Dvanaest godina traje njihova drama. Sve je počelo 2010. godine kada je stotinjak zaposlenika tvrtke Poljoprerade d.d. mjesecima radilo bez plaće i nisu im uplaćivani doprinosi te je u svibnju te godine pokrenut stečajni postupak te firme, koji i dandanas nije okončan.
Damir Buhin iz Brezovice bio je zaposlenik Poljoprerade, za koju kaže da je to bila firma iz snova.
"Poljoprerada je bila prva firma u kojoj sam radio i u njoj sa proveo čak 23 godine i nekoliko mjeseci do njezina stečaja. Nakon vojske počeo sam tamo raditi prvo kao skladištar, a nakon šest godina postao sam i vozač. Bio je to posao iz snova, s osmijehom sam išao na posao, plaće su bile odlične, za nas je Pliva bila mačji kašalj, plaćanja su bila avansna, firma je bila puna novca", prisjeća se zlatnih vremena Poljoprerade Buhin.
"No s ratom i početkom privatizacije u Hrvatskoj počela je propast firme, Poljoprerada je postala još jedna žrtva te je uprava iz firme isisala sve što se dalo. Doveli su firmu na prosjački štap, a vrhunac je bio 2010. godine kada smo radili bez plaće i uplaćenih doprinosa, ali i tada smo vjerovali da će se nešto promijeniti i spasiti, ali nije. Još smo dugo išli na posao nadajući se čudu, ali ono se nije dogodilo. Svi su digli ruke od nas, čak su nas i sindikalisti ostavili na cjedilu te su nam rekli da mi nismo pod njihovom ingerencijom. I otada traje naša agonija, osjećamo se nemoćni, nitko nije stao u našu zaštitu", rekao je Buhin.
12 godina čekanja
Stečaj je izokrenuo živote svih zaposlenika te firme. Buhin ima dvoje djece, bio je bez posla i to su bili teški trenuci za cijelu njegovu obitelj. Našao je posao, ali plaća je bila katastrofa, a i kasnila je. Danas radi u Goljaku, ali i dalje osjeća neopisivu gorčinu zbog svega što se dogodilo s njegovom bivšom firmom i što čak 12 godina čeka završetak stečaja i novac od firme.
"Za sve je krivo vodstvo firme, krali su, a nitko ništa nije kontrolirao", zaključuje naš sugovornik i kaže da ako išta i dobije iz tog stečajnog postupka, to će biti skoro ništa naspram onog što im duguju i što je napravljeno firmi.
Tijekom ovih 12 godina radnici nisu dobili ništa osim preko AORT-a (Agencija za osiguranje radničkih tražbina) te im je isplaćeno ukupno 2.015.579,05 kn, ali to nema veze sa stečajnim postupkom.
Pročitajte i ovo
A riječ je o firmi koja je imala uistinu vrijednu imovinu. Tvrtka je u Brezovici imala farmu pilića, u Hrvatskom Leskovcu tvornicu stočne hrane, a u Vrbovskom bivšu Sljemenovu farmu i valionicu… Koliko dugo traje njihova agonija, govori i to što je tijekom postupka preminuo jedan stečajni upravitelj Eduard Miščević te je njegov posao preuzeo Milorad Zajkovski.
Razgovarali smo s nekoliko radnika te bivše firme koji su neopisivo razočarani i ogorčeni na cijelu tu priču. Novac nisu dobili, tvrde da ih stečajni upravitelj ne obavještava o tome što se događa i ne dobivaju odgovor zašto već 12 godina čekaju svoj novac.
Vrijedne nekretnine
Tijekom ovih godina prodano je čak šest nekretnina, zadnja je prodana tvornica u Hrvatskom Leskovcu za 9.870.000 kuna, prodana je i farma u Vrbovskom za 1.500.000 kuna, farma u Trnovitici za 1.100.000 kuna, mesnica u Zagrebu za 540.000 kuna, kuća u Ivanić-Gradu za 501.000 kuna, kuća u Garešnici za 120.000 kuna, pokazalo je to izvješće stečajnog upravitelja, a sveukupno je prodano nekretnina u vrijednosti od 13.631.000 kuna.
Zadnja najvrjednija nekretnina prodana je prošle godine, ali se s godinama nakupila pristojna cifra koja bi mogla pokriti potraživanja radnika koja iznose 7.865.832,50 kuna. Barem tako izgleda na prvu nekom laiku, no istina je bitno drugačija jer je stanje žiroračuna firme krajem kolovoza iznosilo je 2.278.939,16 kuna. No gdje je nestalo više od 11 milijuna kuna?
Kako su nam objasnili stručnjaci za stečajni postupak, radnici su I. viši isplatni red i to je istina, ali prije nego što se njima isplate njihova potraživanja, treba podmiriti sve ostale troškove iz stečajnog postupka, dugovanja koja su nastala tijekom stečajnog postupka poput komunalnih naknada, naknada za uređenja voda... Tako su troškovi obveza stečajne mase (bez troškova stečajnog postupka i svih kamata za neplaćene obveze) pojeli gotovo sav novac koji se skupio od prodaje nekretnina.
Pročitajte i ovo
Ostalo je nešto više od dva milijuna kuna, ali ni sav taj novac neće dobiti radnici jer još treba platiti stečajnog upravitelja i ostale troškove. Mogli bi dobiti najviše do 20 posto svojih potraživanja, kako nam je rekao stečajni upravitelj Zajkovski.
Kraj ove godine?
No nakon 12 godina ova bi agonija barem mogla napokon biti okončana, i to krajem godine, saznajemo od Zajkovskog. I sam nam priznaje da je ovaj stečajni postupak trajao jako dugo, ali jednostavno kako nam je objasnio, to se zna dogoditi kada je riječ o nekretninama firme koje su opterećene hipotekama. Na optužbe radnika da im nije javljao što se događa sa stečajnim postupkom, kaže da otkako je preuzeo 2016. godine stečajni postupak, dugo nije bilo nikakvih promjena o kojima bi ih trebao obavijestiti.
Objašnjava da su kod ovakvih dugotrajnih stečajnih postupaka problem nagomilana dugovanja poput komunalnih naknada koje znaju pojesti novac od prodane nekretnine.
Međutim, radnici su razočarani, kažu da su već odustali od svega i nisu upućeni u to što se događa, a smatraju da bi trebali biti, usputno su saznavali što je sve prodano vezano za firmu, novac nisu vidjeli, a nemaju više povjerenja, a nakon svega ni nade da će svoj novac ikada vidjeti.
