Stalnjak u Zaprešiću već je desetljećima izvor vode za piće mnogim građanima. Takvi izvori u Hrvatskoj nisu rijetki. "I po tome smo posebni", kazala je Nevenka Ožanić, predstojnica Zavoda za hidrotehniku i geotehniku Građevinskog fakulteta u Rijeci.

Galerija


"Mi smo uglavnom zemlja bogata vodom i to bogata kvalitetnom vodom", smatra hidrologinja Ožanić. Za razliku od Stalnjaka, gdje se građani mogu besplatno opskrbiti gotovo neograničenom količinom vode, neki su izvori dani na upravljanje privatnim tvrtkama. One vodu crpe, flaširaju i prodaju na tržištu, a za korištenje i ostvarivanje profita od onoga što je država definirala kao opće dobro, plaćaju koncesijsku naknadu.

Vezani članci Selektivno izdavanje kazni za kršenje epidemioloških mjera - 1 Jesu li kazne organizatorima koncerta zakonite i vrijede li ista pravila za sve? "Teror nad poduzetnicima je i dalje prisutan" Zgrade, ilustracija - 1 Istražili smo: Kakvo je stanje na tržištu nekretnina, kolike su cijene najma i što mogu očekivati studenti u potrazi za smještajem

"Koncesijska naknada je pojeftinila za proizvođače flaširane vode od 2010. nakon njihova lobiranja prema Vladi. Sada je ta koncesijska naknada, po meni, premala. U odnosu na primjerice susjedne zemlje ona je najmanja u okruženju i kreće se oko tri lipe po litri zahvaćene vode", objasnio je Tomislav Tomašević, autor analize Poruka u boci.

Osim toga proizvođači vode u Hrvatskoj, kojih je desetak, plaćaju i jednokratnu naknadu. Država je tako u tri godine – od 2016. do 2018. na koncesijama za vodu radi prodaje na tržištu zaradila 38,495 milijuna kuna, najviše prošle godine kada su koncesionari državi platili 13,3 milijuna kuna. Jednima premalo, drugima dovoljno.

"Ljudi se često žale da je voda preskupa, koju plaćaju na računu komunalnim poduzećima. S druge strane, otprilike polovica tih novaca završi u džepovima privatnih poduzeća za tisuću puta manje iznose vode", dodaje Tomašević.

Cijene koncesije bitne

"Često se postavlja pitanje pa mi u bescjenje dajemo koncesije i dajemo svoje vrlo važnu vodu neophodnu za život. Mislim i da koncesija podliježe tržišnoj utakmici. Ako su cijene te koncesije previsoke postoji realna mogućnost da nas preplavi uvozna, jeftina flaširana voda", smatra Nevenka Ožanić, predstojnica Zavoda za hidrotehniku i geotehniku Građevinskog fakulteta u Rijeci.

No pitanje je koliko su koncesije za gospodarsko korištenje vode u Hrvatskoj podložne tržišnoj utakmici. Prema Analizi Voda u boci samo jedna tvrtka, bivša Agrokorova a danas perjanica Fortanove, imala je tržišni udio od 70 posto u proizvodnji flaširane vode. Koliko je za istu to profitabilan posao govori i podatak da su je 2015. reklame stajale 17 puta više od koncesijske naknade.

No, problemi s Agrokorom uvelike su se odrazili na proizvođača pića. Plusevi su, zbog jamstava, pretvoreni u minuse, no samo dvije godine od krize u najvećem poduzeću u državi, kompanija uspijeva stabilizirati poslovanje. No za posao s vodom, zbog nove vlasničke strukture, potrebno je prenijeti ugovore o koncesiji. Vlada to i čini u svibnju ove godine unatoč upozorenjima Hrvatskog pravnog centra.

"Problem je u tome što su one donošene u vrijeme kada je, možemo reći, regulacija bila, beznačajna, odnosno nedovoljna, nepravilna i da se tu dešavalo koješta, ajde recimo, izvan zakona", kazala je Inge Perko Šeparović iz Hrvatskog pravnog centra.

Sve ostaje po starom

Jer se radi o ugovorima sklopljenima 2002. i 2009. kada je područje koncesije za korištenje vode reguliralo samo deset članaka Zakona o koncesijama, i to iz 1992. U međuvremenu se zakonska regulativa mijenjala - i to na bolje pa bi i stare koncesijske ugovore trebalo mijenjati. "Nemamo ništa protiv prijenosa koncesije, ali ne takvih loših, starih ugovora i procedure koje se nije pratilo – da li se ne prelazi, a čini se da su se prelazile ugovorene sume, možda treba i količine revidirati, posebno naknadu koja je bila gotovo simbolična", smatra Perko Šeparović.

No sve ostaje po starom, odlučila je Vlada, iako je i analiza politika koncesija pokazala da je sustav prilično netransparentan. "Dvije glavne institucije, resorno ministarstvo i Hrvatske vode koje skupljaju podatke o zahvaćenoj količini vode na temelju kojih se obračunava koncesijska naknada su imali različite podatke", istaknuo je Tomislav Tomašević, autor analize Poruka u boci.

Da bi se transparentnost povećala, uveden je registar koncesija koji je trebao dati jasnu sliku koncesionara u Hrvatskoj. No, ako bismo registru vjerovali koncesiju za zahvaćanje vode radi prodaje na tržištu ne koristi nitko. Transparentnost je upitna i kada su u pitanju miješane koncesije. "Ja to ne mogu dokazati, ali se govori da je korištena mineralna voda pod naslovom tehnička da bi stvar bila jeftinija za onog tko plaća naknadu", kazala je Perko Šeparović.

"Tri lipe po litri"

"Tri lipe po litri je cijena za koncesijsku naknadu je cijena ako se zahvaća voda radi flaširanja i kao takva nepromijenjena prodaje na tržištu. Međutim, ako se ta ista voda, iz tog istog čistog izvora koristi kao sirovina za sokove to isto poduzeće plaća 187 puta manju naknadu od tri lipe po litri", objasnio je Tomislav Tomašević.

Za što je točno koncesionar zahvaćao vodu teško je utvrditi pa onda i obračunati naknadu. Tako država od koncesija za gospodarsko korištenje vode zarađuje mizerne novce, u prosjeku tek oko 12 milijuna godišnje. Istovremeno, iz javnog vodoopskrbnog sustava dnevno iscure kubici jer država nema dovoljno novca da ulaže u sanaciju stare i izgradnju nove mreže. A zalihe koje imamo nisu neupitne. S klimatskim promjenama one postaje sve ugroženije.

"Prva opasnost je činjenica da je područje krša posebno bogato kvalitetnom vodom, iz njega se upravo crpi najveća količina vode za vodoopskrbu stanovništva RH, on prekriva oko 45 posto područja države i izuzetno je ranjiv na onečišćenja", hidrologinja Nevenka Ožanić.

"Pitanje je društvenih ciljeva, hoćemo li ulagati u javna poduzeća i javni vodovodni sustav ili u privatna poduzeća i njihove profite i koristiti sve više flaširane vode", smatra Tomislav Tomašević. Po čemu smo na visokom dvanaestom mjestu u svijetu.

"Ja osobno svojim studentima uvijek preporučam da koriste, ako su u mogućnosti, radije vodu iz pipe, nego flaširanu vodu jer ona je ipak ovisno o tome tko je koncesionar i tko je proizvodi dodani su elementi koje on smatra da su najbolji, a priroda je ipak uredila tako da je vodi iz pipe dala sve ono što, sve minerale i ostale sastojke koje voda treba imati. Minerale i sve ostale sastojke koje voda treba imati", objašnjava Nevenka Ožanić.

Ako će u budućnosti voda biti nova nafta, kao što mnogi najavljuju, Hrvatska bi mogla biti bogata zemlja. No s obzirom na to kako se prema vodi odnosimo, možemo biti gotovo sigurni da kao društvo od prirodnog bogatstva nećemo imati nikakve koristi.

Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!