Kako navodi služba za odnose sa javnošću ruskog ministarstva vanjskih poslova, sastanak je dogovoren još za vrijeme susreta predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s ministrom Sergejem Lavrovom na konferenciji za sigurnost u Münchenu.
Pročitajte i ovo
Strane će poglavito razgovarati o pitanjima političkog dijaloga, poboljšanja investicijske klime i kulturnih odnosa. U planu je zasebna tema o međunarodnim problemima u Jugoistočnoj Europi te detaljna analiza hrvatsko-ruskih gospodarskih odnosa. Hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova dodaje da se planira i susret ministra Davora Ive Stiera sa predsjednikom Odjela za vanjske crkvene veze Moskovskog patrijarhata RPC-a, mitropolitom Ilarionom.
Posjet Stiera privlači pažnju
Uzimajući u obzir da je pred kraj prošle godine naš politički vrh kritizirao i prozivao Rusiju (predsjednica u intervjuu za časopis Defense News; premijer u posjetu Ukrajini), posjet Stiera privlači pažnju.
Postoji li kakva veza sa Agrokorom? O njemu se razgovaralo. Kronološki, veleposlanik Rusije Anvar Azimov stav o Agrokoru ozvučio je sedam dana prije početka konferencije u Münchenu, što znači da je poticaj za Stierov dolazak u Moskvu svakako postojao. No, ako je Agrokor bio faktor u pripremi susreta, inicijativa je svakako stigla sa hrvatske strane (da nije bilo "lex Agrokora" i hibridne nacionalizacije, to bi bio običan predmet spora između privatne kompanije i njenih kreditora). Očekivano, Lavrov je rekao da su ruske banke zainteresirane za oporavak koncerna – što je logično s obzirom na približno jednu milijardu eura ukupnih kredita koje su ruske banke izdale Agrokoru.
Jedna od misija ministra Stiera bila razjašnjavanje sumnji da uprava Agrokora i Vlada "guraju" ruske banke na stranu. Sudeći po svemu, problem je zasada saniran – Stier je izrazio zadovoljstvo što "ruska strana dobro razumije što hrvatska vlada čini u svrhu stabilizacije tog koncerna“.
Počinje nova faza
Po riječima ruske strane, susret je posvećen 25. godišnjici uspostave diplomatskih odnosa između Hrvatske i Rusije dok je Stier naglasio da u odnosima između Zagreba i Moskve "počinje nova faza". Je li to doista tako?
U odnosima sa Rusijom, naš političko-diplomatski vrh je malo odvojen od realnosti. Suprotno zapadnom političkom smjeru, o kojem stalno možemo čuti, puno hrvatskih poduzetnika žele poslovati sa Rusijom a već postojeće kompanije ne žele da im poslovanje pada zbog problema u politici (Kremlj ima naviku primjenjivati državni pritisak na strane kompanije koje posluju u Rusiji a sa čijim domicilnim državama postoje problemi).
Ne zaboravimo naravno i turizam. Daleko od toga da je udio ruskih turista velik, ali za zemlju koja primarno ovisi o turizmu, svako noćenje je važno. U Hrvatskoj postoje snažni proruski gospodarski lobiji i grupe interesa koji su vrlo bliski vladajućoj eliti. Dakle, jesu li ti krugovi sugerirali iskorak? Nećemo pogriješiti ako pretpostavimo da jesu. Ako se rusko-hrvatski odnosi zakotrljaju u dobrom smjeru, neki lobisti i konzultanti će sigurno dobiti i nagradu (od koga, to je druga tema).
Po pitanju politike i geopolitike, Hrvatska diplomacija se našla u neugodnoj situaciji kada treba dobiti "i ovce i novce“, odnosno istovremeno izgledati uredno pred Bruxellesom i NATO-m, i sa Moskvom riješiti sva problematična pitanja. Problem sankcija i politike EU i NATO prema Rusiji još uvijek je vrlo aktualan.
Unatoč lijepim riječima, teško da će ovaj sastanak otvoriti neko fascinantno novo poglavlje u odnosima sa Rusijom.
Hrvatska za Rusiju nije važna
Kao prvo, Hrvatska za Rusiju nije važna – Kremlj ima puno zanimljivijih područja gdje se može progurati nekakva agendu, niti smo mi dovoljno veliki da nas se smatra potencijalnim lobistom Rusije u EU. Kao drugo, mi nemamo jasnu diplomatsku i političku strategiju za Rusiju i ne znamo kako promicati naše interesa tamo. Zasad ovaj susret viši liči na improvizaciju s ciljem spašavanja interesa nekih krupnih ljudi nego planirani diplomatski poduhvat prestrojavanja odnosa.
Kao treće, izjave predsjednice i premijera i dalje lebde političkim eterom. Stier je imao nezahvalan zadatak ignoriranja tih "neugodnosti", no ako odnosi doista kane zakoračiti u novu fazu, predsjednica ili premijer morat će se kad-tad sastati sa ruskim vrhom i iznijeti neke mekše stavove. Koliko je hrvatski, snažno prozapadni vrh spreman na to?
Inače, izvan reflektora medija, odnosi između Hrvatske i Rusije dosta aktivni: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske često provodi radne sastanke sa kolegama iz ruskog ministarstva, vrhovni sudovi dvaju zemalja razmjenjuju mišljenja o različitim pravnim pitanjima. Takvih primjera je podosta.
Hrvatska može profitirati od dobrog dijaloga sa Moskvom i ekonomski i politički. Ako Vlada strahuje od negativnog ruskog utjecaja, nije li bolje držati Moskvu pokraj sebe, na udaljenosti sa koje se sve može bolje vidjeti?
Uzimajući to u obzir, treba za kraj reći da su ikakvi susreti bolji od nikakvih. Uzgred rečeno, u objavi susreta na stranicama Ministarstva vanjskih poslova Rusije nigdje u tekstu se ne koristi izraz "Balkan", već Jugoistočna Europa. Je li to ruski kompliment našoj Vladi? Vidjet ćemo.
