Koliko još možete snositi teret krize?

Svjetski dan prava potrošača prvi je put obilježen 13. ožujka 1983. godine i od tada se koristi kao važna prilika za pokretanje različitih kampanja vezanih uz probleme potrošača. Svjetski dan prava potrošača je i proslava solidarnosti unutar međunarodnog pokreta potrošača koji ima zadatak promovirati prava svih potrošača, zahtijevati poštovanje i zaštitu tih prava te protestiranje protiv zloupotreba tržišta.

Pročitajte i ovo Goleme kazne Što napraviti kada naletimo na lažna sniženja, objašnjava Ana Knežević iz Udruge za zaštitu potrošača uvozno ili domaće Bliže se blagdani, hoće li biti svinjetine i po kojoj cijeni?

Posljednjih godina ovaj dan ima sve veće značenje s obzirom na to da se kriza putem poskupljenja prelijeva upravo na leđa potrošača, pri čemu se računa uglavom na tzv. srednji sloj, a pogotovo su bitni građani još niže platežne moći, za koje ispada da su 'prva linija' obrane gospodarskog sustava u kojem su, čini se, gotovo netaknuti ostali oni čiji se profit, doduše u manjoj mjeri, ali ipak, u vrijeme krize gomila dok oni sve više osiromašuju.

Prema nekim istraživanjima, velik dio građana Hrvatske više od polovice dohotka, ako su toliko sretni da rade i primaju plaću za svoj rad, troši na vraćanje kredita, a ovrhe i gomile opomena zbog nemogućnosti da plaćaju svoje obveze, za mnoge su postale realnost, a za medije nešto što više i nije vijest.

U isto vrijeme tržište se bori za svoj opstanak i na načine koji itekako krše prava potrošača, sve u cilju opstanka i zarade poslodavaca koja, budimo realni, omogućava opstanak postojećih te otvaranje novih radnih mjesta i samim time opstanak onih koji će putem potrošnje gospodarski sustav održati živim.

No, pitanje je dokad će prosječni potrošač u valu poskupljenja koji raste konstantno, ali 'na malo', moći taj sustav držati na svojim leđima uz sve manji broj zaposlenih i sve manju platežnu moć onih koji zarađuju. Poštivanje prava potrošača od ključne je važnosti za oživljavanje gospodarstva, jer zamislimo samo u kojem bi smjeru stvari krenule kada bi građani, ne samo zbog neimaštine nego i iz principa, dodatno 'skresali' potrošnju.