Nakon što smo objavili rezultate najnovijeg istraživanja o mentalnom zdravlju mladih u Zagrebu, gdje su uočeni brojni problemi unutar obrazovnog sustava vezani za tu tematiku, o svemu smo odlučili porazgovarati i s doc.dr.sc. Mirandom Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, voditeljicom znanstvenog tima zaslužnog za to vrijedno i vrlo reprezentativno istraživanje.

Galerija


Istraživanje "Pozitivan razvoj adolescenata grada Zagreba: analiza stanja" četveročlanog tima znanstvenica s ERF-a, prvo je sveobuhvatno istraživanje te vrste u Hrvatskoj, a da je bilo prijeko potrebno pokazuju njegovi rezultati. Dok istraživanje ističe pozitivan razvoj mladih u Zagrebu, ono ukazuje i na brojne probleme - vršnjačko nasilje, konzumaciju alkohola i droge, depresiju, stres te čak i razmišljanja o suicidu.

Vezani članci Splitska plaža/Ilustracija (Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL) A koliko vama odmora treba? Hrvati o poslu brinu i na plaži, neki čak misle da godišnjeg odmora imaju i previše PR Istraživanje pokazalo: 94% Hrvata koristi kartice, 17% svaki dan plaća beskontaktno, a 62% želi plaćati mobitelom

Da je situacija kompleksna i da je nužno rezultate tog istraživanja ozbiljno shvatiti te povećati prevenciju i edukativne mjere, upozorava i voditeljica studije doc.dr.sc. Miranda Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, s kojom smo razgovarali o njegovim rezultatima.

Hrvatskoj nedostaju temeljna istraživanja

Novak ističe da se ona i njezin tim bave prevencijom u poremećajima u ponašanju i promicanju mentalnog zdravlja te da je povod za njihovo istraživanje bio velik nedostatak epidemioloških istraživanja na kojima bi se mogla temeljiti procjena i potreba daljnjih preventivnih strategija i prevencija.

"Isto tako smo dojma da se u suvremenoj hrvatskoj znanosti jako puno istražuju neki negativni aspekti, rizici, a da se mladima i pozitivnom razvoju mladih ne pristupa cjelovito", pojašnjava Novak.

Istraživanje će pomoći Novak i njezinom timu da utemeljenije govore o stvarima kojima se bave, a s istraživanjem su krenuli u Zagrebu upravo iz razloga jer su imali tek skromna sredstva za njegovo provođenje, uz sveučilišnu potporu, kaže Novak.

"Mi smo se kao entuzijasti osjećali odgovornima"

"Mi smo se kao entuzijasti osjećali odgovornima za istraživanje onog što bi mogao biti temelj za naše daljnje korake (i istraživanja)", naglašava voditeljica navedenog istraživanja.

Novak i njezin tim pišu nekoliko znanstvenih radova na temelju rezultata njihovog istraživanja te planiraju slično istraživanje napraviti i na nacionalnoj razini.

"Uključeni gradovi su Split, Osijek, Rula, Varaždin i razgovaramo s (gradom) Rijekom. ideja nam je da dobijemo ili da se barem približimo tome da imamo nacionalnu sliku, zašto što vidimo da neke pokazatelje koje smo dobili u istraživanju, vidimo da ne možemo naći reprezentativno za cijelu Hrvatsku", kaže Novak. Dakle, ne postoje istraživanja u Hrvatskoj na koja bi se moglo osloniti u tom smislu, no nekih dodirnih istraživanja ima.

Novak spominje istraživanje ESPAD (Europsko istraživanje o pušenju, pijenju alkohola i uzimanju droga) Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te dodaje da zanimljivo istraživanje radi i tim profesorice Marine Ajduković iz Sudijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u zagrebu, koje se bavi istraživanjem ekonomskih čimbenika i materijalne situacije na dobrobit djece i članova obitelji. Spomenula je i rad profesora Aleksandra Štulhofera s Filozofskog fakulteta, koji se bavio rizičnim seksualnim ponašanjem kod mladih te rad Irene Martinović Klarić s Instituta za društvena istraživanja, koja je istraživala stres kod mladih.

Karika koja nedostaje

"Postoje inicijative ali Hrvatskoj nedostaje nacionalna studija mentalnog zdravlja djece i mladih", naglašava Novak. Njezina vizija je da znanstvena zajednica bude servis školama i donositeljima odluka (vlastima) na način da školama učine podatke istraživanja dostupnima, kako opće podatke istraživanja, tako i specifične baš za tu školu.

"Ako smo mi nešto istraživali u školi, da škola dobije sliku stanja svoje djece i da lokalne zajednice imaju kvalitetan temelj za planiranje strategija i akcijskih planova za djecu i mlade", naglašava Novak.

Novi pristup unatoč oskudnim sredstvima: "Htjeli smo vidjeti što možemo"

Na naš upit kako planiraju i uz koliku potporu provesti istraživanje o mentalnom stanju mladih na nacionalnoj razini, obzirom na mala sredstva koja su dobili za istraživanje na razini grada Zagreba, Novak otkriva zanimljive detalje upravo oko financiranja istraživanja.

"Zasad se nismo prijavljivali na neke natječaje. Bila je neka nova sveučilišna potpora, govorim o iznosima između 15 i 20 tisuća kuna. Nama je to dovoljno za kopiranje upitnika u ovom trenutku, a ostali dio nažeg angažmana radimo iz osobne odgovornosti i želje za doprinosom našoj struci, ali želimo i vratiti zajednici", pojašnjava.

Dakle, za istraživanje koje je tim Mirande Novak proveo, doista nisu utrošena bogzna kakva sredstva (čak suprotno), a rezultat je ne samo reprezentativan, već ukazuje na čitav niz stvari, od onnih pozitivnih, do negativnih.

Novak kaže da se svi uvijek mogu žaliti da nema sredstava za istraživanja i dati svakojake izgovore, no pristup njezinog tima bio je drugačiji.

"Htjeli smo vidjeti što možemo. Najveća stavka u ovoj priči jest volja donositelja odluka da se neke stvari pokrenu, a potrebne su", kaže Novak.

"Zaista nam je potrebna ozbilja kurikularna reforma"

U nastavku našeg razgovora s profesoricom Novak, analizirali smo rezultate isatraživanja te smo krenuli od onih pozitivnih, poput podatka da 80 posto zagrebačkih adolescenata razmišlja o nastavku školovanja na fakultetu.

"Te pozitivne stvari kao da su tekovine našeg tradicionalnijeg društva, onih dobrih vrijednosti, koje se još očito nisu izgubile", kaže Novak.

Upitali smo našu sugovornicu kako tumači pak rezultat istraživanja koji kaže da čak 60 posto ispitanih zagrebačkih adolescenata ne voli ići u (srednju) školu.

"Nama je to pokazatelj da nam je zaista potrebna ozbiljna kurikularna reforma. Čini mi se da ovakav, mogla bih slobodno reći i bez brige da će se netko uvrijediti, ali zastarjeli obrazovni sustav, za učenike digitalnog doba više nije potreban", pojašnjava Novak.

Smatra da odnos učenika s nastavnicima predstavlja komponentu koja učenicima daje povjerenje u školu, sadržaj i gradivo. No, Novak u svemu vidi i ulogu roditelja, koji djeci govore i naglašavaju kako moraju učiti i upisati faks da bi u životu uspjeli.

"Djeca to negdje ubiru ili osjećaju pritisak. Sigurno da ima pokazatelja u društvu gdje djeca i mladi vide da to nije jedini put do uspjeha, samo pitanje je što nekom predstavlja uspjeh", kaže Novak.

Jedina ambicija - biti servis donositeljima odluka

Naša sugovornica smatra da se pokazatelji do kojih je istraživanje njezinog tima dovelo, stignu popraviti da obrazovni sustav još uvijek može reagirati.

"Nismo imali takvih aspiracija da mi budemo ti koji želimo nešto implementirati vezano uz promjene. U smislu pokazatelja, definitivno se stigne odgovoriti na sve što je unutar istraživanja pokazano", kaže Novak te dodaje da su Grad Zagreb i lokalna zajednica upoznati s rezultatima istraživanja i da su uključeni u to.

"Moje generalno mišljenje da bi osnivači škola mogli donositi drugačije odluke vezane uz promicanje mentalnog zdravlja djece i mladih. Oni imaju tu moć", naglašava Novak i dodaje da je sve to moguće ako se te stvari odrede kao prioritet od strane lokalnih zajednica.

Obzirom da je Novak naglasila ulogu njezinog tima kao servisa donositeljima odluka, pa tako i školama, upitali smo je trebaju li i ravnatelji škola biti angažiraniji po tom pitanju, ako dobiju rezultate istraživanja, kako opće, tako i za svoje škole.

"Svaka odrasla osoba koja radi s djecom ima odgovornost, a s većom pozicijom ide i veća odgovornost tako da svi profesori i ravnatelji mogu biti inovatori i pronositelji promjene", smatra Novak.

Kotačići promjena

"Svi u Hrvatskoj se i dalje možemo žaliti da političari ne donose dobre odluke, da mentalno zdravlje nije na vrhu prioriteta, da djeca i mladi nisu među prioritetima u Saboru, ali mi građani, svatko od nas i unutar svoje obitelji, radnog mjesta, možemo biti kotačići promjene", poručuje Novak.

(Neugodno) iznenađujući podaci u rizičnom ponašanju mladih

Što se rezultata rizičnog ponašanja kod mladih u Zagrebu tiče, rezultati su jasni, a brojke zabrinjavajuće, smatra Novak. Istraživanje je pokazalo da je vršnjačko nasilje relativno visoko prisutno te 37,4 posto mladih izvještava da je barem jednom ili više puta svjedočilo vršnjačkom nasilju u neposrednom vremenskom razdovblju prije provođenja istraživanja. Njih čak 65 posto konzumira alkohol relativno redovito, a 26,6 posto zagrebačkih mladih kušalo je marihuanu barem jedanput.

Novak naglašava da se u tom segmentu rezultati istraživanja njezinog tima mogu donekle usporediti s rezultatima drugih istraživanja, poput spomenutog ESPAD-a i to u dijelu konzumiranja sredstava ovisnosti (alkohol, marihuana). "Ti poaci su tu negdje", kaže Novak i dodaje da je Hrvatska na visokom mjestu u Europi po tom pitanju.

"Što se tiče vršnjačkog nasilja, nas su ti podaci iznenadili. Nekako smo imali dojam da su Unicef-ovim programom 'Stop nasilju među djecom' neke od tih brojki bile smanjene", rekla nam je Novak, no dodala je i da je spomenuti Unicef-ov projekt "zamro" u međuvremenu pa da su loši rezultati možda posljedica i toga.

"Ono što te brojke svakako govore, uz sve moguće njihove manjkavosti, jest da se trebamo zabrinuti. Nas je posebno iznenadilo da je ta brojka konzumacije marihuane, ako se uspoređuje s ESPAD-om, dvostruko veća u Zagrebu", kaže profesorica Novak. priznaje da bi uzrok mogla biti i veća dostupnost sredtvima ovisnosti u metropoli, no isti pokazatelji zapravo jasno govore i još jednu stvar - da se ne provodi zakon.

"Mlade treba učiti odgovornosti i kritičkom promišljanju"

Ipak, Novak smatra da nema smisla prozivati institucije koje bi o tome trebale provoditi brigu. "Strani kolege se čude kad im to kažemo, jer Hrvatska stvarno ima dobre zakone, ali se oni ne provode", ističe.

Novak rješenje vidi u educiranju svih interesnih strana te provođenju jedne nacionalne medijske kampanje koja bi bila usmjerena na suzdržavanje od konzumiranja alkohola, ali na senzibilan i atraktivan način mladima, bez da ih se kritizira zbog toga.

"Mlade trebamo učiti odgovornijem donošenju odluka i kritičnijem promišljanju, da bi te vještine implementirali na rizična ponašanja", kaže Novak.

Škole im se često, kaže Novak, na znanstvenim skupovima same javljaju s problemom dilanja i pitanjem što da naprave u tom slučaju, jer nedostaje suradnje s lokalnim zajednicama ili institucijama koje bi se tim problemom trebale konkretnije pobrinuti.

Da stvar bude još gora, škole često ne znaju što napraviti s intoksiciranim djetetom na nastavi, otkriva Novak. "Ne smiju ga samo pustiti kući, jer vide da dijete nije dobro. Ponekad im se događa da zovu roditelje, koji pak ne žele preuzeti odgovornost ili negiraju sve", dodaje.

Depresija i stres prije kraja

U konačnici, Novak se osvrnula i na rezultate trećeg dijela istraživanja, vezane za depresiju i stres. Tu je navela podatke relativno recentnijih studija na tu tematiku u svijtu te naglasila da otprilike 20 posto mladih u svijetu ima simptome depresije i stresa.

Istraživanje njezinog tima je pak otkrilo da nemali broj mladih grada Zagreba ima simptome, njih 30 posto, simptome anksiozonosti, dok njih oko 20 posto ima simptome depresije i stresa. Još više je Novak i njezin tim zabrinuo podatak da se 14,5 posto zagrebačkih adolescenata izjasnilo da su barem jednom u životu ozbiljno razmišljali o suicidu.

"Način na koji smo to mjerili jest da smo koristili upitnike koji su nam ukazali na ozbiljnost tih simptoma. Govorimo o tome da svako četvrto dijete ukazuje na neke simptome depresiovnosti, anksioznosti ili stresa. Možda čak i češće nego svako četvrto. To je zabrinjavajuće. To znači da su stručne službe ovdje pozvane reagirati. Pozvani smo i mi ostali možda educirati nastavniek i profesore da primijete da se nešto događa s učenikom, kako to ne bi išlo prema razvoju nekakve kliničke slike", ističe Novak.

Odmah je ponudila i tko bi bio pozvan reagirati pa tako spominje psihologe, sociologe i pedagoge generalno. Oni bi trebali pomoći učiteljima u prepoznavanju simptoma kod mladih.

"Na ERF-u smatramo da bi zapravo od vrtića i rane osnovne škole trebalo ulagati u socijalno-emocionalne komeptencije učenika na način da znaju prepoznati kako su, da znaju iskomunicirati kako su, kontrolirati svoje emocije i da ih učimo vještinama dobrog rješavanja problema i nošenja sa stresom, jer su upravo te vještine ključne za mentalno zdravlje u kasnijoj, odrasloj dobi", naglašava Novak.

Tema mentalnog zdravlja ne smije biti tabu

Da je depresija problem koji nije endemska pojava vezana samo za Hrvatsku, govore i svjetske brojke, a Novak upozorava kako te iste brojke govore da će depresija do 2030. godine biti treća bolest svijeta. "Žao nam je da i Hrvatska ide u tom smijeru", dodaje.

"Svi zajedno trebamo početi progovarati o temi mentalnog zdravlja kao nečeg što je normalno i nešto što ne bi trebalo biti tabu", kaže Novak.

Zanimalo nas je imaju li zagrebačke škole dovoljno stručnog kadra koji bi pristupio tom problemu na adekvatan način, a Novak pruža odgovor koji svi ionako već vjerojatno znaju - nemaju.

"Koliko je nama poznato, škole u Zagrebu nemaju dobru pokrivenost sa stručnim službama. Nemaju dovoljan broj niti psihologa, niti socijalnih pedagoga. Zbog ove zabrane za zapošljavanjem, škole teško i dobivaju novog stručnog suradnika. jako je česta situacija da jedan stručni suradnik bude na dvije škole. To je zaista loše. To je loša poruka mladima, jer taj stručni suradnik često samo gasi požare i bavi se više administracijom, nego zdravljem učenika i preventivnim aktivnostima", kaže Novak.

Ako se pitate kakva je onda situacija u ostatku zemlje, Novak poručuje - puno gora.

"Učitelje treba osnažiti za rad u školi 21. stoljeća"

Ipak, profesorica Novak ukazuje na načine na koje se taj problem može riještiti te tvrdi da su neki od njih gotovo i besplatni, jer naime, i nastavnici su pod stresom, uglavnom posve nepotrebnim i vezanim za gomilanje posla i obaveza svih vrsta.

"Mogu se napraviti edukacije i podrška nastavnicima, da se da nešto i za njihovo mentalno zdravlje i njihovo osnaživanje. Može se promovirati pozicija profesora i učitelja, kao respektabilne profesije. To su ljudi koji brinu za našu djecu. Istovremeno se može progovarati na nacionalnoj razini o važnosti mentalnog zdravlja", kaže Novak.

Bilo bi dobro napraviti i strategiju preventivnih intervencija od vrtićke dobi do kraja srednje škole, dodaje Novak. Sve to naravno, trebalo bi biti dio programa samih škola, a ne nekakva izvanškolska aktivnost.

"Naš je stav da bi to trebalo biti dio obrazovnog sustava, a ne nekakva ekstrakurikularna forma", složila se s našim zaključkom i profesorica Novak.

Na kraju ističe da su sve veći pokazatelji da treba početi raditi na reformi obrazovanja i učitelja. "Učitelje treba osnažiti za rad u školi 21. stoljeća. Nemožemo imati dobar program ako ga osoba koja ga provodi nije educirana i ako nema dobre vještine sklapanja odnosa i da to što propovjeda da nekako i sama to ne živi", zaključuje Novak.