Na dan su padale tisuće granata i bombi, ali duh branitelja nije uništen: "Da nije njih bilo, Vukovar ne bi bio to što jest. Išli su goloruki, s puščicama..."

"Meni su najvažniji ti borci. Da nije njih bilo, Vukovar ne bi bio to što je. Išli su goloruki, s puščicama. Ručne one granate su bacali na tenkove tu u ulicama'', prisjeća se vukovarski branitelj Drago Maksimović.

"Kao da se otvorio pakao. Tako je izgledalo", kaže branitelj Ivica Nikolić.

"Početkom 11. mjeseca molio sam Boga da dobijem metak u rame, ruku ili nogu. Da odem u bolnicu na sedam dana, samo da se odmorim od tih borbi", priča Drago.

Od okruženja do sloma

Od potpunog okruženja do sloma. Pod čeličnom kišom Vukovar je 87 dana pružao otpor.

''Na početku nisam imao ništa. Novac. Dvije, tri tisuće maraka, ondašnjih njemačkih u džepu, ali niste mogli kupit pušku nigdje. Nije ih bilo'', kaže Drago Maksimović.

"Improvizirali smo. Što smo god našli s tim smo se branili, rukama i nogama'', govori Ivica Nikolić. Na Trpinjskoj cesti, žili kucavici obrane naselja, nisu prezali pred željeznim grdosijama. Rat ih je preko noći pretvorio u ratnike. Ivica je imao samo 19 godina.

''Mi smo prava ona braća po oružju. Braća, braća, braća. Blago nam je bio kao otac. Išao je svuda s nama, normalno da je bio motivator'', prisjeća se.

  Pročitajte i ovo Uoči 30. obljetnice VELIKA FOTOGALERIJA Svijeće za Vukovar i Škabrnju gore diljem zemlje: Ime grada heroja ispisano vatrenim slovima

Otpor malobrojnih, ali srčanih boraca lomio se s nekoliko stotina tenkova i oklopnih vozila, iz zraka. Grad na Dunavu napadan je sa svih strana različitim projektilima. Neprijatelj je bio brojniji.

"Ako preživite prvih 15 dana, znate kad se treba sagnut, čujete po zvuku ide li na vas ili negdje dalje. Tu je dama u crnom, svakodnevno prijateljica. Toliko se naviknete da mi je pred kraj zapravo bilo svejedno. Pomirite se s tim da vjerojatno nećete izići odavde", priča Drago.

Mladi jastreb Branko Borković, zapovjednik obrane Vukovara, kaže kako ''nitko nije očekivao bezumlje i mržnju koja se tamo slila''.

  Pročitajte i ovo Položile ruže na groblju Majke još traže svoje nestale: "Teško je živjeti 30 godina, a da ne znaš..."

"Sjećam se da smo spavali po nekim šupama, uglju. Pokrivali se onim mokrim dekama, jorganima. Bili smo tu na straži, sve je to bilo mokro, vlažno. Nije bilo nekog spavanja, možda onako 15, 20 minuta, pa se probudiš'', kaže Ivica Nikolić.

Sajmište su se vodile ulične, krvave borbe. Dijelila se posljednja municija. Do zuba naoružana vojarna bila je naslonjena na prva dvorišta. ''Ja kažem da je bila izuzetna hrabrost tada doći s puškom na mjesto predaje i zarobljavanja i reći – da, ja sam branitelj, evo puška je tu, dokaz toga. A oružje s kojim smo raspolagali, to je stvarno bilo smiješno'', rekao je zapovjednik obrane Mitnice Zdravko Komišić.

Slike i sjećanja na studeni '91. ostali su zarobljeni u njima. Oni su preživjeli, ali mnogi nisu. I još imaju snage vraćati se - u grad heroja.

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr