan sat unaprijed, na 3 sata.
Naši pametni uređaji uglavnom će sami odraditi prebacivanje, pa nećemo niti primijetiti da se dogodila neka promjena.
Ljetno računanje vremena u 2023. godini završava 29. listopada 2023. u 3 sata tako što se pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 3 sata računa kao 2 sata, navodi se u Vladinoj uredbi.
Iako se godinama raspravlja o ukidanju sezonskog računanja vremena, odluka nije usvojena.
Prelaskom na ljetno računanje vremena sunce će kasnije izlaziti, ali će kasnije i zalaziti, zbog čega će dani imati manje svjetla u jutarnjim i više svjetla u popodnevnim satima.
Promjene za vozače
Stižu i promjene za vozače. Od 31. ožujka većina vozila danju ne treba imati upaljena svjetla. No, to ne vrijedi za motocikle i mopede.
U uvjetima smanjene vidljivosti na vozilima ipak moraju biti uključena dnevna svjetla, bez obzira na ljetno računanje vremena.
Vozači mopeda i motocikala imaju obvezu nošenja propisane, homologirane i uredno pričvršćene kacige.
Bicikliste koji se kreću kolnikom na javnoj cesti MUP podsjeća da su noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti dužni nositi reflektirajući prsluk ili reflektirajuću biciklističku odjeću. Izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom također trebaju biti označeni i pješaci ako se noću ili danju u slučaju smanjene vidljivosti kreću kolnikom na javnoj cesti.
Prelaskom na ljetno računanje vremena električna energija utrošena od 8 do 22 sata obračunavat će se prema višoj tarifi (VT), a energija utrošena u razdoblju od 22 do 8 sati prema nižoj tarifi (NT), priopćio je HEP.
Ljetno računanje vremena bit će na snazi do 29. listopada 2023.
Franklinova ideja
Uvođenje ljetnog računanja vremena prvi put je spomenuo američki izumitelj i političar Benjamin Franklin 1784. godine u pismu urednicima "Pariških novina". No, pismo je bilo dosta šaljivo, pa nije poznato je li Franklin doista Francuzima predlagao njegovo uvođenje. Ovaj je sustav ozbiljno predložio i Englez William Willett u članku "Gubitak dnevnog svjetla", objavljenom 1907. godine, ali unatoč snažnom lobiranju nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati.
Začetnikom podjele računanja vremena na ljetno i zimsko smatra se novozelandski entomolog George Vernon Hudson, koji se bavio skupljanjem i proučavanjem kukaca, pa su stoga njegova istraživanja ovisila i o duljini sunčeve svjetlosti tijekom dana. Hudson je 1895. došao na ideju da bi se vrijeme moglo pomaknuti dva sata unaprijed kako bi se tijekom ljetnog vremena iskoristilo više danjeg svjetla u popodnevnim satima. Ideju su prvi praktično ostvarili Nijemci tijekom Prvog svjetskog rata (1916. godine), a zatim su tu promjenu prihvatili Britanci i SAD.
Jedna od osnovnih zadaća uvođenja ljetnog računanja vremena bilo je smanjiti izdatke za električnu energiju na način da se tijekom dana koristi danje svjetlo što je više moguće.
Zbog pomicanja sata ljudi se osjećaju lošije
Novije studije pokazuju, međutim, ograničene efekte takve prakse te ističu njezine negativne posljedice. Pokazalo se da se ljudi zbog pomicanja sata općenito osjećaju lošije te pate od poremećaja tzv. cirkadijalnog ritma, imaju veće probleme sa spavanjem i osjećaju umor.
U poljoprivredi pomicanja sata imaju negativan učinak na prinose usjeva i dobrobit životinja te remete bioritam stoke, što, primjerice, utječe na mužnju krava. Promjene sata negativno utječu i na javno zdravlje, pri čemu su najviše pogođena djeca i starije osobe.
