S obzirom na ne tako sjajnu gospodarsku situaciju nije rijedak slučaj prekvalifikacije radne snage. Tako su mnogi, i to ne samo pripadnici jačega spola, odlučili zatražiti licencu i postati zaštitari.
Pročitajte i ovo
Zbog zahtjevnosti posla i malih plaća njih je više od tri tisuće otišlo iz Lijepe naše trbuhom za kruhom. Proveli smo dan na terenu s jednim od nekolicine onih koji su ostali.
Marko radi u interventome timu i radno mu vrijeme počinje u 7 sati ujutro. Nakon što se upiše da je stigao na posao odlazi obaviti uobičajene kontrole i nadzore toga dana. Ako se dogodila određena greška na bankomatu, upalio se alarm ili neka nepredviđena situacija spreman je za odlazak na teren. Radno mu vrijeme završava u 19 sati.
Zaštitari ne moraju isključivo biti na istoj poziciji. Mjesta koja nadziru i osiguravaju su trgovački centri, banke, različite institucije, noćni klubovi ili privatne kuće. Visina satnice ovisi o zahtjevnosti posla, no ono što je svima zajedničko jest premala plaća, čega su svjesni i njihovi nadređeni.
"Industrija privatne zaštite je spala na niske grane dugogodišnjim ratom cijena i tržišna cijena je prilično niska. Ona u posljednje vrijeme, poglavito posljednje godine raste, ali još nismo našli točku koja bi zadovoljila potrebu i potražnju i smatram da bi plaće zaštitara trebale narasti sigurno jedno 20 do 30 posto", kaže Ivan Funčić, operativni direktor zaštitarske tvrtke.
Problemi pored financijskih
Osim financijskih razloga problem su pronalaska radne snage dugotrajne procedure i obuke kao uvjet za dobivanje licence zaštitara.
"Sam postupak traje sve skupa nekakva tri mjeseca od trenutka kada netko odluči postati zaštitar dok ne dobije zaštitarsku iskaznicu. Nažalost, to je za nezaposlene osobe predugo razdoblje i onda imamo veliki odljev ljudi u samom tom procesu, a druga je činjenica da su zaštitari jedno od najslabije plaćenih zanimanja“, kaže Funčić.
Manjak radne snage u svim sektorima uzrok je velikih problema. Na obali vas nema tko poslužiti, u kontinentalnoj Hrvatskoj donijeti vam kavu, a gotovo nigdje ne možete naći dobroga i pouzdanog majstora.
"Imamo ogroman problem na obali gdje je manjak radnika prisutan svim industrijama. Ulaskom u EU naši državljani, pogotovo sezonski djelatnici iz Slavonije su sve manje zainteresirani da sezonske poslove rade u Hrvatskoj, odnosno na našoj obali jer odlaze u famoznu Njemačku", kaže Funčić.
Odljev mozgova i mišića ne događa se samo kod slabo plaćenih zanimanja. Ljudi iz dobro plaćenih branši poput IT-a ili medicine odlaze u inozemstvo raditi isti posao za mnogo veću plaću.
Što se događa s poduzetnicima koji ostaju?
"Mi smo prije svega ove godine odbili jako puno poslova. Ne preuzimamo nove poslove jer smo prilično limitirani s kapacitetima. Nastojimo postojeće klijente zadovoljiti i pružiti im kvalitetnu uslugu", rekao je Funčić.
Za nedostatak radne snage neki upiru prstom u otvaranje granica otkako smo ušli u Europsku uniju, drugi su mišljenja da je to zbog loših uvjeta i slabih plaća, a istina je negdje u sredini. No, kako god bilo i dalje ostaje neobjašnjiva činjenica da svi traže radnike dok je burza rada prepuna nezaposlenih.
