Gospodin Stjepan svakodnevno se kreće ulicama, ide u trgovinu ili izađe u šetnju. Nedavno se kući vratio s potrganim bijelim štapom. "Dogodilo se zbog nekoliko naleta biciklista. Grozno, jer mi je štap jedino sredstvo za hod", ističe.
Sudjelovanje u prometu rizično je za svakoga, a pogotovo za osobe s oštećenjem vida.
Danas su policajci upozoravali bicikliste na taktilne staze koje se mogu osjetiti vrhom bijelog štapa. Građani pak primjećuju kako se slijepe i slabovidne osobe relativno dobro snalaze. "Koliko vidim jako dobro se snalaze, ali treba paziti na njih malo više".
"Uglavnom ponudim pomoć ako vidim da treba", ističu neki od građana. No ima i onih koji ne ponude, kaže nam Antonija koja je slijepa od rođenja. Ima 20 godina i nikamo ne može ići bez nečije pomoći.
Dan bijelog štapa
"Ljudi najčešće nemaju razumijevanja za naš problem i ono što nama treba i ne žele nam baš pomoći", napominje Antonija.
U napravljenom eksperimentu slučajnim prolaznicima stavili smo povez na oči i zamolili ih da prijeđu preko pješačkog prijelaza. Evo reakcija.
"Kroz glavu mi je prolazilo, Bože moj, pa kako ti ljudi hodaju, kako im je", ističe Smiljana. "Isuse ja se sva tresem, ja ne znam kako je uopće čovjeku koji ne vidi", kaže Slađa.
U Hrvatskoj je 5900 slijepih osoba. "Problemi s kojima se susrećemo su stvarno raznoliki zato što sljepoća kao težak invaliditet zadire u sve segmente života", napominje Andrea Veljača iz Hrvatskog saveza slijepih.
39 milijuna slijepih osoba na svijetu treba društvo u kojem biti slijep ne znači biti manje vrijedan, već samo različit.
Do gubitka vida može doći i postupno u nekoj fazi života, jer slijepe osobe se razlikuju po tome da su ili naglo ili postepeno gubile vid ili su slijepe od rođenja.
Marin Belak, oftamolog iz KBC-a Sestre Milosrdnice objasnio je faktore zbog kojih se vid može postepeno početi gubiti.
"90 posto ljudi koji počnu gubiti vid su ili reflektivne greške ili kao posljedica dijabetesa, glaukoma ili slično. Često ti ljudi dođu u poodmaklom stadiju bolesti, te se teže liječe posljedice", napominje.
Ističe kako dugotrajna nebriga za vid može dovesti do trajnih posljedica i trajnog oštećenja vida. "Ispred sebe imamo ekrane - mobitele, kompjutere, no oni nemaju direktnu povezanost s gubitkom vida, no imaju veze s kratkovidnošću, koja je u porastu, pogotovo kod djece.
Preporuka je da djeca prije tri godine ne bi trebala koristiti nikakva tehnička pomagala, a djeca iznad tri godine maksimalno do dva sata dnevno, 6 dana u tjednu. Da bi se spriječila kratkovidnost, djeca trebaju što više boraviti vani. Do dva sata dnevno. Boravak vani spriječava razvoj kratkovidnosti", otkriva.
Zato je bitna prevencija.
Napominje kako je preventivne preglede potrebno napraviti što prije, jedanput u životu, a dalje jedanput godišnje, a onda dalje po uputama oftamologa.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr