Za svoju tešku dijagnozu Marija Banjad kaže kako nije doznala od liječnika, već je sama pretpostavila o čemu se radi. "Tek kad sam se probudila nakon operacije i kad sam došla natrag u sobu, onda sam napipala ispod zavoja da imam stomu. Znači, nitko me nije upozorio i rekao: 'Pretpostavljamo da imate tumor, pretpostavljamo da ćete možda dobiti stomu'", kaže Marija Banjad iz Zagreba. Zbog svega se, kaže, naoružala informacijama o bolesti i liječenju.
Pročitajte i ovo
"Mene je doslovno ubijalo to neznanje", dodaje Marija. Ipak, nije slijepo vjerovala svemu što piše na internetu. Više se uzdala u mišljenje svog liječnika.
"Nisam sumnjala u naše doktore jer smatram da mi imamo vrhunske liječnike", dodaje Marija. A liječnici pak smatraju kako s godinama njihovo mišljenje više nije presudno u liječenju pacijenata.
"Danas imamo model autonomije bolesnika u odlučivanju. Stoljećima je liječnik bio taj koji zna što je najbolje za pacijenta. Danas je to vjerojatno i dalje tako, samo možemo reći da ono što je dobro za pacijenta možda nije dobro pacijentu, nego inzistira na nekom, recimo, rizičnom scenariju. Ono što smo mi ovdje prepoznali jest da ne postoji nekakav propis o tome mora li liječnik sudjelovati u tako izabranom rizičnom scenariju", kaže Lada Zibar iz Hrvatske liječničke komore.
Iz Udruge koja promiče prava pacijenata poručuju kako do ovakvih situacija ne bi ni trebalo dolaziti kada bi bila bolja komunikacija između liječnika i pacijenata.
"Dosada je u Hrvatskoj razvijeno mišljenje da su prava pacijenata sinonim za tužbu protiv liječnika, što nije točno! Ako nemamo povjerenje, onda nemamo dobru ni dijagnostiku ni terapiju i zato ponekad liječnici nemaju autoritet nad pacijentom", kaže Jasna Karačić iz Udruge za promocije prava pacijenata. Upravo to može dovesti do velikih problema jer liječnik bi trebao biti taj koji radi isključivo za dobro pacijenata i njegovo mišljenje trebalo bi pozitivno utjecati na ishod liječenja.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
