Jedan od njih je i naš sugovornik, 26-godišnji Roko Kursar, koji se rodio i gotovo cijeli život živio u Švedskoj. Otkrio nam je kako je živjeti u Švedskoj, kakvi su Šveđani, što misle o Hrvatima te zbog čega je odlučio biti čovjek s 'dva doma'.
Mladi, nezaposleni i socijalni sistem
Roko je gotovo cijeli svoj život proveo u Švedskoj, ali za sebe kaže da je 'čovjek s dva doma'. Malmö, u kojem je živio, a sada često tamo poslovno boravi, ima oko 300.000 stanovnika i po broju stranaca prvi je u Švedskoj. Mladima je tamo, kaže, mnogo lakše nego ovdje jer im se pridaje veći značaj. U Švedskoj nije neobično da se 15-godišnjak aktivno bavi politikom, štoviše, najmlađi parlamentarac je imao samo 18 godina kada je ušao u parlament. 'Ako si mlad u Švedskoj, onda se tebe poštuje kao odraslu osobu. Mladež je jako aktivna i imaju izvrstan dijalog s političkim strankama, ali to su zbilja mladi ljudi, a ne kao ovdje. Neki dan gledam mladež jedne hrvatske stranke, pa to su ljudi od gotovo 30 godina, to više nije mladež! U Švedskoj su mladež ljudi od 15, 16 godina koji se uče politici i ljudskim pravima. Glas mladih se sluša, a stranke se strašno kritiziraju ako ne promoviraju svoje mlade ili im ne daju mjesto', ispričao je Roko.
>> Studiranje u inozemstvu: 'Teško mi je naći nedostatke'
Da Švedska ima status 'uređene' zemlje, to već jako dobro znamo, a posebice je poznata po iznimno razvijenom socijalnom sistemu. 'Socijani sistem u Švedskoj je jedan od najvelikodušnijih, ali to stvara i nuspojave, učini ljude lijenima i misle si 'što ću ja sad raditi, ako mogu živjeti od ovoga', ali u svakom slučaju, za sve ljude postoje socijalna davanja koja osiguravaju da se živi barem na egzistencijalnom minimumu. Ako ste, primjerice, upisani na birou rada, dobijate otprilike 700 eura mjesečno, a ako niste, onda dobijate socijalnu pomoć u iznosu od 400 eura', otkriva Roko.
No, oni koji su nezaposleni ne sjede samo kod kuće i ne čekaju da ih pozovu za neki posao. Tamo postoje tri faze koje prolazi svaka nezaposlena osoba prijavljena na burzu rada. Prva faza traje 100 dana kroz koju s nezaposlenom osobom radi 'trener' koji motivira osobu i podučava je kako kod poslodavca istaknuti svoje prednosti. Nakon toga slijedi druga faza koja traje 150 dana i tu je moguće dobiti praksu, ali se i pohađaju tečajevi tijekom kojih se usavršava. Ukoliko se kroz neke od te dvije faze ne pronađe posao, slijedi treća faza u kojoj poslodavci primaju novac od države da zaposle određenu osobu. 'Država plaća poslodavcu otprilike 6.000 kruna i to plaća tijekom dvije godine, ali se može produžiti i na četiri. Do treće faze se dolazi samo ako osoba ima neke karakterne i druge specifičnosti, npr. ako je introvertirana. Najčešće ljudi prije treće faze nađu posao', dodao je Roko.
Šveđani i nekretnine
I dok se kod nas tek najavljuje novi porez na nekretnine, u Švedskoj su ga ukinuli još 2009. godine, i to zbog situacije u kojoj je ljudima postao luksuz imati vlastiti stan. Ono što je posebno zanimljivo jest to da u Švedskoj vlasništvo nad stanom, zapravo, znači pravo korištenja stana čiji je vlasnik tzv. Udruga stanara. Šveđani kupuju pravo na stanovanje od udruga i plaćaju im 'režije' od kojih velik dio novca odlazi na održavanje zgrada i okoliša do kojeg u Švedskoj jako drže. No, pravila se moraju poštovati. 'Ako netko prekrši kućni red, udruga ga može izbaciti i taj stan prodati dalje, a izbačenoj osobi dati novce. To nije isto što i unajmljivanje stana - to nije najam, onaj koji živi u stanu tretira se kao vlasnik, smije ga i urediti kako želi, ali pravno gedano, on je samo član udruge koja je vlasnik cijele zgrade pa i stana. Moja majka, kao 'vlasnica' stana od 110 kvadrata, udruzi mjesečno plaća otprilike 700 eura, a da ga je unajmila sigurno bi platila 1.100 eura', ispričao nam je. No, od 2009. Šveđani mogu imati svoje stanove, ali je izgrađeno samo 17 takvih zgrada u cijeloj Švedskoj.
Različit mentalitet
Iako se već po samom načinu života može zaključiti da između Hrvata i Šveđana postoje znatne razlike, naš sugovornik nam je otkrio jednu simpatičnu priču koja možda najbolje opisuje Švedski mentalitet. 'Ima jedna priča kako je jedna gospođa svaki dan 20 godina autobusom išla na posao i svaki dan u isto vrijeme s istim putnicima. U 20 godina nitko nije ni s kim popričao. To je ta introvertiranost kao 'neću ja sad nikoga smetati', to je podosta, onako, švedski mentalitet. Onda se, opet, dobije dojam da Šveđani možda nisu emocionalno iskreni jer nema onog 'eeeeejjj, di si, šta ima'. To je možda i do klime, hladna klima, hladni ljudi', smatra Roko. Hladna klima utječe i na raspoloženje Šveđana koji imaju, kako kaže, veliki problem s depresijama. Tmurno vrijeme i hladnoća vode do depresija u koje je i on znao upadati kada sunce ne bi vidio i po dva mjeseca. 'U Hrvatskoj je ljepše vrijeme, a ljudi su topliji i otvoreniji', dodao je.
Bili depresivni ili ne, Šveđani imaju svoje mišljenje o Hrvatima, koje se dosta veže uz ono što su doživjeli od njih. Iako je naš sugovornik rođen i odrastao tamo, znao je nailaziti na predrasude. 'Ima ljudi koji imaju predrasude u stilu Jugoslavija, mafija. Ja izgledam kao Šveđanin i tečno govorim Švedski, ali kad u mojoj prijavi za posao pročitaju ime i prezime, na vidjelo izađu te predrasude. Švedska je doista multikultrualna zemlja i ona stvarno bazira svoje multikulturalno društvo na toleranciji. Predrasuda uvijek ima, kao i svugdje, ali mogu reći i da su prvi teroristički napad ikad u Švedskoj počinili Hrvati kada su oteli avion između Göteborga i Stockholma i usmjerili prema Malmöu pa se možda veže uz to', rekao nam je kroz smijeh.
Što Hrvati mogu naučiti od Šveđana
Šveđani, kaže, stavljaju civilizacijski napredak na prvo mjesto. Teže uvijek boljem, ali ne u financijskom ili materijalnom smislu, već na području ljudskog razvitka, gdje će se razlike poštovati. Sve ima neki svoj red što kod nas, požalio se, nije baš tako. 'Tu sam htio nešto sam otvoriti i početi, ali birokracija koči, ima je toliko da se ne možeš baviti onim čime bi se trebao baviti. U Švedskoj daju poticaje da otvoriš nešto, daju ti 'start up paket' od nekih 5.000 eura. Ti moraš imati neki plan i opravdati to, što je uredu, ali ovdje te koče s birokracijom. U Švedskoj sam s 18 godina bez ikakvih problema registrirao i otvorio svoju firmu'. Radnici su tamo, kaže, zaštićeni radničkim pravima i iskorištavanja nema, što kod nas, smatra, baš i nije slučaj.
Osim toga, Hrvatskoj zamjera to što se uvijek povodi za drugima. 'Tamo nikad na vijestima nećeš čuti da Amerikanci rade ovako, negdje drugdje se dokazalo da to funkcionira tako, to je ispod njihovog nivoa i sl. Oni su ti 'izumitelji' novih sistema, dok u Hrvatskoj političari uvijek pričaju kako je u Njemačkoj, u Americi, u Švedskoj, kako to tamo ide, ali opet mislim da ne bi uvijek trebali sve raditi po uzoru na druge.'
>> Švedski grad plaća nezaposlenima da se presele u Norvešku!
No, unatoč svim ovim nedostacima u odnosu na Švedsku, ljubav ga je dovela u Hrvatsku. Tu je odlučio započeti novi život sa svojom suprugom.'Vratio sam se zbog ljubavi i tu sam već skoro godinu dana. Imam sreću da imam ovaj posao koji mi omogućuje da mogu raditi odavde, rekao je. No, ipak često zbog posla putuje u Švedsku jer radi kao konzultant za jednu tvrtku.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
