Obavijesti Video Pretražite Navigacija
heroji oluje

Hrabri ratnici šibenskoga kraja disali su kao jedan kad je bilo najteže: "Sjećam se tih razrogačenih očiju u podrumu. Računao sam, bolje da poginem ja..."

Oluja: Hrabri ratnici šibenskog kraja - 1
Oluja: Hrabri ratnici šibenskog kraja - 1 DNEVNIK.hr
Aktualno Galerija Oluja: Hrabri ratnici šibenskog kraja - 1 Oluja: Hrabri ratnici šibenskog kraja - 1 Foto: DNEVNIK.hr Branitelji Branitelji Foto: DNEVNIK.hr Oluja: Hrabri ratnici šibenskog kraja - 7 Oluja: Hrabri ratnici šibenskog kraja - 7 Foto: DNEVNIK.hr Oluja: Hrabri ratnici šibenskog kraja - 4 Oluja: Hrabri ratnici šibenskog kraja - 4 Foto: DNEVNIK.hr +6 Oluja: Hrabri ratnici šibenskog kraja - 2 Galerija 1/11 >>
Uloga ljudi u Oluji nemjerljiva je i neusporediva s bilo čime. Hrabri ratnici prešli su kilometre i kilometre, često u gumenim čizmama. Neki od njih tek su postali punoljetni, a na leđima su već imali teško breme, obraniti Domovinu od neprijatelja. Donosimo priču o ratnicima sa šibenskoga područja.

U ratu su disali kao jedan jer se drugačije nije ni moglo. "Boriš se za onoga do sebe. Jer on ti je najvažniji u tim momentima. On je tvoj brat, on je tvoje sve", kaže Joško Babačić, bivši pripadnik 2. pješačke bojne 113. brigade HV-a.

Pročitajte i ovo Danko Bevanda, pripadnik 2. gardijske brigade Gromovi Obilježavanje oluje Dio branitelja na kraju rata jedva izvukao živu glavu, no ne žale ni za čim: "Ranjen sam u glavu i taj geler je i dan danas u glavi" Predsjednik Zoran Milanović drži govor - 1 28. obljetnica Oluje Milanović održao govor u Kninu: "Hrvatsku je izvuklo ovih 200 tisuća ljudi"

"Ovo je Ive Mikulandra, zapovjednik Bojne, Duško Strunje iz Šibenika, Edi Ružić iz Zadra, Tonči Vrcić iz Šibenika, ja", nabraja dok pokazuje jednu fotografiju, a fotografija iz Oluje, kaže, gotovo da i nema. No jasno se sjeća Stankovaca, trećega kolovoza i zapovijedi "ide se". Ali i trenutka kad je kao zapovjednik to morao priopćiti ročnicima. Djeci s puškama u rukama.

"Ja se sjećam očiju u podrumu koje su bile razrogačene. Gledali su momci, šta sad?" kaže Babačić. I, kaže, nije bilo lako gledati ih. Hrabriti, unatoč crnim mislima.

"Kad sam vidio tu gomilu, 100 i nešto djece, ne mogu reći da me uhvatila panika, ali jedan osjećaj - gdje ćeš ti s njima, gdje ćeš s tom djecom? I ne daj Bože da sam morao doći nečijoj majci na vrata, meni je to bilo užas. I računao sam, ako neko pogine, bolje da ja poginem, samo da to ne radim", govori Babačić.

A tu je djecu rat preko noći pretvorio u ljude.

"Iz djeteta u ratnika i u izgrađenog čovjeka. Možda su shvatili da se u životu ne dobiva sve tako olako, nego kroz krv, znoj i suze. Oni su to s 18 godina spoznali", dodaje.

No mnogi su slobodu Domovine platili životima. U zaleđu Knina, u Golubiću spomen je na heroje.

"Pokojni Vođera poginuo je ispred ove kuće, sasječen je rafalom. Tu su nam poginuli Svalina i Stipan Dundović ia ovog vinograda, isto od metka", pokazuje Dinko Vujičević, veteran 4. gardijske brigade.

"Znači, nije to sad, kad netko kaže, mi ovakvi, onakvi branitelji, oni su poginuli što smo mi išli biti humaniji prema tim neprijateljima, koji su radili sve i svašta po Hrvatskoj", kaže Ivan Grčić, bivši tenkist, veteran 4. gardijske brigade.

Zemlji koja je kao nikad dotad bila ujedinjena ove je ljude u Knin, gdje i danas žive, doveo rat. Sa simbola grada sve se bolje vidi.

"Mi smo bili na Dinari i krenuli smo put Golubića, Crvene zemlje i ovamo prema staroj straži, prema Benderu, do Srba smo išli sve pješke", govori Mijo Ilinović, veteran 4. gardijske brigade. Pregazili su, kažu, kilometre i kilometre. Čizme jednoga od njih u kninskom muzeju pričaju povijest.

"Ja sam mislio da čizme nisu ono eksponat, nikakav. Šta će nekom nečije čizmetine stare (smijeh) koje su 25 godina stare? Ne, ne, ove su od 1993. Inače, mi kad bismo uzeli čizmurine, one koje su ti udobne, ti njih ne mijenjaš dok mogu trajati. One se raspadnu na nozi, nećeš ih mijenjati", rekao je Josip Bebek, veteran 4. gardijske brigade.

Kao što ovi ljudi ne bi ništa mijenjali.

"Znali smo da se borimo za plemeniti cilj. Da štitimo naše obitelji i naš narod. Da se borimo za našu Domovinu. Za njezinu neovisnost i samostalnost i onda je to motiv koji je mnogo jači nego oružje koje imate jer oružje je ništa bez srca i ljudske posade", kaže Ivica Blažević, veteran 4. gardijske brigade.

Nakon 25 godina ono što im nitko ne može uzeti je prijateljstvo. I sjećanja.

"Dandanas po Hrvatskoj te netko prepozna. To su sad ljudi od 40-ak godina, s obiteljima. I kad stanem s njima, nakon 25 godina, osjetiš u njima ponos. Oni su ponosni. U Knin ne idem, to je po meni sve ispolitizirano. Nas dopadne ono da pijemo u birtiji u nekoj sporednoj ulici. I da se netko s nama slika i da nas nabije nogom. Ne mogu reći da me to boli. Kompletan sustav nasađen je naopako, ne samo prema nama braniteljima nego je čitava naša politika postala nemoralna. Tako da nema mene što više boljeti od ostalih građana Hrvatske. Mislim da je sve naopako", zaključuje Babačić.

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr


 

Povezane teme

Još brže do
svakodnevnih vijesti.

Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju
Još aktualnosti
Još vijesti
Pretražite vijesti

Budite u tijeku s najnovijim događanjima

Obavijesti uključene