"Mi da slušamo kako on daje prisegu? To ne dolazi u obzir!"
Piše Saša Vejnović,
14. siječnja 2025. @ 13:39
Državni vrh ignorirat će inauguraciju novog starog predsjednika Republike, potez kojeg se ne bi postidio ni Zoran Milanović u najboljim danima divljanja njegova ega. Milanovića su kaznili birači i on je izvukao pouku. Zašto to Plenkoviću nije jasno?
Podijelite
"Mi da slušamo kako on daje prisegu? To ne dolazi u obzir!"
Nije to izjavio sveučilišni profesor koji u vrijeme svečane inauguracije predsjednika Republike ima važno predavanje na fakultetu. Nije ni seljak koji baš tada mora nahraniti veliko stado ovaca, kao ni vozačica tramvaja koja nipošto ne može gledati svečanost inauguriranja novog starog predsjednika države jer baš otprilike tada skreće iz Savske u Vukovarsku.
Začepiti uši i čvrsto zažmiriti odlučio je Andrej Plenković, prvi čovjek izvršne vlasti u našoj zemlji. Lik koji se desetljećima kune u proeuropsku Hrvatsku i koji čak i vlastitu stranku, iz koje svake godine nekolicina važnih tipova završi u pritvoru i na sudu, pokušava uštirkati i ispeglati ne bi li djelovala uljuđeno.
I neće on začepiti samo svoje uši, zapušit će ih i prvom čovjeku zakonodavne vlasti. Je li Gordan Jandroković saznao da će biti gluh, slijep i ukopan u mjestu tek kad je to njegov glavni i odgovorni objavio novinarima ili mu je to već ranije obznanio, nikad nećemo saznati.
Jandrokoviću, ne ideš (ni) ti nikud
"Mislimo da čestitka nema smisla. Ne idemo na inauguraciju ni ja ni predsjednik Sabora", objavio je premijer javnosti i Jandrokoviću. Još kad bi mogao zabraniti i prvom čovjeku sudske vlasti, bila bi to prava slika današnje Hrvatske. Na njegovu žalost, Zoran Milanović prisegu mora položiti baš pred ustavnim sucima.
Umiveni, počešljani i uljuđeni Plenković više jednostavno ne može. Milanovićev trijumf i potpuni debakl HDZ-ova kandidata toliko ga je izbacio iz takta da se potpuno zaboravio umiti i počešljati, nije čak ni nabacio proeuropski plašt i šešir. Plenković se jednostavno pretvorio u najgoru verziju Zorana Milanovića.
A svi smo vidjeli kako se Milanović provede kad je bahat i bezobrazan, kad riga vatru i pljuje gdje god stigne, kad ignorira institucije, k*rči se i prkosi. Sam Milanović uspio je shvatiti da mu to ne čini dobro, da ljudi jednostavno ne vole taj dio njegova karaktera, da ih ljuti kad bezobrazno gazi institucije i želi biti iznad svih. Stoga je ovu kampanju odlučio voditi relativno tiho i gotovo pristojno. Gotovo plenkovićevski. I isplatilo mu se.
Najgori mogući Milanović
Doduše, u velikoj pobjedi pomogao mu je i nemušti HDZ-ov pulen koji nije dorastao velikim igračima na političkoj sceni. Ali to ne umanjuje jednu od najspektakularnijih pobjeda u hrvatskoj političkoj povijesti.
Pa ipak, Plenković je baš sad odlučio biti najgori mogući Milanović, onaj kojeg je porazio do nogu prije nekoliko mjeseci. Slagali se s njegovom politikom i njegovim svjetonazorom ili ne, to što je odlučio ignorirati svečanu prisegu novog predsjednika države (i što je to zabranio Jandrokoviću) otužan je i sramotan potez čovjeka koji se našao u teškom nokdaunu.