Komunikacijska stručnjakinja Gabrijela Kišiček kaže da je debata Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića predugo trajala i da nije neodlučnim biračima dala odgovore na pitanje kome dati svoj glas na predsjedničkim izborima.
"Nisu iznijeti neki novi stavovi, argumenti ili ideje koje do sad nismo čuli. Ponavljale su se iste stvari, iste optužbe. Jedino što je moglo biti vidljivo su komunikacijski stilovi dvoje kandidata, i ono što bi neodlučnim biračima moglo pomoći da odaberu kandidata je komunikacijski stil koji preferiraju", kaže Kišiček i ističe da su kandidati potpuno različiti.
"Kolinda Grabar-Kitarović na jučerašnjem sučeljavanju je bila nešto bolja nego što smo je navikli gledati u kampanji. Pokazala je određenu staloženost i smirenost, ali kod nje se i dalje vidi nedostatak sigurnosti. To se vidi kad se direktno obraća Milanoviću ili mu postavlja pitanje - uopće ga ne gleda.
On ne samo da cijelo vrijeme gleda u nju, nego kad joj se obraća ili joj postavlja pitanje, cijelim se tijelom okrene prema njoj i na neki način zauzima netjecateljsku proksemiju. Ona je njega vrlo rijetko gledala, a tijelo uopće nije okretala prema njemu", objašnjava Kišiček.
Nedostatak sigurnosti Grabar-Kitarović vidio se u neverbalnoj komunikaciji u direktnom obraćanju Milanoviću. Ni u njezinoj intonaciji i tonu nema sigurnosti dok postavlja pitanja.
"Plitko diše, pokazuje neke znakove usplahirenosti, kao da ima tremu, i time svima pokazuje da joj takve direktne konfrontacije s nekim tko joj je politički oponent nisu prirodne, za razliku od Milanovića koji neverbalnim znakovima pokazuje čak i neku bahatost", kaže Kišiček i dodaje kako taj njegov stil prelazi granice ležernosti i dolazi do bahatosti.
Komunikacijska stručnjakinja navodi da je sve bilo u okvirima civilizirane rasprave.
"Moramo pohvaliti što se nije išlo na osobne napade, iako se možda Milanović referirao na to iz kakve je Grabar-Kitarović obitelji bila pa je rekao 'vi niste iz naroda, vi ste povlašteni', međutim i to je bilo opravdano jer ona svoj kredibilitet i imidž gradi na tome da je ona čovjek iz naroda pa je i referiranje na to u redu, makar nam se na prvu čini kao da je osobno", ističe Kišiček i dodaje kako je razočaravajuće bilo što su se zadržavali na prošlosti i spominjali tko je bio čiji sljedbenik i štićenik.
Smatra da je Milanović vrlo vješto iskoristio presudu u slučaju INA-MOL i teret kriminala bivšeg HDZ-ovog premijera Ive Sanadera svalio HDZ-ovoj kandidatkinji na leđa.
"Vidi se da je on vješt u tome da reagira u trenutku, dok je ona manje vješta. Bila je dobro pripremljena, ali ta pripremljenost je njoj i prednost i nedostatak jer ne pokazuje sposobnost improvizacije i trenutačnog reagiranja. Primjerice, kad on njoj nešto kaže ili kontrira na njezine argumente, kaže joj 'niste informirani', a ona na to ostaje šutjeti. Konkretno kad su govorili o blokiranima, o ovršenima, on ju je tražio konkretan primjer. Ona ne može u tom trenutku reagirati jer to nije imala pripremljeno. Rekli bismo da se za ovo sučeljavanje Grabar-Kitarović štreberski pripremila, međutim nedostaje joj te govorničke vještine reagiranja u trenutku", kaže Gabrijela Kišiček.
Što se tiče jezičnog stila, Kolinda Grabar-Kitarović koristi se standardnim jezikom, dok Zoran Milanović više ubacuje prirodne reakcije i time pokazuje tu veću govorničku vještinu. I neverbalno je Milanović ekspresivniji i ima prirodnu gestikulaciju, smatra komunikacijska stručnjakinja i ističe kako je njegova protukandidatkinja cijelo vrijeme imala neobičan osmijeh.
"Da, tim je osmijehom trebala pokazati ležernost, međutim nije taj osmijeh toliko univerzalan. U nekim trenucima zaista izgleda neobično. Ako vas netko optužuje za nešto i vi to prvi put čujete, zar ćete imati osmijeh na licu?", kaže Kišiček i dodaje kako je Grabar-Kitarović time odala dojam da ne percipira što joj Milanović govori.
Prokomentirala je i Milanovićevo dodirivanje nosa koje je mnogima skrenulo pažnju sa sadržaja debate.
"Neverbalnu komunikaciju treba promatrati u kontekstu. Inače samo dodirivanje nosa ili lica označava nesigurnost, ali u njegovom slučaju to je izolirano i ne uklapa se u ostatak neverbalnih znakova niti se uklapa s verbalnim sadržajem. Tako da bih da ja to tumačila kao neki fiziološki problem, a ne znak njegovog emotivnog stanja ili osobnosti. Milanović će ostati zapamćen po dodirivanju nosa i šmrcanju jer je to odvlačilo pažnju od bitnog", zaključuje Kišiček. Kazala je i kako smatra da se na to trebao bolje pripremiti.
