Nekima ni u katastrofi ništa nije sveto - opljačkan samohrani otac koji boluje od karcinoma: "Uzeli su moje slike i moju objavu, a stavili svoj račun"

Pomoć razrušenom području mnoge je dovodila do ganuća. I zato su prve pojave informacija, nekoliko dana poslije potresa, kako se zapravo događa humanitarna katastrofa, uznemirile cijelu zemlju. Zar je moguće da nekima ništa nije sveto? Zar se doista napadaju i pljačkaju kamioni s pomoći? Zar organizacije i volonteri - unesrećenima odbijaju pomoći?

Pročitajte i ovo Provjereno Borba za djedovinu: "Ovo je nemoguće… da me isprovociraju, da napravim neko zlo, da bi mogli optužiti mene za sve poslije. To je njihov cilj'' Analiza Provjerenog Znate li kakvim se sve kemikalijama, teškim metalima i plastikama svaki dan trujemo? "Nadam se dobrim rezultatima, ali..."

Nekoliko dana provedenih na terenu pokazalo je upravo suprotno! Takvi incidenti, kojih, da se razumijemo - ima, doista su beznačajni. Ima pojedinaca koji su napali skladište, ima onih koji po pomoć dolaze nekoliko puta, ima i onih koji lažiraju podatke kako bi sebi priskrbili korist. Bilo je uvijek takvih i bit će ih. Ali zaključili smo kako su ipak najveći problem – društvene mreže. Histerija, lažne vijesti, brdo dezinformacija kreće upravo otamo.

Tone i tone humanitarne pomoći koja je stigla na potresom pogođenom područje mnogi koriste iako im ne treba. Zabilježili smo slučajeve da se paketi s hranom podižu po nekoliko puta dnevno, a odjeća koja uzme prebire i potom baca ili pali. No isto tako mnoge od takvih situacija, objavljene i dijeljene na društvenim mrežama, pokazale su se netočnima.

"To se grabilo, vuklo..."

Ekipa Provjerenog posjetila je područje nakon potresa i istražila tko se koristi ljudskom nesrećom za vlastitu zaradu, ali i provjerila koliko su zapravo točne objave na društvenim mrežama u kojima se ljude proziva za profiterstvo.

Dva dana poslije razornog potresa tisuće kilograma pristigle humanitarne pomoći tek su se počele dijeliti. Hrana, obuća, odjeća... No u naselju nadomak Siska zabilježene su nemile scene. "To se grabilo, vuklo sa svih strana, jednostavno smo morali čekati... Još mala djeca, svi vuku, bacaju, majice ispadaju, cipele sve po cesti, grabljenje, samo su grabili", ispričao je jedan volonter.

Sve što su dobri ljudi diljem zemlje i inozemstva prikupljali i slali u ovom je naselju završilo u blatu... "Oni su tu nahrlili kao da je to samo za njih."

Stoga se ekipa Provjerenog odlučila uvjeriti dolaze li iste osobe višekratno po pomoć. Čim su se pojavili ispred jednog od većih sisačkih skladišta, dio ljudi koji su čekali razbježao se. Neki su ostali, iako je bilo vidljivo da su u sat vremena više puta dolazili po pakete. Tvrdili su kako nije točno da su bili više puta.

No volonteri tvrde drugačije. "Znaš kad je policija morala doći." I ponovno je stigla dok je ekipa Provjerenog bila u Sisku te podsjetila na pravila ponašanja.
U naselju s početka ove priče - oprečne izjave. Kažu da je bila policija za neku robu koja je bila na cesti. "To smo mi uzeli, stavili sa strane i vraćali u Crveni križ."

"Ne mogu reći da nismo dobili, dobili smo. Nije bilo veliko, ali dobro je."
I baš tijekom boravka ekipe Provjerenog u to je naselje stigao kamion s pomoći. "Aaa, ima ovdje svega."

"Ima, ima za cijelo selo, ima i jabuka, a do jutra nećemo naći ništa."

Društvene mreže pune su dojava o zlouporabama humanitarne pomoći. Kaos i dezorganizaciju, kao i ljudske dobre namjere, mnogi koriste za vlastiti profit.

Prevarant opljačkao samohranog oca 

Jedna od žrtava je i Dalibor Vignjević, 38-godišnji samohrani otac iz Gline. Prijatelji mu pokušavaju pomoći preko Facebooka, prikupljanjem donacija. Lažni ga je liječnik iskoristio za vlastitu zaradu.

"Obolio sam od karcinoma prije osam godina, imao sam tada 30. Uz sve to, borba, zračenje, razveo sam se od supruge i dijete je pripalo meni. Oni su moj profil skrhali, moje slike i moju objavu, a stavili svoj račun, kao da se uplaćuje meni, a u biti to nije moj račun", priča Dalibor.

Tko je i koliko skupio u njegovo ime za svoj račun, još se ne zna. Policija će naknadno utvrđivati. A Daliboru danas svaka lipa život znači.

Na pitanje kako je biti samohrani otac uz tešku bolest, odgovara: "Uh, teško, usput moram reći da mi je mirovina bila mala, ukinuli su mi je jer nisam ispunjavao uvjete. Imao sam neku pomoć preko socijalnog, dječji i to je to. Mora biti dobro, ja se nadam, to mi je životni moto, samo naprijed, sve se može pobijediti, bolesti, potresi, sve."

U moru informacija o humanitarnoj pomoći koje su do nas pristizale preko društvenih mreža, jedna je objava izazvala lavinu negativnih reakcija na račun volontera.

"Došao sam sa svoje šestero djece po hranu, stao sam da mi dadu hrane, a gospođe su izletjele, počele vikati na suprugu. Ja sam izašao van i rekao da ću ih snimiti i gospođa, starija gospođa iz objekta, zalila me. Evo, tu je ta koja me zalila vrućim čajem po faci i majici. Ja vas molim da objavite što dalje, nek' se vidi kakvi su ljudi u Glini."

U više stotina komentara uslijedila je hajka na volontere. Pozivi na linč. A kada je ekipa Provjerenog otišla do te obitelji u susjedno selo, priča o napadu dobila je i dodatak.

"Izvadio je pištolj"

"Doslovno je jedan izvadio pištolj, počeo mlatiti. Djeca su vrištala u kombiju, mislili su da će nas pobiti", rekao je Saša Poropatić.

Same volonterke zbog straha nisu htjele pred kameru. Duško Šeović  svaki je dan na terenu. Njihova priča otkriva drugu stranu. "Ostale su samo žene ovdje, ostali su na terenu bili muškarci i na silu su pokušali ući. Htjeli su sami uzeti hranu, a mi ovdje dijelimo hranu svakome, nema veze koje su nacionalnosti."
A sve to neslužbeno su potvrdili i sami interventni policajci koji su, igrom slučaja, izašli na intervenciju i spasili volonterke od težih posljedica. Ovo što se dogodilo, kažu, nije prvi put.

"Selo Maja je bila zakrčeno automobilima, trokutima, kao da su auti u kvaru, zaustavljali su sve kombije, malu djecu su izveli na ulice i ulazili su u kombije i izvlačili garderobu i hranu", kaže Duško Šeović.

Događaju je svjedočila i glinska dogradonačelnica Branka Bakšić Mitić: "Već je svađa bila i ja sam došla i rekla - ne možeš ulaziti u prostoriju i moraš reći ljudima koji izdaju pomoć što ti treba. Gospođa je dala tu kuću da mi primamo pomoć i možemo distribuirati. Svi ćete dobiti pomoć, samo morate biti strpljivi jer je veliki kaos."

Dodatni kaos na terenu stvara se u nekoliko grupa na društvenim mrežama. Ekipa Provjerenog odlučila je istražiti objavu o jednoj kamp-kućici, prebacivanoj iz dvorišta u dvorište na petrinjskom području. Stupili su u kontakt s donatoricom koja je i koordinirala dostavu: "Kad su vozači došli na mjesto na kojem se nalazi kuća, što su zatekli? Zatekli su stanje da je kuća čitava, a kako su prije toga dobili informaciju da je kuća srušena, ispostavilo se da su slike koje je on slao – slike štale."

I doista, kuća ima minimalna oštećenja, ali vlasnik nije imao zle namjere. Njegova malena djeca naprosto su bila u prevelikom strahu od boravka u kući. Naposljetku, odveo ih je kod rodbine, daleko od potresa. A kamp-kućica je krenula dalje prema Petrinji.

"S tom istom kućicom kada su došli tamo, kažu, ovo je još manje potrebno." Ubrzo se vijest o obitelji koja uzima kućicu, a da im ne treba, podijelila društvenim mrežama. Hajka, uvrede i najgore želje upućivane su im u komentarima. No onda su vlasnici uveli ekipu Provjerenog unutra.

"Tu kamion prođe, sve se trese, pogledajte. Četiri noći smo u autu spavali", kaže Petrinjac Zdravko Supan. Svi su zidovi popucali, statika je narušena. "Jedan dimnjak nam je skinut, drugi čekamo da dođe dizalica."

Na pitanje jesu li donatori uopće ušli u kuću ili su samo izvana pogledali, jer izvana stvarno izgleda OK, odgovara: "Nisu, nitko. Rekao je samo – mogu li ja poslikati naljepnicu."

"Teško je razgovarati o ičemu kad je izvana kuća u jednom stanju, a iznutra u drugom", veli Petrinjac Krešimir Belošević.

"Siromasi koji i inače nemaju ne traže puno"

Put je ekipu Provjerenog dalje odveo prema zaseoku Pecki. Tamo, kako im je rečeno, kuće nisu oštećene, a mještani gomilaju pakete pomoći. U samom je mjestu sasvim drugačiji prizor.

"Imate cigle pa si uzidajte još jedan stup i slobodno živite, a ovo je skladište za koje piše da uzimamo", kaže Zlatko Mutavđija. Ljudi spavaju, kuhaju i peru se vani. Dijele sudbinu tisuća ostalih. "Imamo oko 10 kuća koje su totalno srušene", kaže Pepo Mlađenović. "Ne daj Bože nikome, mi svakog dana imamo po 15-20 udara."

Crveni križ mnogi su kritizirali. U početku je bilo nesnalaženja, priznaju to i sami volonteri. No oni koji su od početka na terenu, poput Vedrana i Stefana, imali su loša iskustva s ljudima. Jedno bi im govorili kod svakodnevnih obilazaka, drugo pisali kad bi sjeli za računalo.

"Osobno sam provjerio i vidio to, čovjek sjeda na mrežu i piše da na njegovoj adresi nije bio nitko, a takvih ljudi da imate u svakom mjestu 10. Odmah nastane panika i zbrka", kaže Stefano.

Ova dva mladića nesebično su poklonila svoje vrijeme pomažući drugima, nauštrb svojih obitelji. Iako mladi, svjesni su različitosti ljudi s kojima se suočavaju.

"Siromasi koji i inače nemaju ne traže puno - malo kruha, mlijeka", kaže Vedran. "Meni je žao što ljudi iz centra traže pomoć i pišu po mrežama, a sposoban si doći i uzeti što god ti treba. A on piše da ga se nije obišlo. A vidiš odavde da ti je gore, možeš si uzeti što hoćeš", ističe Stefano.

Ekipa Provjerenoga odlazi i do mjesta Mošćenice. Kućice se, kažu, dijele onima kojima nisu potrebne. Zdenka je srušena. U susjedstvu, svjedočimo i sami, gore svjetla u brojnim objektima koji su dobili kućice, a uopće ih ne koriste. On još nije došao na red.

"Uvijek zapne negdje u Sisku, Petrinji. Koga god pitaš, ima prioritet. Moja je kuća jedina srušena. Evo, vidiš, možeš ući unutra i vidjeti kako je", kaže Zdenko.

Nikome nije lako. Jedna je obitelj prije tri dana dobila bebu, a do daljnjega će spavati u autu. Ostalih šestero djece također. Muški su u šatoru. Strpljivi su, ne i imuni na krađu. "Kombiji istovaruju iz drugih krajeva, odvoze... To je katastrofa. Na osnovu ovoga ideš se bogatiti umjesto da ti je stalo do krova nad glavom. To je katastrofa što se događa", kaže Mile Jurković iz Gline. Volonteri ih obilaze redovno, svega ima, jesti ima, piti ima, nema što nema osim krova nad glavom.

U kriznim situacijama događa se svašta. Najveći broj ljudi daje najbolje od sebe, drugi pak koriste priliku i profitiraju na tuđoj nesreći. Takvima bi se, na temelju onog što je Hrvatska proživjela dosad, ipak moralo stati na kraj. 

Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr