U selu Hrastin nedaleko od Osijeka nalazi se Centar za trening i obuku pasa Legos Dog Team, jedini takav u Hrvatskoj. O uspjehu njihovih pasa svjedoče brojna priznanja s natjecanja. Ekipa portala DNEVNIK.hr donosi ekskluzivne snimke treninga pasa u napadu na čovjeka i potrazi za nedopuštenim supstancama.
Legos Dog Team, Centar za trening i obuku pasa, nalazi se u Hrastinu, nedaleko od Osijeka. Pet trenera i vodiča obučava pse za napad, traženje droge, eksploziva, mina i drugih nedopuštenih supstanca.
"Postoje uzgajivačnice, no ovakav stil rada sa psima nema nitko osim nas. Jači su od nas samo vojska i policija", kazao je jedan od vodiča Robert Budrović. U centru je smješteno 20 pasa u raznim fazama obuke. Među njima su i dva šteneta belgijskog ovčara iz vlastitog uzgoja.
Četiri psa rade za MUP RH, nekoliko ih je izvan granica Hrvatske
U centru su ponosni na najnoviji uspjeh njihovih pasa od prije mjesec dana. "Policija je za svoje potrebe izabrala četiri psa. Tri psa bit će korištena za potrebe Interventne jedinice policije u Vinkovcima, a jedan kod njihovih kolega u Zagrebu. Nadamo se daljnjoj suradnji", rekao je Budrović.
Za pse iz Legos Dog Teama zainteresirani su i izvan granica Hrvatske. "Imamo pasa u BiH, ali i ovdje na terenu. Nizozemska vojska uzela je tri naša psa, a jedan je otišao prvo u Kutinu pa iz Kutine za Njemačku za potrebe njihove policije. Oni cijene ovakav rad sa psima i uzgoj. S jedne strane su to psi ubojice, a s druge strane su 'bebe'. Treba samo naučiti komande i oni rade i obavljaju zadatke koji im se postavljaju", opisuje voditelj centra i instruktor Ivan Horvat.
''Glumio'' da je bolestan
Navodi da će jednog psa svi oni dobro zapamtiti. "Imali smo jednog psa lakrdijaša, zvao se Ikar. Otišao nam je u BiH. Radimo s njim i on počne šepati. Svi smo ga svojevremeno zaduživali. U trenutku pomislim da ga moram odvesti kod veterinara. Pipam ga, ništa mu nije nateklo, nema reakciju na bol, savijam mu nogu, sve je u najboljem redu", kazao je Horvat.
"Rendgen košta 700 kuna, platim i to. Ne mogu mu biti zdraviji kukovi, laktovi, tetive su super. Pogledam ga, a on odmakne pogled od mene. Sedam dana radi normalno na obuci i onda opet počne šepati. On je shvatio da kad šepa, onda je pošteđen rada nekoliko dana, šeta se do rijeke Vuke, zabavlja se i nema obveza. Ma, mi ih obožavamo!" dodaje Horvat.
Obuka štenadi
Osnovna obuka psa traje do navršene prve godine života
U centru je 19 belgijskih ovčara oba spola i jedna ženka njemačkog ovčara. Njihova osnovna obuka traje do navršene prve godine života.
"Radni pas ima dobar nos. Mogu biti za detekciju bilo čega - duhana, droge, eksploziva, mina, mogu u migrantskim krizama reagirati na skrivene ljude... Tu su i potražni psi koji idu baš po tragu. Belgijski ovčar može raditi sve to", objašnjava Budrović.
Navodi da treneri tijekom tog vremena u mozgu psa stvaraju mirisne slike nedopuštenih supstanca koje će pas tražiti tijekom svojeg radnog vijeka, koji traje do njegove osme godine života. Tada radni pas odlazi u zasluženu mirovinu.
"U hrpi različitih mirisa pas je u stanju kanalizirati isključivo miris koji traži. Ako uzmete malu količinu eksploziva, zamotate ju s chilli paprikom i onda sve to u neke druge mirisne stvari, on će u cijeloj toj mješavini mirisa kanalizirati točno određeni miris. Onog trenutka kad je to pronašao, tada ide nagrađivanje. Dok ne nađe ono što se od njega očekuje, psa se ignorira i on zna da nije ispunio zadatak ", objašnjava Budrović i dodaje da je isti postupak i na minskim poljima, nakon što pas pronađe zakopanu minu i sjedne pored nje – dobiva nagradu.
"Čini se vrlo jednostavno, ali do toga treba doći. Pas mora biti socijaliziran i prema njemu se ponašamo kao da je sve to kroz igru. Njemu to daje osjećaj ugode. Vodič tu samo daje upute – lijevo, desno...", objašnjava jedan od trenera Bojan Kuharić.
Traženje mina, eksploziva i droge za pse je – igra
Traženje nedopuštenih supstanca za njih je igra koja završava uspjehom i tada dobivaju lopticu ili igračku na koju su navikli. "Neki psi odlično reagiraju na lopticu, neki na igračku", dodaje Budrović.
Cijena ovakvih pasa u svijetu je od 7000 do 12.000 eura. Nakon prve godine dana u kojoj radni psi prolaze osnovnu obuku, pas će u sljedećih šest mjeseci biti ''specijaliziran'' za posebno područje, bilo da se radi o drogi, eksplozivu, minama ili ljudima.
Socijalizirani, poslušni i naviknuti na bol
Uz trening, psi se socijaliziraju i uče poslušnosti. Socijalizacija je najznačajnija, ističu u centru, a pas dok radi ne reagira na ljude, različite zvukove, buku, glazbu koja možda svira...
"Pas se mora jednako ponašati kad je bez ogrlice i povodca kao i kad je ima. Tražimo vrhunske rezultate, a oni dolaze samo kad se pas specijalizira za samo jednu stvar. Cilj nam je za svakog psa naći usku specijalnost. Kad ima dvije ili više specijalnosti, bude vrlo dobar. No i kao takav ima strašno dobru prođu izvan granica Hrvatske", kazao je Horvat i dodao da se trenirani psi ne boje ni boli.
"Još dok su mali, dok su štenad, učimo ih na male količine boli. Psi imaju razvijenu toleranciju na bol. Ako se štene nauči da može doći do manjeg udarca dok grize napadača, ono kad odraste neće reagirati ni na ozbiljnije udarce. Dapače, oni će ga samo razjariti i bit će još žešći. Psi kroz trening moraju naviknuti na sve situacije koje ih očekuju u budućnosti", objašnjava Horvat.
Psi napadači
U Centru za trening i obuku pasa treneri uče pse kako napasti ljude. "Koliko god on bio ili ne bio opasan, njegov vodič mora znati njime vladati i taj pas treba biti poslušan. Oni su za kriminalce vrlo opasni, a za ostale ljude u normalnim situacijama – u potpunosti su bezopasni. Kod njih nema dvojbi o tome kako će reagirati, to je u svim situacijama poznato. No to je uvijek odgovornost vodiča. U pitanju je životinja i treba biti oprezan", dodaje Budrović.
Kaže da su upravo ovi psi oružje. "Vodič koji ima psa je isto kao da ima pušku ili pištolj. Najčešće su napadači psi koji su na stadionima i u velikim masama, gdje se kad izađu tri ili četiri psa ljudi drugačije osjećaju. U 90 posto slučajeva je to samo zastrašivanje. Procedura sa psima uvijek je ista – zaštitar, policajac ili vojnik vikne dvaput 'Pustit ću psa, stani!', i ako nakon toga čovjek nije stao, pas se pušta na njega i grize ga. Čovjek pada na tlo, vežu ga i to je završeno. Pas mora reagirati iste sekunde na svaku naredbu koja mu je upućena", rekao je Budrović.
Posebna komanda – "Transport"
"Postoji zapovijed koja se zove 'transport'. Tada pas mora pustiti čovjeka kojega je uhvatio i pas tada ide uz njega i cijelo vrijeme ne skida pogled s njega – on ga transportira i na siguran način prati.
Ako čovjek pokuša pobjeći, pas zaboravlja naredbu 'transport' i on ga grize dok ne dobije naredbu 'pusti' od vodiča", dodaje.
Traženje mina, eksploziva i droga
Horvat ističe da je pretraga za eksplozivima u koju je uključen pas brža i manje opasna za ljude. Posebno je to bitno, navodi, kod terorističkih prijetnji.
"Psi eksploziv traže na dva načina. Jedan je quick search (brza pretraga, op. a.), kad pas samo preleti prostoriju i onjuši ju. U 70 posto slučajeva dokazano je da će pas naći eksploziv. U onih 30 posto, kad ga ne nađe u brzoj pretrazi, ide detaljna pretraga. Tada vodič pokazuje psu prstom što sve treba ponjušiti i gdje tražiti. Pretraga kuća, objekata, torbi na aerodromu, zbog ekonomskih i sigurnosnih razloga, brža je i sigurnija sa psima. Skener je stacionaran, a pas preleti cijelu prostoriju i ono što treba u dvadesetak sekundi. U evakuirani prostor dolazi specijalna policija i odlučuje o načinu uništenja ili uklanjanja eksploziva. Ono što je najbitnije – ljudi nisu ugroženi. Kod terorističkih napada najvažnija je brzina, a brz se može biti jedino sa psom", objašnjava Horvat.
Slično je i na minskim poljima. Ljudi su na sigurnom dok pas pretražuje, dodaje Budrović. "U Hrvatskoj se standardno radi tako da minskim poljem prvo prođe stroj. On aktivira neke mine. Potom ide pirotehničar, bodu se kolci na površini 10 puta 10 metara i stavljaju se trake. Dolazi vodič sa psom i pas je tada sigurnosna provjera tog dijela tla nakon stroja. Nakon pronalaska pas dobiva nagradu, lopticu ili igračku i pohvalu. Tada se sve miče, dolaze pirotehničari i uklanjaju minu. To je stopostotno točan pronalazak mine", rekao je Budrović.
"Tvrtka Heksogen, koja se bavi razminiranjem, prisutna je na minskim poljima u Hrvatskoj, BiH, a prije je bila i u Iraku. Naši su psi sposobni otići bilo kamo i raditi ono za što su obučeni bez pogreške", ističe Budrović. "Imamo jednu njemačku ovčarku Jude. Ona ima nizozemsku licenciju za protueksplozijsku zaštitu. Ona nije za napad i obranu", kazao je Budrović i dodao da državna agencija CTRO provodi licenciranje radnih pasa na šest, devet ili 12 mjeseci.
Rex – najstariji pas na natjecanju
U centru su nedavno morali eutanazirati Rexa. "Bio je 14 godina star. S 13 godina bio je na natjecanju na kojem se ocjenjivala sportska radna kinologija. On je položio kao najstariji pas koji se ikad natjecao", prisjeća se Budrović.
Rex je bio poseban, navode u centru. Dok su druge pse trenirali ljudi, Rex je bio taj koji je učio poslu nove trenere. "Rex je bio pas koji je sve znao. Kad je došao netko novi od vodiča, zadužio bi Rexa i od njega učio. Može netko vama pričati i objašnjavati kako se šta radi, ali s Rexom se vrlo brzo učilo. Trebalo ga je samo pratiti i sve se vrlo brzo moglo naučiti", zaključio je Horvat.
Vezanje psa i trenera ili vodiča
Iako im je radno vrijeme od 8 do 16 sati, svi treneri i vodiči psima se bave mnogo više vremena. S obzirom na to da su im ti psi postali i hobi, nerijetko vikendima odlaze na natjecanja sportske kinologije, na kojima osvajaju priznanja. No, kako kažu, trude se ne vezati se za psa s kojim rade. A da se psi ne bi vezali za njih, vodiči se rotiraju, pa se psi navikavaju na više ljudi i više načina obuke.
"Rotacija ovisi o tome u kojoj su fazi obuke, karakteru psa i karakteru čovjeka, vodiča. Neki čovjek je malo žešći i njemu odgovaraju malo žešći psi", rekao je Budrović.
"Budući da se mijenjamo, oni se brzo prilagođavaju. Kad su gotovi s obukom, onda ide integracija na vodiča koji će zadužiti tog psa i baviti se s njime", objasnio je Kuharić. No kaže da se događa i da pas ne prihvati vodiča.
"Pas zna odbiti vodiča. Nisu kliknuli. Psi su kao i ljudi, neki su osjećajniji, neki su malo manje osjećajni, neki će na neke podražaje reagirati žešće, nekima to neće smetati... Ako dođe malo labilniji pas kod malo grubljeg vodiča, neće ići. Svaki je pas individualan", objašnjava Kuharić.
Pravila objave komentara