Prosječna životna dob stanovnika Europske unije danas je 80,6 godina, odnosno 83,3 godine kod žena, što je gotovo tri godine više nego 2002.

Galerija


U Hrvatskoj pak prosječna životna dob iznosi 78 godina i u stalnom je porastu. Upravo je starenje u fokusu nove inovativne edukacijske mreže koju financira Europska unija u pet zemalja – Hrvatskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj. IMforFUTURE (Inovativno metodološko osposobljavanje za buduće podatke) pokrenut je u travnju 2017. i trajat će do ožujka 2021. godine uz potporu EU putem programa Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie.

Vezani članci Slika nije dostupna Mladi hrvatski znanstvenici postigli velik napredak u borbi protiv bolesti koja je obilježila 21. stoljeće Slika nije dostupna Prvo istraživanje u SAD-u: Mijenjanjem gena do sprječavanja nasljednih bolesti

Konzorcij je sastavljen od šest akademskih i četiri industrijska partnera te će zaposliti 11 mladih znanstvenika, odnosno studenata na doktorskim studijima na sveučilištima koja sudjeluju u programu.

Kako bi bolje razumijeli proces starenja i bolesti koje pogađaju starost, znanstvenici sa Sveučilišta u Zagrebu usredotočit će se na ulogu gena u autoimunim i upalnim bolestima kao što je upalna bolest crijeva lupus, dok će tim u tvrtki Genos (jedan od industrijsih partnera) razviti algoritme za proučavanje efekata interakcija između gena i metoda analize višestrukih skupova podataka.

Hrvatski će sudionici u projektu svojim istraživanjima, zajedno s mrežom šest sveučilišta i dvije industrijske tvrtke diljem Europe, doprinijeti integraciji genetskih skupova podataka u biologiju starenja razvijanjem inovativnih metoda za integriranu analizu podataka.

"Epigenetički sat"

Tim povodom razgovarali smo s Vlatkom Zoldoš, profesoricom genetike i epigenetike i voditeljicom istraživačke grupe sa Zavoda za molekularnu biologiju Biološkog odsjeka zagrebačkog PMF-a.

Otkrila nam je kako je uloga njezine grupe prikupljanje epigenetičkih podataka o pacijentima te njihova integracija s ostalim vrstama biomarkera.

"Starenje je vrlo kompleksan proces koji nedovoljno razumijemo. Znamo da s protokom vremena dolazi do nagomilavanja raznih oblika molekularnih oštećenja koja dovode do smanjivanja funkcionalnih performansi čitavog organizma i konačno do smrti. Istraživanja su otkrila mnoge gene uključene u proces starenja, no geni sami ipak ne mogu objasniti proces starenja. Veliki projekti koji su do sada provedeni pokazali su da postoji nešto što se naziva 'epigenetički sat', a koji nam govori da tijekom našeg odraslog života, u interakciji s okolišem, nakupljamo promjene u kemijskim oznakama, metilnim skupinama, u molekuli DNK", priča Zoldoš.

Objašnjava nam kako metilne skupine, kada se nalaze u velikom broju na određenim mjestima u genomu, govore našim genima kako da se ponašaju.

"Možemo izmjeriti stupanj metilacije DNK molekule izolirane iz bilo kojeg tipa stanice, i pokazano je da su vrijednosti metilacije iste u bilo kojem tkivu u tijelu. Stoga koristimo krv koja je najdostupnija za analizu stupnja metilacije DNK i te vrijednosti predstavljaju tzv. metilacijsku dob. Činjenica da metilacijska dob može jako dobro predvidjeti ukupnu smrtnost sugerira da je ona usko povezana s procesima koji uzrokuju starenje. Ipak, same promjene u metilaciji DNK nemaju izravni učinak na starenje već su one neki oblik programa koji upravlja drugim molekularnim procesima.

Primjerice, u mom laboratoriju smo ciljano mijenjali metilaciju određenih regija genoma uz pomoć molekularnih alata CRISPR te smo pokazali da promjene u metilaciji mogu promijeniti glikozilaciju imunoglobulina G. Imunoglobulin G je jedno od glavnih antitijela našeg imunog sustava za koja se zna da regulira proces kronične upale, a čija se razina povećava tijekom starenja u organizmu. Stoga se upala smatra jednim od glavnih generatora oštećenja povezanih sa starenjem“, objašnjava profesorica Zoldoš.

"U sustav dolaze već bolesni pacijenti"

Ističe kako Hrvatska nedovoljno ulaže u sustave preventivne medicine te se ne trudimo dovoljno djelovati preventivno kako bi se bolesti rano otkrile ili izbjegle.

"U sustav zdravstva dolaze nam već bolesni pacijenti, koje je onda puno teže izliječiti. Današnja klasična medicina je usmjerena uglavnom na uklanjanje simptoma, a ne uzroka bolesti, što je pak moguće tek u ranoj fazi kada se bolest još nije potpuno razvila. U isto vrijeme imamo velikih problema zbog nedovoljne tjelesne aktivnosti, pogotovo kod djece i mladih, nedovoljno kvalitetnu ishranu, veliki postotak populacije koja puši cigarete. Sve su to faktori koji utječu na promjenu metilacije, ali i nekih drugih molekularnih procesa u stanici te posljedično i kraći očekivani životni vijek.

Kad na to još dodamo sve veće iseljavanje mladih i zdravih osoba te postotak populacije koji čine osobe srednje i starije dobi koje već pate od neke multifaktorijalne bolesti, jasno je da moramo hitno nešto promijeniti i početi intenzivnije ulagati u preventivne programe koji će pridonijeti očuvanju zdravlja populacije“, kaže Zoldoš.

"Odljev mozgova"

Upozorava kako Hrvatska u znanost i istraživanje ulaže "zastrašujuće male iznose".

"U zadnje vrijeme u medijima često čujemo o stotinama milijuna ili čak milijardama koje se ulažu u znanost, no to zapravo nisu sredstva za istraživanje. To su projekti iz europskih strukturnih fondova koji su prvenstveno namijenjeni povećanju istraživačkog kapaciteta, a ne samim istraživanjima. Ukupna proračunska izdvajanja u znanstveno-istraživačke projekte su reda veličine 60 milijuna kuna godišnje, što je iznos koji više odgovara jednom ozbiljnom znanstvenom projektu nego ukupnom nacionalnom financiranju znanosti. Zbog toga nažalost svjedočimo novom valu odljevu mozgova – najbolji, najpametniji studenti u koje ulažemo, omogućavamo im besplatno školovanje, na kraju odlaze u razvijenije zemlje EU-a i SAD-a jer tamo mogu raditi puno kvalitetniju znanost i vide perspektivu svojeg znanstvenog razvoja i zapošljavanja u struci“, priča Zoldoš.