Pročitajte i ovo
Šimić nije bio na izricanju presude te je sutkinja Ika Šarić naredila da se privede u pritvor jer po zakonu osuđenik, odmah nakon izricanja nepravomoćne zatvorske kazne dulje od pet godina, mora biti pritvoren.
Ako ga se ne pronađe na poznatim adresama stanovanja, za njim će se raspisati tjeralica.
Zatvorska kazna od devet godina objedinjena je kazna jer je sudsko vijeće Šimiću odredilo zatvorske kazne od po tri mjeseca do godine dana za svako od 18 slučajeva, ovisno o modalitetu primanja i davanja mita. U kaznu mu se uračunava boravak u pritvoru od tri mjeseca
Tijekom izricanja presude bili su prisutni njegovi sin i kći.
Sutkinja Ika Šarić u obrazloženju presude utvrdila je da je tijekom suđenja dokazano da je Šimić kao službena osoba pacijentima ili članovima njihovih obitelji, u ovih 18 slučajeva, najprije predstavljao da se na operaciju mora čekati od nekoliko mjeseci do godine dana. Nakon što bi od njih dobio novac, operacije bi zakazivao za tjedan do dva.
Sutkinja Šarić je rekla da je u ovakvim slučajevima samo primanje novca kažnjivo djelo te da ne mora ni biti učinjeno potom ono zbog čega je novac dat.
Šarić je utvrdila da su svi svjedoci u glavnoj raspravi dali istovjetne iskaze kao i u istrazi te da se njihova svjedočenja potkrepljuju međusobno. Osvrćući se na Šimićevu obranu, kazala je da u ovim slučajevima ni ne može biti materijalnih dokaza ili neutralnih svjedoka jer se mito u pravilu daje "u četiri oka". Neprihvatljivom obranom je ocijenila Šimićeve tvrdnje da je novac, pronađen u njegovoj kancelariji prilikom pretrage, obiteljska ušteđevina i "uspomena iz Njemačke", gdje je ranije radio.
Dio Šimićeve obrane, u kojemu je obrazlagao da je on odabran kao žrtva zbog pritisaka EU da se suzbije korupcija, te o uroti njegova tadašnje šefa Željka Fučkara i USKOK-a, sutkinja Šarić je odbacila rekavši da je Šimić sam "trasirao svoj put uzevši mito prvi put".
Osudila je i njegovo beskrupulozno ponašanje prema pacijentima i članovima njihovih obitelji te uzimanje novca od onih koji su imali daleko manje od njega
Optužnica je dr. Šimića teretila da je kao predstojnik Odjela za kardiokirurgiju riječkog KBC-a u razdoblju od 1998. do 2006. primao mito.
Ognjen Šimić je uhićen 16. kolovoza 2006. godine nakon prijave njegove namjere uzimanja mita policiji Ljerke Krajnović. Ona je prijavila Šimića zbog namjere uzimanja mita za kraći rok čekanja na operaciju srca njezinog oca.
U suradnji s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta s opremom za video i zvučno snimanje predala je označeni novac Šimiću u njegovoj kancelariji u riječkom KBC.
>> Dr. Šimić: Zašto sam uopće bio u pritvoru?!
>> Kirurg Šimić: Slučaj je konstruirao USKOK
>> Dr.Šimić bi mogao ostati bez imovine
>> Dr. Šimić: Sve mi je namješteno
>> Sedam svjedoka: Šimić je uzimao mito
Nakon Šimićeva uhićenja prijavljeno je još 17 slučajeva primanja mita.
Ubrzo je pušten iz pritvora te je na glavnu raspravu dolazio sa slobode.
Tijekom suđenja, koje je počelo u svibnju ove godine, tridesetak svjedoka, pacijenata ili članova njihovih obitelji potvrdilo je da je Šimić primao mito. On je opovrgnuo sva ta svjedočenja.
Ognjen Šimić optužen je da je kao predstojnik Odjela za kardiokirurgiju riječkog KBC-a u razdoblju od 1998. do 2006. primio mito u 18 slučajeva radi skraćenja roka čekanja na operaciju.
Optužen je i za prikrivanje kupovanjem nekretnina, automobila i polaganjem na bankovne račune tako nezakonito stečenih 210.000 kuna.
'Devet godina velika je kazna za korupciju, iako se ne bi usudio reći prevelika. No represija nije rješenje za korupciju već suzbijanje. Ova bi kazna trebala poslužiti kao upozorenje da je korupcija loša, pogotovo za liječnike zbog prirode njihova posla', kaže Zorislav Antun Petrović iz TI-a.
Je li presuda Ognjenu Šimiću visoka, teško je zaključiti uspoređujući je s drugim slučajevima budući da je ovo tek druga presuda otkada je promijenjen zakon kojim je određena kazna do deset godina.
Za primanje mita osuđen je i liječnik Vladimir Ilin koji je dobio godinu dana zatvora.
Ilin je bio optužen da je kao kirurug u Kliničkoj bolnici u lipnju
2002. od kćeri i zeta pacijentice, koja se liječila u toj zdravstvenoj ustanovi, zatražio 3000 eura, kako bi pacijentici odmah operirao malignom želuca, iako je znao da toga ni idućih dana nije bio raspoređen kao liječnik-operater niti je bolnički odjel podnio zahtjev za operaciju.
Teretilo ga se i da je u dva navrata od pacijenta zatražio i primio novac za obavljanje operativnih zahvata na Traumatološkoj poliklinici.
Pacijent mu je najprije dao 800 kuna, a nakon u jednom osječkom ugostiteljskom objektu i preostalih 1000 kuna. Nakon toga je optuženik uhićen. Osuđen je, a novac je poput Šimića morao vratiti.
Primanje mita u liječničkoj praksi od ljudi kojima je nužna zdravstvena skrb i pomoć za svaku je osudu. Nadajmo se samo kako neuobičajeno visoka kazna za doktora Šimića neće biti samo pokušaj da se zadovolji javnost. Trebao bi to biti samo uvod u kažnjavanje svih koji obavljanje svog posla uvjetuju primanjem novca u 'plavoj kuverti'.
