Za one koji se odluče zviždati, odnosno progovoriti o nepravilnostima i korupciji bilo u privatnim ili državnim tvrtkama, ili javnim institucijama, slobodno možemo reći da su ludo hrabri.
Pročitajte i ovo
Pokazuju to gotovo svi primjeri, od Ankice Lepej koja je razotkrila skrivene račune obitelji Tuđman, do onog Zrinke Paladino koja je progovorila o gradskim pogodovanjima krupnim interesima. Primjer Edwarda Snowdena pokazuje da situacija nije ništa bolja niti u razvijenim zemljama.
Iako bi takva praksa trebala biti moralna obaveza svakog pojedinca zbog straha od odmazde tek će se rijetki na nju odlučiti. A upravo od odmazde zviždače bi trebao štititi zakon. Zakon kojeg Hrvatska nema, ali bi ga uskoro trebala dobiti.
"Zakon predviđa zaštitu prijavitelja nepravilnosti u vrlo širokom opsegu. Dakle to nisu samo javni službenici koji rade u javnoj upravi već se odnosi na zaštitu svih radnika i radnica koji rade u privatnom sektoru", ističe Ivan Novosel, programski direktor Kuće ljudskih prava i član radne skupine koja je radila na zakonu.
Odredbe o zaštiti zviždača do sada su bile ugrađene u više zakona, no one nisu bile efikasne. Mnogi sumnjaju i da će novi, cjeloviti Zakon, to promijeniti. Barem ne ovakav kakav se trenutačno nalazi u javnoj raspravi.
Naime, prema prijedlogu Zakona tijela javne vlasti i poslodavci s više od 20 zaposlenik morat će donijeti pravilnik za prijavljivanje nepravilnosti te imenovati povjerljivu osobu koja će provoditi postupak.
Međutim, ako takav interni postupak neće biti moguć, zaposlenici će nepravilnosti moći prijavi pučkom pravobranitelju.
Iz spomenutog Ureda, koji u izradu zakona nije bio uključen, upozoravaju da rješenje koje predlaže Ministarstvo pravosuđa u praksi neće biti provedivo.
"Zakon nam daje ovlasti koje mi po Ustavu nemamo", upozorava Ana Tretinjak, glasnogovornica ureda Pučkog pravobranitelja.
Što bi značilo da bi, ako bude usvojen ovakav kakav je, o njegovoj ustavnosti mogao odlučivati Ustavni sud. Već je sada sasvim jasno da ako se njegove temeljne odredbe ne promijene – dakle one koje bi građanima trebale omogućiti prijavljivanje nepravilnosti bez straha– isti neće ispuniti svoju svrhu.
"Smatramo da bi za zaštitu zviždača i borbu protiv korupcije bilo najučinkovitije da se osnuje novo tijelo, dakle da se sredstva koja su nama predviđena usmjere u osnivanje novog tijela koje neće unaprijed imati ograničene ovlasti!, predlaže Tretinjak.
U vrijeme kad se najavljuje smanjenje broja Agencija u državi, osnivanje nove nikako ne bi bilo politički oportuno. Tako i donošenje ovog zakona - koji bi trebao pridonijeti borbi protiv korupcije - govori koliko smo daleko od istinske volje da korupciju svedemo na minimum, a hrabrim građanima osiguramo sigurnost.
Pitanje je i kako će poslodavci reagirati na obaveze koje im se nameću.
"Poslodavci su opet izloženi dodatnom trošku jer će morati usklađivati interne propise sa Zakonom. Osobito se to odnosi na privatne poslodavce koji zapošljavanju više od 20 radnika koji će morati donositi interne akte", navodi Filip Galić iz Centar za javne politike i ekonomske analize.
No to bi trebala biti mala cijena ako želimo graditi pravednije društvo. A da na njemu hitno trebamo raditi govori i usporedba sa susjednim država.
"U odnosu na zemlje jugoistočne Europe, prije svega u odnosu na zemlje bivše Jugoslavije, Hrvatska je na začelju zaštite zviždača. Sve zemlje od Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Slovenije su već, u nazad nekoliko godine, donijele svoje lex specialise", navodi Novosel.
Hrvatska svoj tek donosi, i to takav koji pravu zaštitu zviždačima neće donijeti. Zakon bi, predviđa se, na snagu trebao stupiti u 2020. godini. Vremena da se manjkavosti isprave dovoljno je, ako će za njih biti političke volje.
