Kada govorimo, ne razmišljamo o svakoj riječi koju izgovorimo, nego mislimo na smisao cijele rečenice, na poruku koju želimo sebi ili drugima prenijeti. Zastanemo li nad naslovom, opažamo sveze riječi koje se isključuju u svezi: užasno dobra te jako malo. Značenje tih dviju sveza nećemo dobiti ako pojedinačno analiziramo svaku sastavnicu, već ono proizlazi iz njihove veze.
Sintagme navedene u naslovu nazivaju se oksimoroni. Oksimoron je stilska figura suprotnosti u kojoj se dva kontradiktorna pojma sintagmatski spajaju, tj. spajaju se riječi suprotnih, gotovo nespojivih značenja.
Pojam oksimoron dolazi iz grčkog jezika, spajanjem riječi oxys (oštar) i moros (lud) zapravo se dobiva još jedan oksimoron (oštroumna ludost).
Oksimoroni se najčešće pojavljuju u obliku pridjeva i imenice (istinita priča, javna tajna, virtualna stvarnost), ali može biti i kombinacija dviju imenica (život mrtvaca) ili dvaju atributa i imenice (novi stari predsjednik). Prema vrsti riječi oni mogu biti i glagoli (šutjeti govoreći) ili prilozi (malo previše).
Pojedini oksimoroni postaju ustaljene sveze, odnosno kolokacije u pojedinom jeziku. Tako su u hrvatskom leksičkom sustavu ustaljene sveze stara cura ili pametna budala.
Sveze kao užasno dobra kava ili imati jako malo vremena u hrvatski su došle iz engleskoga jezika (terribly good) i dio su razgovornoga stila hrvatskog jezika.
S obzirom na to da svojom neobičnošću privlače pozornost, često ih možemo uočiti u naslovima književnih djela, npr. "Zimsko ljetovanje" ili "Cvjetovi zla". Oksimoron je stilska figura koja, osim što privlači pozornost, izaziva čuđenje, ali i pojačava neki izraz. Zbog toga je čest u književnoumjetničkom i, posebice, u publicističkom stilu.
Neki su oksimoroni ustaljeni u jeziku kao frazemi, ali neke bi ipak trebalo izbjegavati jer zbunjuju i ne znače ništa (npr. jako puno, jako malo).
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
