Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović u Kninu je povodom 28. obljetnice akcije Oluja održao govor.
"Nakon 28 godina ovo je već tradicija. Jedan veliki europski skladatelj rekao je jednom prilikom rečenicu koja se ponavlja cijelo vrijeme, a ustvari se ne preispituje. Kaže da tradicija jest i da se sastoji u prenošenju plamena i vatre, a ne štovanju pepela. Zvuči dobro kao sve misli koje kategorički primamo bez da ih provjeravamo, ali na drugi pogled i nije baš tako. Pepeo treba štovati, ovdje smo i da štujemo pepeo najboljih među nama i vama koji su za Hrvatsku dali život i kojima je oduzet život nekoga tko je njima bio blizak", započeo je Milanović.
Pročitajte i ovo
"Da se sutra probudimo bez znanja i spoznaja prethodnika, ne bismo znali kruh ispeći. Sve se prenosi i tako i znanje i spoznaje i istina o Domovinskom ratu. Stalno smo svjedoci pokušaja remakeova. Ponovne kreacije i scenarističke izrade onoga što se stvarno događalo, to treba ponavljati, biti uporan i dosadan sam sebi. Stvari su bile vrlo jednostavne, ali ne banalne. Hrvatsku je izvuklo ovih 200 tisuća ljudi, ali svi mi znamo da je to bio ’91., '93. i '95. jedan mali broj malo dobrih ljudi koji su bili udarna pesnica, koji su probili neprijateljske položaje."
"Nije bilo puno vremena, streljiva, opreme i naši saveznici i prijatelji koje često nekritički prosuđujemo, naši saveznici nam nisu bili od velike pomoći ili treba li o tome šutjeti."
"Hrvatska do zadnjeg trenutka, njezino vodstvo i predsjednik Tuđman, nisu ustvari znali na čemu su. Znali su samo da nemaju puno vremena da ostvare ono što su naumili ostvariti i ono što je bilo njihovo prirodno pravo i obaveza. Neprijatelj je poražen. Puno ljudi je nakon toga otišlo iz Hrvatske i to nije dobro i to nije lijepo", nastavio je Milanović.
"Neka mi netko pokaže neku drugu državu u kojoj se nakon takve nevolje narod koji je bio protivnik počeo vraćati."
"Hrvatska vojska je omogućila i mir u BiH. To treba ponavljati svaki tjedan. Hrvatska vojska je spasila Bihać sudbine Srebrenice, možda. Makar Bihać je velik grad i teško da bi se takav pokolj s elementima genocida i mogao ponoviti, ali BiH, odnosno vojsku bosanskih Srba, Mladića, Karadžića, nisu porazili saveznički bombarderi. Tjednima su ih zasipali. Ključne udarce zadala je Hrvatska vojska."
"Prošlo je 28 godina i netko bi rekao - sve vas je manje, no još uvijek vas je puno i nadam se da će i iduće godine broj biti isti i da će svi biti živi i zdravi.
Hrvatska je '91. godine krenula putem kojim nijedna europska država na njihovu sreću nije morala krenuti i do danas uz iznimku Ukrajine ni jedna i nije."
Kada Hrvati i naši ljudi govore o tome što je rat, što je gubitak i kako ti izgleda na pragu najveće realizacije nakon pada jednopartijskog režima i dolaska demokracije i velikih očekivanja koja su kreirana u narodu, kako ti izgleda kada se sve okrene naopako, naglavce i kada se mora kretati ispočetka, to znaju samo hrvatski ljudi. Zato će svaka majka, svaki otac radosno reći da je njihovo dijete, kćer ili sin, jedinstven i poseban.
Realno svi smo mi u prosjeku, kao i naši sinovi i kćeri. I možda im ne radimo uslugu ako im govorimo da su posebni, u tome se pretjeruje i za to nema jasnih mjerila, ali kad se govori o naciji, onda možemo govoriti o posebnosti, a Hrvatska ima tu posebnost, koju drugi nemaju. To je naš put koji je bio pravedan. Nije bio lišen pogrešaka, ali iz njih se učilo", zaključio je Milanović.
