Ono što zasigurno nije previše utjecalo na tu brojku jesu radionice koje održava Hrvatski zavod za zapošljavanje. ''Bila sam na jednoj radionici gdje se učilo kako napisati životopis i kako se ponašati na intervjuu. Moram priznati da ta radionica meni nije osobito koristila iz razloga što jednostavno nije svrsishodna. Nisam ništa novo naučila. Primjerice, govorilo se o tome kako se obući za poslovni intervju što je logično svima'', ispričala je anonimna sugovornica.
Pročitajte i ovo
Slučaj koji trese Srbiju
Ponovno uhićen serijski silovatelj: Nakon skandaloznog intervjua prijavu protiv njega podnijele novinarke
DRAMA U SRBIJI
VIDEO Prosvjednici nakon sramotnog intervjua sa silovateljem jajima gađali zgradu tabloida: "Nasilnike u zatvore, ne u medije!"
Iz zavoda standardno ne žele pred kamere, pa su odgovorili pisanim priopćenjem. Navode kako su najčešće održavane radionice: Kako tražiti posao, kako se predstaviti poslodavcu i samoprocjena vlastitih potencijala. Sve u svemu, ništa od stručnih znanja. ''Mi smo negdje na dnu EU koliko postotak odraslog stanovništva se uključuje u proces obrazovanja, i to se mjeri čak vrlo jednostavnim indikatorima.
Čak se ne traži edukacija koja je vezana za neke konkretne programe. Čak i neformalno učenje se uzima u obzir jer se ljudi pita jesu li u zadnjih mjesec dana pohađali bilo kakav tečaj, može čak i ikebana ili joga. Bez obzira na to, jako mali postotak državljana ove zemlje ide u takve stvari'', ističe stručnjakinja za tržište rada Sanja Crnković-Pozaić.
Promjene u skladu s europskim trendom
Od ožujka prošle godine na snazi je Vladin paket mjera aktivne politike zapošljavanja. Jedan od načina provedbe jesu edukacije, ali postavlja se pitanje o kakvim se edukacijama radi. ''Dobili smo gotove životopise i morali smo pronaći pogreške u tome. To su bili životopisi u raznim bojama pa neki koji su bili pisani u obliku eseja. Mislim da svi znamo u današnje vrijeme u doba interneta kako se piše životopis i da je to zaista bilo nepotrebno'', opisuje tako radionice anonimna sugovornica Informera.
Naša je sugovornica željela ostati anonimna kako se ne bi zamjerila zavodu. Jer, da je ona ili bilo koja druga osoba prijavljena na burzu rada odbila otići na obvezno predavanje ili razgovor za posao koji su joj našli, izbacili bi je iz sustava.
''Ta promjena koja se dogodila na zavodu prije 15-ak godina, bila je u skladu s trendom koji se tada javljao u cijeloj Europi i svijetu, a to je činjenica da ti na burzi ne možeš imati ljude koji zapravo ne traže posao. To je jako povećavalo brojke i bile su totalno nerealne'', ističe Crnković-Pozaić.
Kroz godine je zavod pokušao pronaći način da otkloni ljude koji zapravo ne traže posao. Nezaposlena osoba, prema međunarodnoj definiciji, mora biti netko tko uopće ne radi, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad. U suprotnom, objašnjava stručnjakinja za tržište rada, ''to znači gubitak još uvijek nekakvih financijskih beneficija pojedinca. Prva i najveća vam je prijevoz, što je značajno u gradovima kao Zagreb gdje je 250 kuna ili tako slično. Tu je još i dopunsko osiguranje koje je otprilike 70 kuna, a za nekoga tko nema stalne izvore prihoda to su značajna sredstva''.
Programi stručnog osposobljavanja, prekvalifikacije i usavršavanja
Osim već spomenutih radionica Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi programe stručnoga osposobljavanja, prekvalifikacije i usavršavanja za deficitarna zanimanja i pomoćna zanimanja.
Takve radionice oni sami u potpunosti plaćaju, a na pitanje kako se prijaviti na njih odgovorili su: ''Može li i u koju od navedenih aktivnosti nezaposlena osoba biti uključena, ovisi o njenoj razini obrazovanja te drugim kriterijima''. O kojim se točno kriterijima radi, nije poznato.
''Trebalo bi se promijeniti jer nema svrhe više. Ja sam već dosta dugo na zavodu i od njih nisam dobila neki pozitivan feedback. Naime, prijavljuju me na neke natječaje koji su ispod mog nivoa, usudila bih se reći, na niže rangirana radna mjesta i morate se javiti na takav natječaj i onda kada dođete na razgovor poslodavac vas pita zašto ste se uopće javili jer ste primjerice prekvalificirani'', priča sugovornica.
Edukacije, radionice i seminari pozitivni su, ali samo ako su korisni, ako se na njima nešto korisno može naučiti, a ne da se odrađuju reda radi i zbog propisanih pravila. Centri znanja i visoka učilišta za dodatnu izobrazbu nisu besplatna. Štoviše, pojedini tečajevi stoje desetak tisuća kuna. To si malo tko može priuštiti, a ponajmanje nezaposlene osobe.