Hrvatski radnici imaju prosječno 22,7 dana godišnjeg odmora.
Broj dana godišnjeg odmora muškaraca i žena razlikuje se za 0,6 dana (muškarci 23, žene 22,4). U Zagrebu i okolici prosjek je 22,8 dana, u Istri i Kvarneru 22,9 dana, u Dalmaciji 21,6, u Istočnoj Hrvatskoj 23,1, u Sjevernoj Hrvatskoj 23, a broj dana godišnjeg odmora u Središnjoj Hrvatskoj iznosi prosječno 22,8 dana.
Ispitanici zaposleni u manjim tvrtkama (do 19 zaposlenih) imaju manje dana godišnjeg odmora (prosječno 20,6 dana) od onih u srednje velikim tvrtkama (22,6) i velikim tvrtkama (preko 200 zaposlenih) koji imaju prosječno 24,1 dana.
Osobe s manjom plaćom imaju manje dana godišnjeg odmora.
Ispitanici s plaćom manjom od 2.000 kuna imaju prosječno 19,4 dana, osobe s plaćom od 2.001 do 3.000 kuna imaju prosječno 20,6 dana, osobe s plaćom od 3.001 kuna do 4.000 kuna imaju prosječno 21 dan, osobe s plaćom od 4.001 kuna do 6.000 kuna imaju prosječno 23 dana, osobe s plaćom od 6.001 kuna do 8.000 kuna imaju prosječno 23,8 dana, osobe s plaćom većom od 8.000 kuna imaju prosječno 24,1 dana.
Polovica ispitanika nije zadovoljna brojem dana godišnjeg odmora.
Svaki drugi ispitanik (50%) nije zadovoljan brojem dana godišnjeg odmora, odnosno htjeli bi veći godišnji odmor. Samo 1% misli da je to previše, tj. da toliko slobodnih dana smanjuje produktivnost, dok 48% smatra da je njihov godišnji dovoljan za odmor.
Da je zaposlenicima potreban odmor, govori i podatak o 20% ispitanika koji bi, da mogu birati između povišice i slobodnih dana u visini godišnje povišice, izabrali slobodne dane. Ipak, većina ispitanika, njih 80%, izabralo bi povišicu. Slobodne dane bi izabralo podjednako muškaraca i žena.
Samo 13% ispitanika godišnji odmor iskoristit će jednokratno
Većina ispitanika, njih 84%, na godišnji odmor će ići dva ili više puta, 13% ispitanika godišnji će iskoristiti jednokratno (što ne znači da će iskoristiti sve dane), a 3% ispitanika izjavilo je da uopće neće ići na godišnji odmor.
Poslodavci uglavnom ne predstavljaju problem oko dijeljenja godišnjeg odmora u više dijelova. Samo 4% ispitanika izjavilo je da godišnji odmor mora iskoristiti jednokratno u cjelini dok 78% ispitanika godišnji odmor može iskoristiti u više dijelova uz dogovor s poslodavcem. 18% ispitanika godišnji odmor ima pravo podijeliti na dva dijela te se ne može dogovoriti drugačije s poslodavcem.
Unatoč želji da se broj dana godišnjeg odmora poveća, 30% ispitanika neće iskoristiti u potpunosti prošlogodišnji godišnji odmor. U prosjeku, 9 dana godišnjeg odmora ostat će neiskorišteno (9 dana muškarcima, 8 dana ženama) što je 40% dana cijelog godišnjeg odmora.
Godišnji odmor se ne iskorištava najviše zbog previše posla (37%) i pritiska nadređenih (34%), a u manje slučajeva zbog loše organizacije vremena, straha od prevelikog zaostatka ili straha od otkaza.
Razlog za neiskorišteni godišnji odmor može biti i nemogućnost odlaska na godišnji odmor u poželjno vrijeme. Za 44% ispitanika odlazak na godišnji odmor u vrijeme kada njima odgovara ponekad je problem, a za 17% ispitanika to je uvijek problem, odnosno vrlo teško dobivaju odobrenje za odlazak na godišnji odmor.
Ostali ispitanici, njih 39% nemaju problema s odlaskom na godišnji odmor u vrijeme kada njima odgovara.
Čak 80% ispitanika na godišnjem odmoru razmišlja o poslu.
Samo 20% ispitanika na godišnjem odmoru može u potpunosti zaboraviti na posao. 26% ispitanika često, a 54% ponekad razmišlja o poslu dok su na odmoru.
Za vrijeme godišnjeg odmora 11% ispitanika svakodnevno provjerava službeni e-mail (više muškaraca, 13%, nego žena, 9%), povremeno 37%, a nikad njih 52%.
Po povratku s godišnjeg odmora, svakom trećem ispitaniku(33%), potrebno je prosječno 2-3 dana za uhodavanje u posao dok se preostalih 67% uhoda u posao odmah ili najviše za jedan dan.
Više od polovice ispitanika (51%) ne dobiva regres za godišnji odmor.
Za 49% ispitanika kojima poslodavac isplaćuje regres, prosječan iznos regresa je 1.665 kuna. Muškarci u prosjeku dobiju 20% veći regres nego žene.
Regres se isplaćuje češće u velikim tvrtkama ili institucijama – 68% ispitanika zaposlenih u velikim tvrtkama dobiva regres za razliku od samo 24% ispitanika zaposlenih u manjim tvrtkama.
