Hrvatski školjkaši broje gubitke u milijunima eura

Međutim, situacija na terenu nije nimalo ohrabrujuća, pogotovo kad se zna da su nadležni državni uredi već odavno mogli ispuniti sve uvjete koje je za izvoz školjaka tražila Europska unija. 

Pročitajte i ovo Strogo zaštićeno zakonom Ukrajinka zgrozila: Na Jadranu učinili ono što se žestoko kažnjava, a ona se hvalila fotkama na društvenim mrežama Državi su neprimjetni Hrvatska industrija koja sve što proizvede - izveze: Okreću milijune, a jedva pronalaze radnike

U međuvremenu, ulaganja ne donose plodove i svake se godine gube milijuni eura prihoda. 

'Naša gospodarska grana jedina je koja nema pravo na izvoz, jer Hrvatska još uvijek nije stavljena na popis školjkaša koji mogu izvoziti u EU. 

Već godinama čekamo da se ispune traženi zdravstveno-higijenski uvjeti. Nema opravdanja za toliko odugovlačenje jer ćemo i ovu godinu provesti u ozračju opstanka. 

Uzgoj školjaka jedna je od najperspektivnijih grana u ribarstvu, proizvodnja bi se mogla povećati i do 20 puta, otvorilo bi se na stotine radnih mjesta direktno u proizvodnji ili u pratećim djelatnostima, rasteretio bi se ribolovni napor zbog prelaska ribara u uzgajivače, povećala bi se sigurna staništa i mrijestilišta za ribe koje žive u uzgajalištima, a izvoz školjaka već bi u prvoj godini donio više milijuna eura', rekao je predsjednik Udruge uzgajivača školjaka i drugih morskih organizama »Mytilus« te suvlasnik ribarske zadruge Sargus iz Kanegre, Claudio Coslovich. 

Istaknuo je da ima najava da neki uzgajivači s Poreštine žele prestati s proizvodnjom, sve zato što izvoza nema niti nakon 12 godina nakon osnutka prve mješovite komisije za provedbu uvjeta za izvoz školjaka. 

Za to vrijeme uvjete su uspješno ispunili Maroko, Tunis i Albanija. 

Koji su razlozi što izvoza još nema? 

Na područjima gdje se uzgajaju školjke (poglavito se to odnosi na dagnje) državne službe u suradnji s uzgajivačima ili izlovljivačima moraju provoditi monitoring. 

On mora obuhvaćati plan praćenja koji još nije, a morao je biti napravljen. 
Zatim, nakon dvije godine provođenja monitoringa, treba proglasiti zone prema kvaliteti mesa školjaka koje se označavaju s A, B ili C. Po Coslovichu to je moglo biti učinjeno prije najmanje četiri godine. 

Među traženim uvjetima slijede akreditirani laboratoriji koji bi analize trebali obavljati prema metodologiji usklađenoj s onom u EU-u, tj. prema standardu ISO 17025. 
Analize su preuzeli zagrebački Hrvatski veterinarski institut za mikrobiološke nalaze i analize teških metala i bolesti, te splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo za biotoksine. 

Zadatak tih institucija bio je da svoje objekte prilagode, a stručnjake obuče prema traženju EU-a. 

Coslovich je saznao da će tijekom ove godine tek splitski institut dobiti akreditaciju za ISO 17025. 

'Uzgajivači pedoća i oni koji izlovljavaju kapešante, dondole i mušule morali su također prilagoditi svoj način rada. 
Trebalo je uložiti u otpremne centre gdje se školjke pakiraju s deklaracijom na kojoj su datum pakiranja, vrsta, porijeklo i drugi podaci koji garantiraju higijensku ispravnost. 
Investicije uzgajivača su velike, svi su računali na izvoz, a moramo se snalaziti na domaćem, premalom tržištu. 

Godišnje Istra proizvodi oko 500 tona, od kojih 100 ostaje neprodano. 
Hrvatska proizvodi ukupno 3.000 tona dagnji, od kojih za 500 tona nema tržišta. 
Te će količine tijekom ove godine utjecati na ponudu, potražnju i na politiku cijena. 
Hrvatski nacionalni program iz 2003. predviđa godišnju proizvodnju od 20 tisuća tona školjki, što je moguće, ali nema smisla investirati. 
Kad bi se tolika količina prodala EU-u gdje postoji velika potražnja, ostvareni bi prihod bio veći od 30 milijuna eura', izračunao je predsjednik udruge. 

Spomenuo je da su godinama upozoravali na propuste i greške nadležnih vlasti. 
No, propusta ima i u trgovini, jer se i dalje na brojnim tržnicama prodaju školjke bez deklaracije i one kojima se ne zna porijeklo, a crno tržište je veliko. 
Mnogi prodaju za mnogo manje od 10 do 15 kuna, koliko stoji kilogram dagnji, sve da bi ih se riješili i nešto zaradili. 
Coslovich je napomenuo da bi im i lokalne samouprave trebale izići u susret i dodijeliti im lokacije na kopnu za iskrcaj, bez čega se ne mogu širiti uzgajališta.