Traficking

'Avantura' koja završava prostitucijskim paklom

Piše Ivana Ivanda, 07. srpnja 2011. @ 20:32

Trafficking ili trgovanje ljudima, zbog nestanka Antonije Bilić i osumnjičenog za njezinu otmicu Dragana Paravinje, ponovno je tema o kojoj se raspravlja.

Stručnjaci napominju kako Hrvatska više nije tranzitna zemlja, već postaje sve više odredište trgovine ljudima, ali i zemlja podrijetla žrtava. Brojna su svjedočenja žrtava koje su se uspjele izvući iz pakla trgovine ljudima. Priče su uglavnom bile iste. Ženi se ponudi legalan posao u inozemstvu s odličnom zaradom. Ubrzo postaje rob prisiljen na prostituciju.

S obzirom na veću osviještenost, način vrbovanja žena posljednje vrijeme se promijenio. 'Sad se ponovo, kao što je bilo i početkom 90-tih godina pojavljuje i u porastu je upravo otmica u svrhu iskorištavanja', ističe Lovorka Marinović, stručnjakinja za problematiku trgovine ljudima. Ulaskom Bugarske i Rumunjske u Europsku uniju, pomaknuti su i krakovi balkanske rute. Tako Hrvatska više nije tranzitna zemlja, već je i odredište, često i zemlja podrijetla žrtava. Ove godine kod nas je otkriveno 11 takvih slučajeva.

'Stoga je očekivati da će doći do porasta identifikacije žrtava trgovanja ljudima, ali da će i Hrvatska biti poželjna destinacija', rekla je Katrin Gluić iz ravnateljstva policije. Dvostruko dno, dvostruka pozadina ili dvostruki strop, najčešći su načini na koje šverceri skrivaju ljude kako bi ih protuzakonito prebacili preko granica.

Žrtve su obično iz zemalja Jugoistočne Europe, a transportira ih se u zemlje Europske unije. 'Potencijalne žrtve najčešće bivaju na prijevaran način uvučene u lanac trgovanja ljudima nakon čega počinitelji uspostavljaju na neki način kontolni mehanizam', dodaje Gluić. 'Tu se radi o poslu koji donosi ogromnu zaradu', ističe Marinović.

Čak 150.000 eura na godinu. Dobro je to organiziran lanac u kojemu ljude smatraju objektima, često i preprodaju njihove organe i ne žele se odreći velikih zarada. Jedini je problem što je sve teško otkriti, pa i dokazati.