Sve je započelo rutinskim otvaranjem poštanskog sandučića. U njemu kuverta Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, naslovljena na njenog sina. Neobično, od te gradske službe nisu ništa tražili, nije valjda neki novi račun.
U kuverti najslužbeniji mogući dokument, sa zaglavljem u kojem su i klasa i urudžbeni broj, velikim slovima na sredini lijepo piše „Rješenje“, spominje se Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Narodne novine i nekoliko članaka u njima. Dakle, stvar je krajnje ozbiljna.
I bila je. Rješenje zapravo vrlo šturo govori da se mijenjaju podaci u katastarskom operatu katastarske općine Dubrava, pa su priložena dva posjedovna lista. Oba govore o njihovoj kući od 181 četvornog metra i 369 četvornih metara dvorišta. U prvom posjedovnom listu, za kojeg iz taj gradski ured obavještava da više ne vrijedi, lijepo piše da je vlasnik dosad bio njen sin. No drugi posjedovni list kaže da je odsad kao vlasnik njihove kuće i dvorišta upisan izvjesni gospodin iz Petrinje!
Ime tog gospodina njima nije značilo ništa, no u rješenju kojeg su s nevjericom opet iznova čitali stoji da je ta promjena donesena upravo na njegov zahtjev.
Kad su se malo oporavili od prvotnog šoka krenuli su istraživati što se događa. U dokumentu je bilo navedeno ime odvjetnice koja zastupa gospodina iz Petrinje. Nazvali su je i vrlo brzo shvatili da je riječ o – zabuni.
Njihov susjed je svoju kuću darovao tom gospodinu iz Petrinje. Kako to već procedura u takvim situacijama nalaže, podnijeli su zahtjev u katastru. Rutinskom poslu za službenike koji svakodnevno rješavaju takve predmete ovoga puta se, čini se, potkrala greška koja je skoro prouzročila infarkt.
Katastarska čestica ove obitelji iz Dubrave i njihovog susjeda upisana je pod istim brojem, samo je njihova „xxxx/1“, a susjedova „xxxx/2“. Upisivanjem jedne jedinice umjesto dvojke službenik u katastru je gospodinu iz Petrinje „darovao“ pogrešnu kuću.
„Odvjetnica tog gospodina isti je čas zvala katastar i oni su obećali to riješiti odmah u ponedjeljak. Nadam se da će to stvarno tako i biti, ali znate što, dok ne vidim da su to i učinili neću se moći opustiti“, priča nam gospođa iz Dubrave (podaci poznati redakciji).
Kaže da su je tijekom dana nazvali i ti ljudi iz Petrinje, „novi vlasnici“ nene kuće, ispričavajući se zbog svega iako oni, čini se, nisu ništa krivi u ovoj birokratskoj zavrzlami.
„Sada se smijemo svemu, ali zapravo se nećemo moći opustiti dok ne budemo sigurni da je ova greška ispravljena. Ovakve se stvari ne bi smjele događati nikome. Zamislite da je takvo pismo dobila neka starija osoba slabijeg srca“, priča nam gospođa iz Dubrave kroz smijeh koji je prije rezultat opuštanja nakon stresa. Za onaj iskreni smijeh ipak će pričekati novo rješenje.
