Predstavljamo vam hrvatskog ovčara sa stranom putovnicom. Ako među psima postoje slavni, ovaj pas je zvijezda u Japanu. 'To je prvi hrvatski ovčar u Aziji i vrlo je slavan u Japanu', rekao je za Provjereno Imamura San, koji dodaje kako nitko ne zna za Hrvate, ali da tamo svi znaju za hrvatskog psa. Gospodin Imamura istinski je zaljubljenik u pse, a ovo je samo jedan od tri ljubimca s kojima redovito ide na natjecanja. Upravo na jednom, u norveškoj 2007., ugledao je ovu pasminu.
Pročitajte i ovo
donosi provjereno
Lari su u rodilištu čupali posteljicu, u bolnicu poslana inspekcija: "To je ispadalo, ti komadi. To je bio horor"
Problem privatnih nekretnina
Četiri godine ne žive u svom domu: "Teško mi je što ne mogu tu stanovati, ali Bože dragi..."
>> Rekorder: Titan je najviši pas na svijetu
'Ostao sam fasciniran tim psom na natjecanju i porazgovarao sam s vlasnikom psa Alenom Marekovićem', priča Imamura. Bila je to ljubav na prvi pogled, jer Japanac je odlučio nabaviti psa s drugog kraja svijeta, a nije ga spriječilo ni gotovo 10 tisuća kilometara udaljenosti od Zagreba do Yokohame. No, nije bilo ni brzo, ni jednostavno, a zbog uvozne procedure i cijepljenja propustio je prvih najslađih 11 mjeseci njegovog života. 'Svaku večer otiđem u kafić i nakratko zaboravim na to teško vrijeme kako za mene, tako i za Alena. Jednostavno sam se morao strpjeti', objašnjava Imamura.
Naučio komande na japanskom
Kro je, naime, rođen u leglu gospodina Marekovića. Zvao se Cres, no Imamura to nije mogao izgovoriti i zato ga je nazvao Kro, što osim jasnih asocijacija na našu zemlju, na japanskom znači crn. I dok je gospodin Imamura cijelu godinu čekao da njegov ljubimac dobije potrebne dozvole da dođe u Japan, Alen je Kroa učio prve naredbe na japanskom. 'Ja sam dobio sve komande na japanskom, rekao sam da mi nije to problem, iako se ispostavilo da su moje komande na japanskom vrlo blage u odnosu pravo izvorno izgovaranje japanskih komanda, koje kada je prvi put Kro čuo, onda je zbrisao iza leđa i rekao je to je malo preglasno', kaže Alen.
Ovog se vikenda Kro vratio natrag u rodni grad, a razlog je prvo radno prvenstvo hrvatskih ovčara na svjetskoj razini. 'Hrvatski ovčari mogu raditi dosta različitih disciplina, od svoje prvotne namjene, znači tjeranja ovaca, do humanitarnih kinoloških disciplina, poput rada spasilačkih pasa', pojasnio je Alen.
No Kro niti ne sluti što mu se sprema, jer osim što će se prvi put u životu natjecati, prvi put će i upoznati svoju buduću curu. Ova pseća nevjesta također seli na daleki istok i bit će prva majka hrvatskih ovčara u Japanu.
Pasimna stara preko 600 godina
Natjecanje se sastoji od različitih disciplina pa čak i od natjecanja u radu s ovcama. Hrvatski ovčari imaju urođeni instinkt za gospodarenje stadom, a zadatak je bio provesti stado kroz stazu i kroz postavljena vrata u najkraćem roku. Alen je i začetnik promicanja ove pasmine, koja se prvi put spominje još davne 1374. godine. 'Jednostavno ljudi su se počeli interesirati za tu pasminu pa čak i u Velikoj Britaniji. Prije dvije godine sam bio tamo na velikom natjecanju, gdje su počeli gledati i primjećivati tu pasminu, za koju su u početku mislili da je to nekakav križanac nekih drugih poznatih pasmina', priča Alen. Ovo je izuzetno temperamentna pasmina, jedva čekaju ispuniti naredbe vlasnika.
Svaki dan vježba dva puta po sat vremena, a iako se Kro nije natjecao u radu s ovcama, vježbao je za svoju disciplinu savladavanja prepreka, takozvani agility. 'U agilityju postoje prolazi kroz tunele, preskakanje nekakvih visinskih prepreka, slalom, klackalice mostovi i slične stvari', pojasnio je Alen. Na samom natjecanju je sudjelovalo sedam zemalja, a postavljene staze bile su zahtjevne. Vlasnici imaju osam minuta za prolazak staze i memoriranje najbržeg puta kako bi prešli sve prepreke u najkraćem vremenu bez pogrešaka. Većini psećih natjecatelja podloga je bila poprilično skliska, a kro od uzbuđenja nije prestao lajati dok je prelazio prepreke.
Zaljubljen u Hrvatsku
'Nije bilo loše, on je bio uobičajeno lud, a ja uobičajeno glupav', našalio se Imamura. Iako je stazu prošao s manjim pogreškama, to ipak nije bilo dovoljno za penjanje na tron, no bio je najmlađi natjecatelj. Cita gospodina Marekovića je najstarija natjecateljica i premda je s 11 godina ozbiljno zakoračila u pseću treću dob, uspjela je osvojiti 3. mjesto u agilityju. Imamura nije ostao razočaran. već je zaključio kako je zadovoljan rezultatom te da je uživao.
U hrvatskoj kulturi pas kao ljubimac posve je normalna stvar no u Japanu, doslovce na drugom kraju svijeta, imaju malo drugačiji pogled na ljubimce. 'Japanci nemaju naviku imati psa kao kućnog ljubimca, nemamo dugu povijest suživota sa psima, posebno onima iz Europe. Većina mjesta ionako su zabranjena za pristup psima', objasnio je Imamura. Osim što se zaljubio u ovu hrvatsku pasminu, Imamura se zaljubio i hrvatsku zemlju te kaže kako bi na istom natjecanju htio sudjelovati i iduće godine.
Hrvatski ovčar autohtona je hrvatska pasmina, nekada kralj pašnjaka Slavonije, ali u globaliziranom svijetu, možda nas za nekoliko godina posjete i potomci prvog hrvatskog ovčara iz Japana. Ljudi su pripitomili psa još u kamenom dobu, od tada mu je pripisan status čovjekovog najboljeg prijatelja, a baš kao što nekoć davno književnik Voltaire reče, prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće.