Europski sud za ljudska prava u četvrtak je donio presudu kojom je potvrdio da je podnositelju, Mili Sanaderu, povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer nije mogao ostvariti obnovu kaznenog postupka u kojem je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Pročitajte i ovo
Nakon što je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora Sanader je u studenom 2009. zatražio obnovu postupka, a njegov zahtjev je Vrhovni sud pravomoćno odbio u siječnju 2011.
Europski sud je utvrdio da je nerazuman i nerazmjeran zahtjev hrvatskih sudova da se optuženik kojem je suđeno u odsutnosti i koji nije znao za suđenje treba pojaviti pred hrvatskim tijelima i dostaviti adresu boravišta u Hrvatskoj. Sud je zaključio da podnositelju, kojem je suđeno u odsutnosti i za kojeg nije dokazano da je pokušavao izbjeći suđenje ili da se odrekao prava da prisustvuje suđenju, nije s dostatnom sigurnošću pružena mogućnost da ostvari ponovno razmatranje optužbi koje su mu stavljene na teret, na način koji bi potpuno poštivao njegova prava obrane.
Hrvati se Strasbourgu žale na pritvaranje i pravo na dom
Stoga je zaključio da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje koje jamči Konvencija za zaštitu temeljnih prava i ljudskih sloboda te mu je za povredu konvencijskog prava dosudio naknadu od 4.000 eura na ime nematerijalne štete te troškove postupka u iznosu od 2.500 eura.
Ova presuda još nije konačna, a to će postati ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem suda u Strasbourgu.
Ured zastupnika Hrvatske pred tim sudom priopćio je i da je sud proglasio nedopuštenim dvije tužbe protiv Hrvatske u kojima su podnositelji smatrali da državna tijela kaznenog progona nisu poduzela primjerene korake kako bi otkrili odgovorne za smrt njihovih rođaka.
Sud u Strasbourgu odlučio: Hrvatska može za ratni zločin suditi pomilovanima
U predmetu 'Bogdanović', podnositelji zahtjeva tvrdili su da nije provedena učinkovita istraga smrti njihovog oca u Vukovaru 1992. te da su hrvatska tijela bila neaktivna stoga što je njihov otac bio srpskog porijekla. U slučaju 'Orić', podnositelj zahtjeva je tvrdio da hrvatske vlasti nisu istražile smrt njegovih roditelja 1992. u Topolovici kraj Bjelovara, niti eventualne etničke motive tih smrti.
Sud je u oba predmeta utvrdio da su zahtjevi podnositelja nedopušteni jer nisu pokazali odgovarajuće zanimanje u praćenju tijeka ili napretka istrage, iako su davno prije podnošenja zahtjeva Europskom sudu mogli i trebali biti svjesni činjenice da nije bilo napretka u istragama smrti njihovih roditelja. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
