Srbijanski film "Dara iz Jasenovca" ispao je iz utrke za Zlatni globus i Oscara, ali je podignuo prašinu i u Srbiji i u Hrvatskoj. U tjedan dana pogledalo ga je više od dva i pol milijuna ljudi.
I dok mu filmski kritičari zamjeraju plošnost, povjesničari smatraju da se iza svega kriju srpski nacionalizam i politička propaganda. "Dara iz Jasenovca", prvi je igrani film o zloglasnom ustaškom koncentracijskom logoru. U središtu priče je djevojčica Dara koju u ljeto 1942. godine ustaše s obitelji dovode u logor Jasenovac.
Vezani članci
"Najteža scena mi je bila na kraju filma kada dajem svog mlađeg brata, Diani Budisavljević", rekla je Biljana Čekić koja je igrala ulogu Dare. Prije kino premijere, film je premijerno prikazan prošloga vikenda na RTS-u. "Jednostavno mislimo da je došao trenutak da široka publika što prije vidi film, da bi sami znali o čemu svi pričamo, da li je Dara takozvana srpska propaganda ili nije, da li je Dara antihrvatski film ili nije, da li je Dara anitustaški film, što jest", uvjeren je Predrag Antonijević, redatelj filma.
No, upravo prikazivanje filma na televiziji prije nego na filmskom platnu, za filmskog kritičara iz Splita govori puno. Kaže: podsjeća to na Hrvatsku 90-ih godina. "Dakle, tu se sudbina filma i njegova kino publika žrtvuje zapravo političkoj špekulaciji i nastojanju da se zadobije politički poen iz nacionalističke pozicije", smatra filmski kritičar Jurica Pavičić.
Uvjeren je Pavičić i da je u utrku za Zlatni Globus i Oscar, film gurnula politika. "Ja mislim da nitko ozbiljan nije mislio da će to proći na nominacijama. Ja ne mogu vjerovati da su to mislili čak ni autori, jer taj film je katalog svega onoga što se smatra primjerom neprimjerenog, neprihvatljivog i krivog u reprezentaciji holokausta", kaže Pavičić.
Snimanje filma financirala je država. A za razliku od Pavičića, koji ga ne bi preporučio nikome, povjesničar Klasić kaže: Dara iz Jasenovca film je koji vrijedi pogledati.
"Ja mislim da film nije loš, da je film itekako gledljiv, i da su filmovi o Jasenovcu, o ustaškom režimu itekako potrebni, posebno onima koji i dan danas nemaju problema sa veličanjem pozdrava Za Dom spremni i pjevanjem pjesama Jasenovac i Stara da je kuća Maksovih mesara, nek pogledaju, nek vide šta su ti mesari i sam Maks radili u Jasenovcu", poručuje povjesničar Hrvoje Klasić.
"U svemu oko filma, dakle, u izjavama režisera, scenaristice, srpskih politčara, ja vidim i srpski nacionalizam i političku propagandu. Ali u samom filmu ja ne vidim niti nacionalizam niti propagandu jer konkretno jasno se daje do znanja, nema poistovjećivanja Hrvata i ustaša, nema nikakvog spominjanja brojki niti manipuliranja brojkama u koncetracijskom logoru Jasenovac", kaže Klasić.
Činjenično, kaže, ima pogrešaka. Poput one da su dio logorskog sustava bile i časne sestre. No, suludo je, dodaje, što se u srbijanskoj javnosti stalno inzistira na usporedbama ustaškog logora s Kosovom i Olujom. Smeta to i povjesničara Jareba.
"To je jedna očita politička namjera. Dakle, izjednačava se nešto što se prikazuje kao najgori mogući genocid nad srpskim narodom ikada u njegovoj povijesti", kaže povjesničar Mario Jareb. A nakon svega što je vidio i pročitao, kaže: "Riječ je o jednom, koliko se vidi iz svih tih prikaza, poprilično Goebelssovskom uratku, dakle nebeski narod strada, i svi drugi su krivi", kaže Jareb.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
Pravila objave komentara