Huda jama, masovna grobnica iz koje će dio žrtava u četvrtak u Mariboru bit dostojno pokopan, što bi trebalo otvoriti put prema postupnom zatvaranju rana iz prošlosti i nacionalnom pomirenju, tek je jedno, možda najužasnije od 620 evidentiranih stratišta širom Slovenije s posmrtnim ostacima žrtava "poraženih vojski" nakon Drugog svjetskog rata.
Pročitajte i ovo
PROBLEMI PRVOG SVIJETA
Pogledajte što je Kolinda Grabar-Kitarović zatekla po povratku u Zagreb: "Dosta mi je"
logičan izbor
Slovenija posljednja država koju je posjetila predsjednica: "Borute, veselim se daljnjem razvoju prijateljskih odnosa"
OSVJETLILO NOĆNO NEBO
Snažna eksplozija pokrenula val teorija: Jesu li u tajnom postrojenju u Izraelu uništene moćne rakete Arrow-3?
KRVAVI PIR U Drnišu
Svjedokinja prepričala stravične trenutke zločina: "Protrčao je kraj nas... a onda sam čula kako netko diše"
DONOSI POZIV
Rodile su zdravu djecu, a onda šok: "Odnijeli su ga od mene, kad sam tražila da ga vidim rekli su da sam mlada, da ću imati još djece"
Kada su 2009. godine, nakon višemjesečnog probijanja 11 fizičkih barijera, u prvome rovu napuštenog rudnika kod Laškog, pronađena 432 djelomice mumificirana tijela žrtava, a neke su očito bile ostavljene žive da na tom mjestu umru, tadašnja državna tužiteljica Barbara Brezigar, koja je došla na uviđaj, izjavila je da nikad u životu nije vidjela šokantniji prizor.
A pred tim prizorom zaplakao je povjesničar Mitja Ferenc, koji istražuje poratne masovne grobnice.
Masovno stratište Hrvata iz poražene vojske, ali i civila
U Mariboru se u zajedničku grobnicu, uz obrede kojima će u četvrtak prisustvovati predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Slovenije Borut Pahor te izaslanstvo Hrvatskog sabora, pokapa oko 800 žrtava od ukupno njih 3000, koliko se, prema procjenama, krije u napuštenu rudniku.
Preostale žrtve tek trebaju biti ekshumirane iz dva napuštena rova. U njima se, kako tvrdi nekadašnji predsjednik državnog povjerenstva za prešućene grobove, pravnik Marko Štrovs, nalaze Hrvati iz kolona koje su se povlačile prema Austriji.
Navodno su zarobljeni između Celja i Zidanog Mosta, a likvidirani su u Hudoj jami u svibnju 1945.
Do sada je iz jednog rova ekshumirano samo nekoliko stotina skeleta, a među njima desetina ženskih.
Smatra se da je u lipnju 1945., na istome mjestu ubijena i veća skupina slovenskih domobrana koje su Britanci vratili iz zarobljeničkih logora u Austriji.
Ubijeno je, nadalje, nekoliko stotina civila koje je lokalna OZNA uhitila u Celju i okolici, većinom bogatijih građana, Nijemaca ili onih za koje je ocijenjeno da su s njima u vrijeme rata kolaborirali.
Slovenski istraživač arhiva, Roman Leljak, tvrdi da je egzekucije u Hudoj jami izvodio lokalni slovenski bataljon KNOJ-a, čiji je zapovjednik bio živ u vrijeme otkrivanja tog stratišta, a objavio je i imena članova "likvidatorskih" postrojbi, te o Hudoj jami snimio dokumentarni film.
Slovenski institut: ubijeno do 100.000 ljudi
Povjesničar Mitja Ferenc svojedobno je dokaze o tome tko je zapovijedio masovna ubijanja zarobljenih vojnika i civila na slovenskom teritoriju tražio u vojnim arhivima u Beogradu, no ništa nije pronašao u vezi s Hudom jamom, osim indicija da su nalozi za likvidacije dolazili iz vojnog i političkog vrha.
O poratnim egzekucijama vojnika i civila u Sloveniji u svibnju i ljetnim mjesecima 1945., sustavno piše Štrovs u svojoj knjizi "Nijemi svjedoci", objavljenoj prije dvije godine.
Među ostalim, Štrovs u knjizi piše da je naredbu da se ubiju svi koji su se borili protiv partizana dao Tito, a da su u ubojstvima i likvidacijama koje su organizirali lokalna OZNA i vodstvo onih postrojbi Jugoslavenske armije koje su se našle na slovenskom teritoriju u završnim operacijama sudjelovali mnogi tek regrutirani mladići. Neki od tadašnjih mladića, iako su danas u godinama, još su živi, pa bi mogli svjedočiti ili biti optuženi za zločin.
Prema ocjenama slovenskog Instituta za noviju povijest na slovenskom tlu je u masovnim egzekucijama bez presude u nekoliko mjeseci pred sam kraj rata te u poratnim mjesecima ubijeno oko 100.000 ljudi, pripadnika "poraženih vojski" i civila koji su se s njima povlačili, a bili su zarobljeni ili vraćeni iz Austrije partizanima.
Među njima je i nekoliko desetaka tisuća Hrvata.
Pretpostavlja se da je najviše žrtava likvidirano u šumi Tezno kod Maribora, jednom od najvećih stratišta, gdje su bacani u protutenkovski jarak koji su Nijemci iskopali pred kraj rata.
Procjene o ubijenima idu od 15.000 naviše, a nekoliko tisuća pokopano ih je u spomen-parku mariborskog groblja Dobrava, nakon djelomične sondaže i iskopavanja dijela rova kad se oko Maribora 1999. godine gradila autocesta.
Veća stratišta s Hrvatskim žrtvama u Sloveniji nalaze se još u Kočevskom rogu, rudniku Pečovnik kod Celja, na poljima oko Dobove, u okolici Škofje Loke. (Hina)