Riječ je o instituciji koja se brine o starim deviznim knjižicama štediša nekadašnje Ljubljanske banke nakon što je 1994. godine posebnim ustavnim zakonom u parlamentu osnovana Nova Ljubljanska banka (NLB). Ona je preuzela aktivu bivše Ljubljanske banke, dok je pasiva, uključujući i dugove banke u drugim bivšim jugoslavenskim republikama, ostavljena u "staroj" banci, čime se problem počeo tretirati kao pitanje jugoslavenske sukcesije.
Ponavljajući već poznata slovenska stajališta zbog jučerašnjih navoda hrvatskog predsjednika Mesića koji se osvrnuo na otvorena pitanja Slovenije i Hrvatske, pa i na problem deviznih štediša, Ožura je rekao da Hrvatska blokira nastavak pregovora o staroj deviznoj štednji koji bi se trebali održati u okviru Banke za međunarodna poravnanja (BIS) u Baselu i da je sama trebala riješiti pitanje devizne štednje na svom teritoriju, kako je to učinila Slovenija, odnosno namiriti štediše "po teritorijalnom načelu".
Kako je objasnio Ožura, problem stare devizne štednje nastao je zapravo zbog "faktičkog stečaja Narodne banke Jugoslavije" iako on nikad nije objavljen, a sve je opet posljedica raspada SFRJ budući da su poslovne banke Narodnoj banci morale prodavati devizne priljeve i da je ona bila jamac za deviznu štednju.
Što se tiče položaja hrvatskih štediša, i hrvatski Ustavni sud u jednom je svom rješenju definirao da oni imaju deviznu štednju koja im je postala nedostupna zbog klasične više sile, odnosno raspada Jugoslavije, pa se ne može reći niti da su prevareni niti da su bez uštede ostali zbog trika, rekao je Ožura, komentirajući nastup predsjednika Mesića u zagrebačkom Slovenskom domu u utorak, prilikom predstavljanje knjige o hrvatsko-slovenskim odnosima.
